Friulanski jezik na putu prema pravnom priznanju
Friulani su većinska kompaktna jezična grupa u regiji Friuli-Venezia Giulia. Oni su se regionalno spojili s Trstom i Goricom nakon Drugog svjetskog rata, kad je talijansko- jugoslavenska granica povučena u Škofijama odnosno do samog predgrađa Trsta • Trst je glavni grad regije, ali stvarna moć nalazi se u Friuliju, odnosno u velikim pokrajinama Pordenone i Udine
TRST - Ono što se trenutno događa na političkoj sceni susjedne regije Friuli-Venezia Giulia svakako i nas zanima, jer smo i mi poput njih multijezična regija. Kod nas se radi o odnosu između hrvatskog (većinskog) i talijanskog (manjinskog) jezika, kod njih su pak uz talijanski jezik na istoj pravnoj razini slovenski i friulanski jezik, priznat specijalnim zakonom iz 1999. godine. Friulani nemaju dvojbi o tomu treba li o friulanskom govoriti kao o jeziku ili pak o dijalektu, no politika, koja namjerava u potpunosti afirmirati načelo jednakopravnosti talijanskog i friulanskog, sukobljava se sa oprečnom opcijom koja traži da se njegovanje tog galsko-romanskog jezika ograniči u sklopu obitelji ili pak posebnih kulturno-jezičnih institucija i udruga. Prijedlogom zakona, koji je sastavila regionalna vlada predvođena Riccardom Illyjem, namjerava se uvesti učenje friulanskog u svim regionalnim školama i traži se da taj jezik postane ravnopravan (u usmenom i pisanom obliku) u svim javnim ustanovama i državnim tijelima. Uz to, vlada je već osigurala pet milijuna eura iz regionalnog budžeta, čime bi se financirale sve aktivnosti za uvođenje učenja tog jezika u školama. Naime, projekt predviđa stručno usavršavanje profesora iz friulanskog jezika, otvaranje novih radnih mjesta u svim javnim ustanovama, odnosno jezično usavršavanje svih javnih službenika, koji će po zakonu morati poznavati i friulanski jezik.
Za bolje shvaćanje jezične situacije kod naših susjeda valja podsjetiti da su Friulani većinska kompaktna jezična grupa u regiji Friuli-Venezia Giulia. Oni su se regionalno spojili s Trstom i Goricom nakon Drugog svjetskog rata, kad je talijansko-jugoslavenska granica povučena u Škofijama odnosno do samog predgrađa Trsta. Teritorijalni gubitak kompenziran je stvaranjem jedne regije u kojoj su spojene teritorijalne jedinice (Friuli i Venezia Giulia) s različitom kulturno-jezičnom i povijesnom tradicijom. Trst je glavni grad regije, ali stvarna moć nalazi se u Friuliju odnosno u velikim pokrajinama Pordenone i Udine. Dakako, desnica je ustala protiv prijedloga zakona vlade koalicije lijevog centra Riccarda Illyja, no zanimljivo je da je taj prijedlog stvorio određenu pomutnju i unutar stranaka ljevice i centra.
Dobar dio članova stranke Lijevih demokrata tvrdi da prijedlog zakona namjerava putem zaštite jezika izgraditi umjetni nacionalni identitet, odnosno da se u regiji sprema uvesti sistem vladavine manjine (friulanske), po uzoru na vladavinu njemačke manjine u regiji Trentino Alto Adige. »Prijedlog zakona slijedi logiku vladavine prava jezične zajednice nad pravima pojedinca kao građanina jedne države. Friulanski nacionalisti namjeravaju provoditi jezičnu nacionalizaciju cjelokupnog javnog prostora regije, što je nedopustivo«, izjavio je zastupnik stranke Lijevih demokrata Alessandro Maran. Dodao je da će zatražiti da se o prijedlogu zakona odlučuje referendumom.
Inače, prijedlog zakona predviđa obavezno učenje friulanskog u svim školama, zadržavajući pravo pojedinca da se pisanim putem izjasni protiv učenja tog jezika. Roditelji koji ne žele da im djeca pohađaju sate friulanskog morat će to pisano zatražiti. Uz to, da bi se jasnije dalo do znanja da se ipak radi o jeziku, a ne o dijalektu, prijedlog zakona omogućuje da se nastava u svim nastavnim predmetima održi na friulanskom, uz prethodnu suglasnost svih učenika u razredima.
Tršćanska desnica je dakako ustala protiv tog prijedloga pa je gradonačelnik Trsta Roberto Di Piazza u novinama izjavio: »Bolje je našu omladinu podučavati engleskom ili pak kineskom jeziku. Porijeklom sam Friulan, friulanski jezik naučio sam u obiteljskom krugu, ali mene osobno više zanima poznavanje ruskog, slovenskog ili njemačkog jezika«. To što velika većina Tršćana ne poznaje ni riječ slovenskog jezika, unatoč tome što su Slovenci autohtona nacionalna manjina, nikoga ne zabrinjava. U biti, Friulani guraju taj prijedlog zakona jer se boje nestanka manjinskog jezika, a izgleda da većina žitelja Friulija podržava takvu politiku.
E. VELAN