Kako uporno podižem temu o Pelionu ne bi li neko napisao svoja iskustva, ali bezuspešno, izgleda da će ipak meni pripasti čast da približim ovaj skriveni biser drage nam Grčke. Ove godine nam se ostvarila želja da konačno obidjemo nešto što nam se još davno dopalo ali nije bilo prilike. Pa da krenemo redom.
Pelion je poluostrvo sa čudesnom kombinacijom mora i planine. Osnovna podela je na istočni, bogat šumama četinara i platana, koji se ne može rečima opisati i zapadni, ne toliko šumovit, lep i čaroban. Ono što ovu regiju čini jako nedostupnom većini turista (priznajem da mi je mnogo drago zbog toga) su putevi. Citiraću tekst iz agencije Magic koji glasi: “...dolaženje serpentinama koje Vas prosto „survaju“ do obale u iznenađenje jače od migrene...“. Ovaj deo o migreni sam imala prilike da proverim lično
. Još napisaše da je dolazak na Pelion “avantura sa dramom” ili “dramatična avantura”.
Postoje dva glavna puta koja vode sa zapadne na istočnu obalu.
Prvi put kreće od Volosa preko Portarie, Hanie i ide na Zagoru i Agios Ioanis. Iako od Volosa do Ag.Ioanisa ima samo 50 km ovaj put traje izmedju 1-2 h, zbog veoma teških serpentina koje treba savladati. Do Hanie put se penje na nadmorsku visinu od oko 1400m da bi se onda na drugoj polovini puta spuštao do mora. E sad ako izračunate da za 25km treba da se popne na 1400m i u drugih 25km da sidje na nivo mora, ne treba objašnjavati o kakvim serpentinama se radi. Dovoljno je da bacite pogled na mapu. Što se tiče kvaliteta puta on je dobar, pristojno širok, mestimično loš sa jako velikim rupama i objektivno nije tako strašan ali zahteva maksimalnu koncentraciju, izuzetno iskusnog vozača i vožnju od 30-40 km/h. Grci voze naravno brže ali znaju put, za one koji prolaze putem prvi put navedena brzina je presudna jer vam se može desiti da iznenada naletite na deonicu gde je put izrovan i da vam točak završi u rupi.
Drugi put kreće od Volosa prema Kala Neri i to je normalan autoput koji se onda odvaja za Milies i Tsagaradu pa na kraju Ag. Ioanis. Ovaj put je nešto bolji, na pojedinim deonicama jako širok i nov asfalt, nadmorska visina na koju se put penje je manja negde oko 400-500m, serpentina takodje ima, kao i oštećenja u vidu rupa na pojedinim deonicama.
Da bi se Pelion obišao i doživeo na pravi način apsolutno je neophodno proći i jednim i drugim putem. Upravo zbog težine prelaska sa istočne na zapadnu stranu regije preporučuje se boravak par dana na jednoj strani a onda par dana na drugoj. Svakodnevno prelaženje ovih puteva bi bilo zaista zamorno.
Ono što se nameće kao logičan itinerer je krenuti od Volosa preko Hanie do Ag. Ioanisa, odsesti tamo par dana i obići istočnu obalu, a zatim se vratiti drugim putem do Kala Nere i tu negde odsesti da bi se obišla zapadna obala, a povratak u Srbiju je naravno lakši kad ste u blizini Volosa.
Kada se krene od Volosa prema Hanii predeli koji se smenjuju pred očima su fascinantni, prvo nakon Volosa nailazite na Portariu, od koje se skreće za Makrinitsu. Makrinitsa je staro selo sa božanstvenim pogledom na Volos i ceo zaliv. Zovu je „Balkon Peliona“. Kao i sva mesta ovog tipa ima centralni trg sa tavernama i platanom, radnje sa suvenirima... Pelion inače obiluje vodama tako da se na svakih 10m nalazi česma sa pijaćom vodom i dok vozite putevima samo čujete šuštanje voda svud unaokolo.
Prizori iz Makrinitse
Portaria i Hania su mala simpatična mesta sa onim specifičnim tezgama gde se prodaje ušećereno voće, malim tavernama... U blizini Hanie se vidi skijalište na brdu i velike ski-staze. Put inače vodi kroz gustu šumu i pravi je melem za oči (ovo se odnosi na suvozača, jer vozač vidi samo serpentine i mota pun levi, pun desni i tako unedogled.....). Pri kraju puta se nailazi na skretanje za Zagoru. Zagora je jedino mesto koje nikad nije osvajano jer je tako pozicionirano na severu i tako zabačeno da ni jednom osvajaču nije padalo na pamet da je osvaja. Poznata je po uzgajivanju posebne sorte jabuka. U mestu se nalazi lepa crkva na centralnom trgu, taverne, puno cveća i nekog posebnog mira.
