Полиција Милана Недића на календару МУП-а Србије

Са "комунизмом" смо достигли квантни скок у привредном, научном, културном, образовном, социјално-здравственом и сваком другом смислу.
I onda 1989-e: Drugarice i drugovi: Stigli smo na rub provalije. Vreme je da napravimo odlučan korak NAPRED! I hvala Bogu, NAPRAVILI su ga! :super:
 
Jesmo, ali ne zbog komunizma, nego prosto zato sto je i svet krenuo posle rata putem naucne revolucije i drugih dobrih stvari sve negde do 90-tih, i zato sto smo bili nesvrstani pa smo lakse mogli da primenimo ta dostignuca i pratimo trendove.

Kamo srece da se i danas osnuje neka vrsta "bloka nesvrstanih".
?? Ne vidiš da se radi na tome? Moglo bi biti barem DVE grupe nesvrstanih...
 
Па убијали су их током читавог рата Вермахт, СС, усташе, четници, Недићевци, Љотићевци и други "пријатељи" монархије , али су на крају револуционари победили и истом мером вратили својим џелатима.
Нисте ви црвени победили, већ савезници...

Ви сте само доведени као пси рата на совјетским тенковима да правите омиљени вам аутогеноцид над својим народом, да би партијском вођи тирана угодили злочином
 
?? Znači, ili se nisu borili protiv četnika i kolaboracionista, ili je to bila čudna borba ako nije bilo mrtvih? A znamo da nije bilo ratnih zarobljenika! :rotf:
U periodu 1944-45 streljano je zbog saradnje sa okupatorom oko 15.000 lica srpske nacionalnosti. Pretpostavlja se da je mnogo veći broj izbegao kaznu jer su uglavnom kažnjavani saradnici nemačkog okupatora i Četnici dok su saradnici mađarskog okupatora u Vojvodini i saradnici bugarskog okupatora na jugu Srbije uglavnom abolirani i izvlačili su se sa manjim ili nikakvim kaznama.
 
A koliko je Srba indirektno POBIO Tito jer ih je bose i slabo naoružane slao na 'streljanu' pred švapske mitraljeze za proboj Sremskog Fronta? Ono: Jurišaš BEZ puške, drug ispred tebe pada mrtav, ti uzimaš njegovu pušku i jurišaš dalje. Ko odustane, odmah metak u potiljak!
Slika mobilizacije:
oslobodjenje-beograda-u-slikama-316-1445246850.jpg
 
A koliko je Srba indirektno POBIO Tito jer ih je bose i slabo naoružane slao na 'streljanu' pred švapske mitraljeze za proboj Sremskog Fronta? Ono: Jurišaš BEZ puške, drug ispred tebe pada mrtav, ti uzimaš njegovu pušku i jurišaš dalje. Ko odustane, odmah metak u potiljak!
Slika mobilizacije:
Pogledajte prilog 1494044
Ovo ti je fotografija kada su cetnici presili upartizane.
 
I tako poslani na sremsku klaonicu.....Usput: To su oni 'četnici' koji su se borili protiv partizana/komunista i sarađivali sa okupatorom? :rotf:
“Sposoban Srbin odlazi u četnike, a vraća se iz partizana”. - Predrag Raos

Neistina je da su četnici 1945. brijali brade i prelazili u partizane. Ovi su ih lično brijali još 1943. i primali u svoje redove. Kako je tada rekao Milovan Đilas: “Šajkača ima dvije strane”.

Daje se opšta amnestija svim licima koja su učestvovala u jedinicama Draže Mihailovića…“

Prethodno je kralj Petar II 12. septembra 1944. izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu saradnje s okupatorom. Draža Mihailović nije to poslušao kao ni drugi četnički komandanti koji su bili pod njegovim uticajem.

Tito je nekoliko puta upućivao pozive pripadnicima neprijateljskih jedinica (to je uključivalo Mihilovićeve četnike, hrvatske domobrane i slovenske domobrance, ali ne i ustaše i nedićevce i ljotićevce) da pređu na stanu Narodnooslobodilačkog pokreta, uz obećanje amnestije. Posljednji rok bio je do 15. januara 1945. Znatan broj četnika iz Srbije iskoristio je tu priliku. Time je mnogo četnika ostalo nekažnjeno, a mnogi su se infiltrirali u Komunističku partiju, te se predstavljali kao oslobodioci Jugoslavije. Jedan u nizu paradoksa je i taj, da su ti isti (dojučerašnji četnici), slijedećih mjeseci, u “završnim operacijama za oslobađanje zapadnih krajeva zemlje“, ovoga puta stizali kao “oslobodioci”

Milan Radanović: Partizani su amnestirali preko polovine pripadnika četničkog pokreta​

Povod razgovoru s historičarom Milanom Radanovićem njegova je nova knjiga ‘Kazna i zločin. Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945)’, dostupna i na www.rosalux.rs/bhs/kazna-i-zlocin-publikacija. U odnosu na prethodnu (o oslobođenju Beograda 1945.), koja se mogla čitati i kao uzbudljiva priča, ova je zapravo rezultat obimnoga arhivskog istraživanja kojim Radanović osporava različite netočnosti u interpretaciji zločina u Drugome svjetskom ratu.

