mackica ns
Poznat
- Poruka
- 7.784
Na početku bih samo volela da izbegnem uvređene neistomišljenike sa odgovorima ''ja nisam takav''; znači, da bih postavila temu, MORAM malo da generalizujem...
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!
Svaki pokušaj razrešenja nekog problema (i najmanjeg i najnevažnijeg) isključivo vezanog za NAS DVOJE, on shvata kao napad na njegovu ličnost, slobodu, ili šta već, iako meni to nije ni poslednja namera. U svakom pitanju paranoično traži neki skriveni smisao kojim ja njega ''NAPADAM'', pa na kraju ne dobijem odgovor na pitanje, nego kontranapad. (Recimo, moje pitanje-zašto kasniš? je ISKLJUČIVO pitanje sa samo tim značenjem, a nije napad: ko zna gde si bio i šta si radio, ili nešto drugo ti je važnije od mene...)
A, kada se desi nešto što mi stvarno smeta, što me recimo stvarno povredilo i hoću da mu to stavim do znanja i dobijem objašnjenje zašto je to uradio, spremna da shvatim i da to možda nije tako strašno ako mi lepo objasni. I hoću da sve prođe bez svađe, najnormalnijim razgovorom i razmenom mišljenja, jedino što dobijem je: TEBI UVEK NEŠTO SMETA, AKO TI JA NISAM DOBAR, NAĐI DRUGOG! Onda se okrene i ode, jer ''neće da se svađa''. Sutradan - njemu kao da se ništa nije desilo, a mene još uvek muče neraščišćene stvari. Ako to spomenem, dobijem ovaj put nežan odgovor: Ljubavi, nemoj sad da se vraćamo na to, neću da se svađamo...
Možda sam malo zakomplikovala, ali želim da poručim muškarcima da svako pitanje koje počinje sa ZAŠTO..., isključivo traži samo odgovor na pitanje, a nikako nije napad, ni konstatacija-TO NISI SMEO DA URADIŠ!!!
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!
Svaki pokušaj razrešenja nekog problema (i najmanjeg i najnevažnijeg) isključivo vezanog za NAS DVOJE, on shvata kao napad na njegovu ličnost, slobodu, ili šta već, iako meni to nije ni poslednja namera. U svakom pitanju paranoično traži neki skriveni smisao kojim ja njega ''NAPADAM'', pa na kraju ne dobijem odgovor na pitanje, nego kontranapad. (Recimo, moje pitanje-zašto kasniš? je ISKLJUČIVO pitanje sa samo tim značenjem, a nije napad: ko zna gde si bio i šta si radio, ili nešto drugo ti je važnije od mene...)
A, kada se desi nešto što mi stvarno smeta, što me recimo stvarno povredilo i hoću da mu to stavim do znanja i dobijem objašnjenje zašto je to uradio, spremna da shvatim i da to možda nije tako strašno ako mi lepo objasni. I hoću da sve prođe bez svađe, najnormalnijim razgovorom i razmenom mišljenja, jedino što dobijem je: TEBI UVEK NEŠTO SMETA, AKO TI JA NISAM DOBAR, NAĐI DRUGOG! Onda se okrene i ode, jer ''neće da se svađa''. Sutradan - njemu kao da se ništa nije desilo, a mene još uvek muče neraščišćene stvari. Ako to spomenem, dobijem ovaj put nežan odgovor: Ljubavi, nemoj sad da se vraćamo na to, neću da se svađamo...
Možda sam malo zakomplikovala, ali želim da poručim muškarcima da svako pitanje koje počinje sa ZAŠTO..., isključivo traži samo odgovor na pitanje, a nikako nije napad, ni konstatacija-TO NISI SMEO DA URADIŠ!!!