Zašto ni 17 godina nakon zločina nad srpskim stanovništvom Zalazja, Biljače i Sasa nema pravde za zločince?
A ISTINA JE... da su 1992. godine muslimanske snage Armije RBiH organizovano, sistematski i planirano izvršile agresiju na sva srpska sela na području opštine Srebrenica. Spomenici podignuti nakon zadnjeg rata u Zalazju, Ratkovićima, Brežanima, Ćosićima, Kalimanićima, Kušićima i Skelanima, kao i spomen-ploče u Sasama, Biljači, Karnu i Krnjićima, govore o zločinačkoj namjeri muslimanskih snaga o protjerivanju i etničkom čišćenju Srba sa njihovih vjekovnih ognjišta. Napad na Biljaču, Sase i Zalazje na Petrovdan 1992. godine, kad je u jednom danu ubijeno 69 srpskih civila, samo je dio projekta Armije RBiH na srebreničkoj opštini za ostvarivanje političkog cilja da na Drini ne bude Srba. Istu sudbinu su doživjela i druga srpska sela, kao što su Podravanja, Karno, Ratkovići, Brezane, Krnjiće, Kostolomce-Ćosići, Skelani. Ista je sudbina Srba na prostoru cijele FBiH. Oni su protjerani tamo gdje su najviše stradali, u Ilijašu, Vogošći, na Ozrenu... i za njih nema povratka. Tu se krije namjera muslimanske politike da politika žrtve bude zamijenjena politikom budućnosti u kojoj neće biti Srba u FBiH, a RS će biti napadnuta od Žepe preko Srebrenice i Bratunca do Kozluka i Janje, do njenog nestanka.
Zato se u opštinu Zvornik vratilo više Muslimana nego Srba u cijeli Sarajevski i Tuzlanski kanton. Eto, to je ta politika miroljubive koegzistencije čiji je glavni cilj ukidanje RS. Srebrenica je jedna od glavnih tačaka za ostvarivanje tog cilja. U njoj nema istine jer o stradanju srpskog stanovništva ne govori nijedan predstavnik međunarodne zajednice ni bošnjački političar. Niko od njih ni 17 godina nakon zločina nad srpskim stanovništvom Srebrenice nije odao počast i poklonio se srpskim žrtvama. Ne znam da je ijedan visoki predstavnik izjavio da su u Srebrenici stradali i Srbi. Tragičnu sudbinu Srba koji su ostali u svom gradu i lojalni Armiji RBiH niko nije ni pomenuo od strane međunarodne zajednice. A da podsjetimo javnost da su svi ubijeni na najsvirepiji način i da im kosti jos nisu pronađene. I to je dio istine koja se prikriva sve ove godine.
A pitanje PRAVDE posebno je pitanje. Za zločine nad srpskim stanovništvom još niko nije odgovarao, a Srbi su dobili preko 500 godina zatvora. I kako graditi povjerenje i pomirenje na nepravdi? Kako živjeti bez mržnje, a nadati se? Bol je isti za sve. Odavno se zna da sve ratove prate laži, o nekima jedino laži ostanu kao istine. Istina o Srebrenici bitna je ne samo zbog egzistencije savremenog svijeta i njegove budućnosti nego i zbog prijetnje da humanizam bude zamijenjen apokalipsom. Od istine o Srebrenici bježe svi, od srpskih političara do istoričara i savremenika. Nikako da shvatimo da od istine o Srebrenici zavisi budućnost srpskog naroda i budućnost RS. A pravde u Srebrenici nema zato što je Institut za nestala lica BiH otvorio kancelariju u Islamskom centru u Srebrenici, u kojem nema predstavnika srpskog naroda, i zbog toga se istina o nestalim Srbima nikada neće saznati…