Zanimljiva je vaša teza da je pred kraj rata više od pola pripadnika četničkog pokreta amnestirano. Jasno je zašto tu činjenicu zaobilazi revizionistička historiografija, ali zašto je, po vama, ona prešućena u jugoslavenskoj historiografiji?

U leto i jesen 1944. preko polovine četnika u Srbiji je amnestirano na osnovu dve amnestije koje su obznanili partizani i predstavnici revolucionarne vlasti, krajem avgusta i krajem novembra te godine. Obe amnestije odnosile su se i na pripadnike hrvatskog domobranstva i slovenačke domobrance. Amnestiji nisu podlegali oni pripadnici navedenih formacija koji su počinili zločine. Fenomen amnestiranja četnika nije nepoznata činjenica u jugoslovenskoj istoriografiji, ali nije bio naučno ekspliciran i istražen, iako su najznačajniji dokumenti koji svedoče o masovnom amnestiranju četnika u Srbiji objavljeni pre nekoliko decenija. Odsustvo eksplikacije omogućilo je pročetničkim, revizionističkim istoričarima, kojima su Drugi svetski rat i prve posleratne godine u istraživačkom fokusu, da olako ignorišu značaj, opseg i posledice amnestija koje su imale karakter zvaničnog poziva pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO) da polože oružje, čime im je garantovana bezbednost. Prema mom istraživanju, više od polovine pripadnika JVuO-a u Srbiji amnestirano je 1944. i manjim delom 1945. Reč je o izuzetno velikom broju pojedinaca. Mnogi od njih su dezertirali, nakon čega su samoinicijativno ili uz dogovor sa snagama NOVJ prešli na partizansku stranu, a podjednak ili još veći broj ih je pošteđen nakon zarobljavanja. Konstatovanje tih činjenica od strane pročetničkih istoričara poljuljalo bi konstrukt koji je formulisao istoričar Kosta Nikolić: ‘Srbija je morala da plati svoj dug, odnosno da plati danak u krvi zbog podrške četnicima.’ Nikolić u svojoj najreferentnijoj knjizi, trotomnoj ‘Istoriji ravnogorskog pokreta’, ignoriše fenomen amnestiranja četnika i značaj tog fenomena kao kolektivnog iskustva, iako je amnestija za više od polovice njih predstavljala jedno od najznačajnijih ratnih iskustava. Drugi revizionistički istoričari, poput Srđana Cvetkovića koji je najviše pisao o represiji pobedničke strane 1944-1945, banalizuju i bagatelizuju amnestiranje četnika, šta je metodološki nedopustivo. Apsolutizovanje represije koja je usledila nakon pobede partizana nemoguće je bez ignorisanja korektnog odnosa partizana prema većini četnika zarobljenih u borbama za oslobođenje Srbije u leto i jesen 1944.
https://www.portalnovosti.com/milan...EJgQXgbmFkH-O-0gk7m3F0VpPAoRy0SwqoThQpc_uaWQo
https://sr.wikipedia.org/wiki/Четници
 
Prethodno je kralj Petar II 12. septembra 1944. izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu saradnje s okupatorom. Draža Mihailović nije to poslušao kao ni drugi četnički komandanti koji su bili pod njegovim uticajem.
To što je Kralj Petar napravio je bila VELEIZDAJA i jasno je da je to Draža to ODBIO! A Englezi su naterali Petra da tako postupi jer su se Staljin, Ruzvelt i Čerčil DOGOVORILI da Jugoslavija pripada Staljinu, a Grčka Zapadu, iako su obe države imale jake komunističke pokrete! I tako bilo....na sreću Grka i nesreću Srba!
https://jadovno.com/mati-dincic-patriotizam-kralja-petra-2-istina-o-naredbi-od-12-09-1944/?lng=lat
 
