esperanca137
Iskusan
- Poruka
- 6.368
Mlada supruga je sela na sofu jednog vrelog, vlaznog dana, pijuci ledeni caj u poseti svojoj majci.
Dok su pricale o zivotu, o braku, o odgovornostima u zivotu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamisljeno promrdala kockice leda u casi i onda jasno i trezveno pogledala svoju cerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici caja polako smirivali na dnu solje. "One ce ti biti sve vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes volela svog muza, koliko god budes volela svoju decu, one ce ti biti potrebne. Seti se da povremeno odes negde sa njima, da radis nesto sa njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje cerke i ostali tvoji rodjaci. Bice ti potrebne druge zene. Zenama su uvek potrebne druge zene."
"Kakav blesav savet", pomislila je mlada zena. "Zar se nisam upravo vencala? Zar nisam upravo zakoracila u svet parova? Za ime boga ja sam udata zena, odrasla, nisam neka mlada devojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i porodica koju cemo mi stvoriti ce svakako biti sve sto mi je potrebno da moj zivot ucinim smislenim i ispunjenim."
Ali ona je poslusala svoju majku; nastavila je da odrzava kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine. Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako pocela da shvata da je njena mama ustvari znala tacno sta je pricala.
Kako vreme i priroda stvaraju promene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice ostaju stub oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svetu evo sta sam naucila:
Vreme prolazi. Zivot se desava. Distanca razdvaja. Deca odrastuju.
Ljubav bledi. Srca se slamaju. Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju. Roditelji umru. Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne moze biti tu kad ti je potrebna.
Kad budes morala da hodas tim usamljenim putem i kad budes morala da hodas sama, tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta navijajuci za tebe, moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenisuci u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrsiti pravila i hodati pored tebe. Ili ce uleteti i izneti te sa puta.
Moje prijateljice blagoslove moj zivot!
Svet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja.
Kad smo zapocele ovu avanturu zvanu zenskost, nismo imale pojma o neverovatnim radostima i tugama koje su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti potrebne jedna drugoj. Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Dok su pricale o zivotu, o braku, o odgovornostima u zivotu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamisljeno promrdala kockice leda u casi i onda jasno i trezveno pogledala svoju cerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici caja polako smirivali na dnu solje. "One ce ti biti sve vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes volela svog muza, koliko god budes volela svoju decu, one ce ti biti potrebne. Seti se da povremeno odes negde sa njima, da radis nesto sa njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje cerke i ostali tvoji rodjaci. Bice ti potrebne druge zene. Zenama su uvek potrebne druge zene."
"Kakav blesav savet", pomislila je mlada zena. "Zar se nisam upravo vencala? Zar nisam upravo zakoracila u svet parova? Za ime boga ja sam udata zena, odrasla, nisam neka mlada devojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i porodica koju cemo mi stvoriti ce svakako biti sve sto mi je potrebno da moj zivot ucinim smislenim i ispunjenim."
Ali ona je poslusala svoju majku; nastavila je da odrzava kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine. Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako pocela da shvata da je njena mama ustvari znala tacno sta je pricala.
Kako vreme i priroda stvaraju promene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice ostaju stub oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svetu evo sta sam naucila:
Vreme prolazi. Zivot se desava. Distanca razdvaja. Deca odrastuju.
Ljubav bledi. Srca se slamaju. Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju. Roditelji umru. Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne moze biti tu kad ti je potrebna.
Kad budes morala da hodas tim usamljenim putem i kad budes morala da hodas sama, tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta navijajuci za tebe, moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenisuci u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrsiti pravila i hodati pored tebe. Ili ce uleteti i izneti te sa puta.
Moje prijateljice blagoslove moj zivot!
Svet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja.
Kad smo zapocele ovu avanturu zvanu zenskost, nismo imale pojma o neverovatnim radostima i tugama koje su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti potrebne jedna drugoj. Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.