Prizori iz Zagore
Od Zagore se put spušta na obalu do mesta Horefto. Kao i sva druga mesta na Pelionu i ovo se sastoji od glavne ulice i šetališta uz plažu, sa tavernama, marketima i smeštajnim kapacitetima. Plaža je ogromna, ali nije ostavila poseban utisak na nas.
Kada se krene od Horefta na jug nailazi se na pravi dragulj – Sarantu. Sa glavnog puta se skrene na lokalni putić u dužini od 1km. E ovaj put je (kao i mnogi drugi o kojima ću pisati) na prvi pogled sasvim ok, a onda kreće takva nizbrdica na veoma uzanom putu i imate osećaj kao da ste seli na ogroman tobogan i kad ste došli na pola uhvati vas panika od onog šta vas dole čeka, a povratka nema. Znači kad shvatite o kakvom se putu radi, kasno je, povratka nema, nego hrabro napred pa šta Bog da. Priznajem da me uhvatila panika kako ćemo se izvući uzbrdo, ali kad smo sišli dole videli smo mnogo kola pa mi je za utehu bilo po onoj narodnoj, kud svi tud i mali Muja. Ono što nas je dole sačekalo je nadoknadilo svaki trenutak proživljenog straha. Plaža kao iz snova, voda tirkizno plava, bistra, u vodi najfiniji šljunak....Ako bih u snovima zamišljala kupanje na nekoj plaži onda bi moj favorit definitivno bila Saranta.
Dalje se putem stiže u najveće mesto na obali Agios Ioanis. Mesto ima jednu glavnu ulicu i šetaliste pored mora. Uz ulicu se nalaze smeštajni kapaciteti, taverne, marketi u kojima možete tražiti i smeštaj. Agios Ioanis ima svoju centralnu plažu, sa leve strane gledano prema moru se preko stena prelazi na rajsku Plaka plažu, a sa desne strane se preko jednog mosta ulazi u susedno mesto Papa Nero vrlo nalik samom Ioanisu. Za odsedanje na istočnoj obali Ioanis je definitivno najbolji izbor, ima najbolju infrastrukturu, 3 plaže koje su vam na raspolaganju, lepo šetaliste uz obalu. Papa Nero nema markete i prodavnice, vec samo taverne.
Agios Ioanis
Most kojim se iz Agios Ioanisa prelazi u Papa Nero i plaža
Dalji obilazak istočne obale je vrlo specifičan. Naime, ne postoje putevi uz more, nego morate da se popnete na planinu do Tsagarade pa se onda od nje račvaju putevi ka Fakistri, Damuhariju, Milopotamosu. Znaci Tsagarada i Mouresi su kao neki čvorovi sa kojih se spuštate na obalu, tako da kad obidjete Milopotamos, vratite se gore, pa se opet spuštate na Fakistru. Ima izmedju tih mesta neki lokalni put ali ne preporučujem. Naravno sve ovo je dosta naporno i oduzima vreme.
Posle Papa Nera se nalazi malo mesto Damuhari. Mesto je izuzetno malo sa par radnji i taverni i jednom plažom. Inače konobari su mi ponosno pokazivali gde je Meril Strip snimala scene za film Mamma mia koji je inače sniman na Skijatosu, čak je tamo bila i premijera ali nismo pogledali. Agencija Magic ima ponudu za ovo mesto i divim se hrabrosti vlasnice da se upusti u jednu tako rizičnu ponudu. Mesto je toliko minijaturno i prelepo je za obilazak i jedno kupanje ali za duži boravak od pola dana nikako. Jedino za ljude kojima prija ta izdvojenost. Možda upravo zbog toga svoju ponudu Peliona zovu – unikati za probirljive. Ne znam ni kako bi autobusima dovezli putnike do samog mesta. Ono što je jako zanimljivo za Damuhari i ostala mesta na obali jeste da su pre izgradnje puteva postojale samo staze za mule koje su vodile do Tsagarade i sva trgovina se odvijala na taj način. I danas planinari i izvidjači idu tim putem i verujem da je poseban ugodjaj. Inače kada vidite te staze zapitate se ko ih je pravio i koliko kamena je u njih ugradjeno. A ima ih na celom Pelionu čini mi se hiljade.
Ovuda ide staza od Tsagarade do Damuharija
Hrabri izvidjači prelaze lako ovaj put
A kad sidju dole čeka ih plaža Damuharija