To što je Kralj Petar napravio je bila VELEIZDAJA i jasno je da je to Draža to ODBIO! A Englezi su naterali Petra da tako postupi jer su se Staljin, Ruzvelt i Čerčil DOGOVORILI da Jugoslavija pripada Staljinu, a Grčka Zapadu, iako su obe države imale jake komunističke pokrete! I tako bilo....na sreću Grka i nesreću Srba!
https://jadovno.com/mati-dincic-patriotizam-kralja-petra-2-istina-o-naredbi-od-12-09-1944/?lng=lat
Englezi su rekli kralju Petru da ce ga izbaciti iz hotlea A kategorije u hotel B kategorije, i kralj nije ima izbora,
1945 Titova armija broji 800 000 boraca, sa avijacijom, mornaricom, artiljerijom....koju podrzava vecina naroda, tako ...nije tu ni bilo dogovora
Grci su se bas ''usrecili'' ....
Kada su komunisti na severu konačno vojno poraženi, desetine hiljada zarobljenih upućene su na ostrva – u koncentracione logore na mučenje i iscrpljivanje , dok su stotine hiljada komunista i simpatizera deportovane u zemlje sovjetskog bloka, pre svega u Mađarsku i Poljsku, no ponajviše u sovjetske azijske republike. Jugoslavija ih je primila zanemarivo malo. Ukratko, Grčka je doživela samo antikomunistički totalitarizam, i nekoliko puta njegov najgori oblik, vojnu diktaturu, najgoru 1967-74. Britanci su završili svoju kratku i krvavu vlast posle građanskog rata i predali Grčku američkim kolonizatorima.
. Oni su, uz Maršalov plan obnove, osigurali svoj upliv vojnim bazama, kapitalom i stalnim antikomunističkim delovanjem u grčkoj politici. Ta je politika imala mnogo lica, od učešća Grka u korejskom ratu, do mešetarenja Henrija Kisindžera i izazivanja desnog puča na Kipru u leto 1974, kojim je hteo da reši dva problema – zaustavljanje skoro socijalističkog episkopa i predsednika Makariosa na Kipru i otpor hunti u Grčkoj. Rezultat je bio turski upad na Kipar, rat i podela ostrva sve do danas, a Kisindžer je nekoliko godina docnije dobio Nobelovu nagradu za mir.
Šok nedoživljene socijalističke revolucije odredio je politički život posleratne Grčke. Ne treba zaboraviti ni to da je uspeh partizanskog pokreta sledio pobedi regularne grčke vojske nad Musolinijevom vojskom na albanskom frontu 1940-41, jedinoj pobedi protiv fašizma u Evropi u to vreme. Tokom narednih godina rata, jugoslovenski otpor (protiv Nemaca i još četiri vojske, uz vojno organizovane lokalne izdajnike) i dvojni (levi i desni) grčki otpor (protiv Nemaca) bili su jedini ozbiljni vojni protivnici silama osovine u Evropi na sopstvenim teritorijama. Posle pada diktature 1974, Amerika i zapadna Evropa su se dobro potrudile da pobeda nad huntom, koju su izveli mladi levičari, postane pobeda konzervativaca i antikomunista, čiji je jedini dobar cilj bio ponovno ustanovljavanje parlamentarnog sistema. Kralju je referendumom zabranjen povratak u zemlju iz koje ga je hunta isterala, ostrva-logori su ispražnjeni, oni koji su pobegli od diktature (skoro svi iz kulture i nauke, profesionalci i stručnjaci svih vrsta, studenti) vratili su se u zemlju, obe komunističke partije, prosovjetska i proevropska, izašle su iz ilegale.
Tek posle sedam godina i isplivavanja svih koruptivnih, stranačkih i nepotističkih grozota, postalo je mogućno da socijalistička partija PASOK Andrea Papandreua dobije na izborima, i da započne kratko zlatno doba savremene Grčke, u osamdesetim godinama prošlog veka. Svi koji su proterani u sovjetski blok dobili su nazad građanska prava, mnogi koji su preživeli vratili su se u Grčku.



