Govorim o nedozvoljenoj zapaljivoj retorici i kršenju forumskih pravila od strane tebe. O čemu ti pričaš?
Ja sam "mala beba" spram ovijeh veljesrbalja... Mada, istina, rečeno mi je oficijalno e je ovo srbski forum i da mene nije dozvoljeno što i (velje)Srbima. Ka da sam iska dozvole.
Da su išli lijepo Vuk i Milorad i falsifikovali Gorski vijenac, sve odreda, obišli zemaljsku kuglu dok nisu sve isfalsifikovali, sva pisma, sva književna djela, sve?
A, što misliš? Pa, nijesu oni profi, no obični podmetači. Kako bismo inače doznali da su krivotvoreni dijelovi pisama i pjesama dvojice Petrovića? Izpravljali su poneđe, ubačivali ponešto, mislili su da je to isto ka kad se podmetne požar, pa da će se podmetačine same širit i "progutat" ono te nijesu stigli, viđeli, umjeli mijenjat.
Da ne dužim, nije moguće da su Petrovići, prije svega osobeni po svojemu crnogorskome jeziku umetali i to nedosljedno srbizme i kroatizme, kakovi se nalaze u pečatanijem izdanjima, a kakove niko u Crnu Goru u ta doba nije koristio (gdje, sjutra, na Cetinju i sl.) To su očite nečije drugo intervencije, a po prirodi stvari najsumnjiviji su oni koji su originalne rukopise nosili na pečatnju.
Kad u tako, i to od koga!, prepravljane knjige pročitaš na više mjesta da su Srbi drugi narod, a onda se usred toga Crnogorcima pripiše "srbsko srdce i srbska krvca" (izrazi i inače nesvojstveni autoru), ne treba velika pamet za razumjet da je riječ o podmetanju. Uz to, iz drugijeh izvora je znaveno da su svi Srbi (a bijaše ih gomila u to vrijeme i uglavnome iz Austrougarske, najvjerovatnije svi po zadatku bečkoga dvora) koji su pohodili Crnu Goru propagirali srbstvo, podilazili Crnogorcima pričama o srbskoj Sparti, zalagali se za uvođenje srbskoga jezika, te su uvjerenja o falsifikovanju tijem osnovanija.
Uostalome, samo uzporedbom sačuvanijeh originala i ondašnjijeh izdanja vide se razlike, neđe na prvi pogled jezičke, neđe i sadržajne, a sve u smjeru posrbljavanja. M.Medaković je pečata Zakonik knjaza Danila, onaj u kojemu piše da u CG "nema druge narodnosti
do jedino srbske". Ali, u originalnome rukopisu sintagme "do jedino srbske" niđe nema! Dakle, M.Medaković jest falsifikator. I V.Karadžić se bavio prepravljanjem pjesama iz Crne Gore, sve u "slavu" veljesrbstva.
I, inače, Petrovići su se odviše oslanjali na učene austrougarske Srbe i izvjestno je makar dijelom podlegli njinijem metanisanjima nad srbstvom. A, ovi su odlično odradili svoju ulogu agenata bečkoga dvora. Pošto su isti imali pristupa svijem dokumentima, svijem spisima, svijem rukopisima, a kad je dokazano da su falsifikatori, ni rukopise toga vremena ne treba uzimat "zdravo za gotovo".