Brat Rojal po obicaju opet sve zna, cova je hodajuca enciklopedija..
Elem, i ja sam imao par puta nezeljenu priliku da vidim "kako mi se zivotni film odigrava ispred ociju", al kao sto Milica rece, nis od toga.
Bio onaj nesretni rat, ja mlad i pun entuzijazma tako srljao gde sam stigao...
Video sam mnoge mrtve, i zamisljao sebe na njihovom mestu.
Kada sam bio u maltene bezizlaznoj situaciji, kada sam mislio da je djavo dosao po mene, nikakvi filmovi mi se nisu prikazivali.
Cak ni strah, ali ni pomirenje sa krajem.
Um mi je radio na 1000 posto overdrive-a, za razliku od nekih koji su poceli da panice.
Verujem da kada opandrknemo nastavimo nekako obitavati, u nekom obliku (taj kont, kazu psiholozi je uzrokovan negiranjem i neprihvatanjem nase svesti o prestanku postojanja iste) .
Eksperimentalnim putem su naucnici skontali sta predstavlja beli tunel.
Elem, prilikom klinicke smrti, dolazi do odredjene aktivnosti ili ne aktivnosti u nekom delu mozga koji izaziva te snove ili halucinacije.
Malo sam prosto to objasnio, jer nisam bas pazljivo pratio stivo, ali to je sustina.
Ipak, nikad necemo saznati istinu (a mozda istina ima koliko nas ima) dok ne odemo "tamo"....
Diskusija je korisna samo za mentalno-filozofsku rekreaciju, i nizasta vise.
Rojalce ce da uziva ovde tipkajuci do besvesti svoja "saznanja', ja cu naravno biti skeptican kao i uvek (oprostite mi sto ne prihvatam zdravo za gotovo servirane nedokazane kvaziteorije od nepoznatih likova) i svako ce da doda nesto svoje.
Lepo, ali ce se sve zavrsiti bez zakljucka. Kao sto rekoh, moramo otici "tamo" i sami videti.