Kada je PASOK zapao u krizu, zaglavivši se u stare koruptivne sheme grčke politike, kada je izgubio ideje odnosno prodao ih za vlast, ostao mu je samo još nacionalistički diskurs. Paralelizam sa Jugoslavijom bio je očigledan: čini mi se da nije reč samo o paralelizmu, nego o neposrednom uticaju srpske ratne paradigme na grčke političke prilike. Tako je morala slediti jedna gora od druge desna vlada, i današnje opšte grčko pristajanje na sve greške Ciprasove vlade, kojoj se još uvek ne može pripisati nijedna greška poznatog starog političkog repertoara. Odlučan stav protiv evropskog antikomunizma – svakog, starog i postsocijalističkog – samo je još jedan dokaz toga. Komunisti i komunizam ostaju herojski deo grčke istorije.
Kada je PASOK zapao u krizu, zaglavivši se u stare koruptivne sheme grčke politike, kada je izgubio ideje odnosno prodao ih za vlast, ostao mu je samo još nacionalistički diskurs. Paralelizam sa Jugoslavijom bio je očigledan: čini mi se da nije reč samo o paralelizmu, nego o neposrednom uticaju srpske ratne paradigme na grčke političke prilike. Tako je morala slediti jedna gora od druge desna vlada, i današnje opšte grčko pristajanje na sve greške Ciprasove vlade, kojoj se još uvek ne može pripisati nijedna greška poznatog starog političkog repertoara. Odlučan stav protiv evropskog antikomunizma – svakog, starog i postsocijalističkog – samo je još jedan dokaz toga. Komunisti i komunizam ostaju herojski deo grčke istorije.
 
To što je Kralj Petar napravio je bila VELEIZDAJA i jasno je da je to Draža to ODBIO! A Englezi su naterali Petra da tako postupi jer su se Staljin, Ruzvelt i Čerčil DOGOVORILI da Jugoslavija pripada Staljinu, a Grčka Zapadu, iako su obe države imale jake komunističke pokrete! I tako bilo....na sreću Grka i nesreću Srba!
https://jadovno.com/mati-dincic-patriotizam-kralja-petra-2-istina-o-naredbi-od-12-09-1944/?lng=lat
Можда би боље по српску будућност било да се Дража покорио Краљевој наредби. А можда би и за њега било боље, као искусан обавештајац, можда би постао рангирани официр КОС-а.
Али сад, шта би било кад би било, то су празне приче.
 
Kako retardiranih bre.

Nigde u ozbiljnom svetu niko ne mari za takve stvari i to nema nikakve veze sa rehabilitacijom. Ne može se brisati istorija tj. praviti kao da ona uopšte nije ni postojala.

Pobogu, ovde se neki ljudi ponašaju kao da pričamo o tome da li treba podići spomenik Milanu Nediću na Terazijama. :roll:
 
Можда би боље по српску будућност било да се Дража покорио Краљевој наредби. А можда би и за њега било боље, као искусан обавештајац, можда би постао рангирани официр КОС-а.
Али сад, шта би било кад би било, то су празне приче.
Draža je imao problem sa alkoholizmom, on više nije bio za službu.
 
Šta bi bilo da nije bilo Milana Nedića i ostalih srpskih "kvislinga" tokom nemačke okupacije ? Da se niko nije našao ko bi uspostavio neki oblik saradnje sa okupatorom ?
Da li bi Nemci rekli idemo odavde jer smo nepoželjni,niko neće da sarađuje sa nama ?
Mislim da Nemci ne bi tako rezonovali i da bi bez Milana Nedića i bez ostalih "kvislinga" okupacija bila neuporedivo strašnija u svakom pogledu dok bi okupatorska vojska našla načina da se pobrine o sebi.
 
Šta bi bilo da nije bilo Milana Nedića i ostalih srpskih "kvislinga" tokom nemačke okupacije ? Da se niko nije našao ko bi uspostavio neki oblik saradnje sa okupatorom ?
Da li bi Nemci rekli idemo odavde jer smo nepoželjni,niko neće da sarađuje sa nama ?
Mislim da Nemci ne bi tako rezonovali i da bi bez Milana Nedića i bez ostalih "kvislinga" okupacija bila neuporedivo strašnija u svakom pogledu dok bi okupatorska vojska našla načina da se pobrine o sebi.
A kad je to postojala neka okupacija bez kvislinga? To nije sporno ali zašto je baš Nedić morao da bude taj kvisling? Neka svako gleda svoju čast, za to opravdanja nema.
 
A kad je to postojala neka okupacija bez kvislinga? To nije sporno ali zašto je baš Nedić morao da bude taj kvisling? Neka svako gleda svoju čast, za to opravdanja nema.
Nedić nije bio kvisling https://en.wikipedia.org/wiki/Quisling
Nedić je postupao u nacionalnom interesu u zadatom okviru koji on niti je birao niti je istom doprineo na bilo koji način.Naprotiv,kao vojnik učestvao je u odbrani od invazije sila osovine.
Taj okvir je okupacija gde okupator ima suštinsku vlast jer raspolaže silom kojom može da sprovodi svoje odluke odnosno namere.
Kao srpski patriota i odgoorna ličnost nije mogao da odbije ni tu izrazito neprijatnu dužnost.Dužnost da dela u interesu zemlje odnosno narode kome je pripadao i čiji je bio visoki vojni oficir.
 

Back
Top