Oštar protest Srbije

Ma daj..pusti demagogiju..sad ja da ti vadim podatke o ubijenim u Sloveniji..napadima na kasarne..kolone..Obrazuj se sam..ja nemam vremena za to.

Pitam te da li po tebi niko nikada ne treba da odgovara za ubijene vojnike JNA ?

Lutko, ovdje jedino demagogiju valjas ti jer ne znas navesti konkretne primjere.

I na Vukovaru su bili vojnici JNA pa mi puca ona stvar sve sa jednim koji je tamo poginuo.

Stoga, ako ne znas formulisati pitanje, nemoj da me zamaras. Ok? Ok.
 
Lutko, ovdje jedino demagogiju valjas ti jer ne znas navesti konkretne primjere.

I na Vukovaru su bili vojnici JNA pa mi puca ona stvar sve sa jednim koji je tamo poginuo.

Stoga, ako ne znas formulisati pitanje, nemoj da me zamaras. Ok? Ok.

Evo..citaj malo pa se obavesti..iz vise izvora..

Za „Blic“ govore porodice vojnika ubijenih u Sloveniji 1991.
„Nikada nam nisu rekli šta se dogodilo našoj deci“

Zoran Ješić imao je svega 18 godina, a Goran Maletić 19 kad su zajedno sa Antonijem Šimonjićem ubijeni na slovenačkom graničnom prelazu Holmec 1991. godine dok su držali ruke uvis, a što je zabeležila i austrijska televizija.

Porodica Ješić živi u selu Sakule kod Opova, dok Maletići i dalje žive u Novom Sadu. Obe porodice tvrde za „Blic“ da nikada nisu dobile zvanično objašnjenje šta se dogodilo njihovim najmilijima.

- Od postupka očekujem bar toliko da napokon, petnest godina kasnije, saznam kako je moj sin poginuo - prvo je što u razgovoru za „Blic“ kaže Lazar Maletić otac Gorana.

Kako pričaju Lazar i njegova supruga Cveta, na sve načine pokušali su da saznaju šta se u stvari dogodilo tog 28. juna u Sloveniji.

- Par nedelja ranije bili smo mu u poseti i ništa nije slutilo na ovakav razvoj situacije. Nije poneo ni pasoš, ni dokumenta, jer nismo bili upućeni kakva je situacija. Da jeste, možda smo ga mogli izbaviti - priča Lazar.

Vojnik satima čekao pomoć

Lazar i Cveta za pogibiju svoga sina saznali su tek 2. jula od rođene sestre njegove žene, koja je živela u Hrvatskoj. Ona im je rekla da je Goranovo prebačeno u Zagreb.

- Od njegovih drugara smo čuli jednu verziju: da su njih devetorica ostali na položaju posle povlačenja i da se Goran, spašavajući druga, zbog neiskustva nezgodno postavio. Posle nam je njegov vodnik rekao da je Goran bio ranjen u osam časova, a da je hitna pomoć stigla tek u jedan i da bi inače preživeo. Druga verzija, utemeljena na snimku autrijske televizije, koji ja nisam video je da su oni predavali su se kada je jedan slovenački vojnik, suviše nervozan ili suviše revnosan, pucao - priča Lazar Maletić i napominje da mu je želja da napokon sazna kako mu je sin poginuo.

Neizvesnost

Goranov otac kaže da ih nikada nije nazvao niko iz tužilaštva u Sloveniji, niti je neko iz Srbije dolazio da ih pita šta znaju o ubistvu našeg sina.

- U početku je bilo zabune šta se zaista dogodilo i da li je zaista naš sin ubijen. Prvo smo mislili da je u pitanju neko drugi, jer se pominjalo prezime Miletić, a ne naše, Maletić. Identifikovan je po ožiljku koji je imao na bradi, koji je zadobio dok je trenirao hokej. Telo smo preuzeli u Batajnici, a sahranili ga 4. jula - priča Lazar Maletić.

Violeta Ješić, sestra Zorana Ješića, priča da se i njihova porodica našla u istoj situaciji i da s njenom porodicom nikada niko nije kontaktirao.

- Nikada nam nisu objasnili šta se dogodilo mom bratu. Nakon što smo čuli da je Zoran ubijen, otišli smo kod jednog vojnika iz Kaća koji je u to vreme bio sa mojim bratom i zadobio prostrelnu ranu grla. Bio je istraumiran i teško je govorio. Ispričao nam je kako je moj brat ubijen, ali nikada nismo tačno saznali šta mu se dogodilo - priča utučeno Violeta.

Ubijeno 47 vojnika

Prema dokumentima Komiteta za ratne zločine, koji se trenutno nalazi pri Ministarstvu pravde, u Sloveniji je ubijeno 47 vojnika JNA, najviše Srba, ali i drugih nacionalnosti, Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, pa čak i Slovenaca. Većina ubijenih vojnika, njih 29, bila je stara između 18 i 22 godine. Neki od njih umrli su zato što im na vreme nije pružena medicinska pomoć.

- Mi smo saznali i u našoj dokumentaciji naveli primer Gorana Maletića, u koga je pucano na granici Holmec. On je umro samo zato što mu nije pružena medicinska pomoć. Na granici su ga ostavili da leži i čekali da iskrvari - iznosi Neve Miklavčič-Predan, direktorka Helsinškog monitora.

Ubistvom vojnika bavi se i Specijalno tužilaštvo u Ljubljani, ali iako ima indicija ko je akter ovog zločina, slovenačke vlasti zasad ne žele da ga uhapse i privedu pravdi. Naime, na snimku austrijske televizije ORF vidi se kako tri vojnika drže ruke uvis sa podignutim belim čaršavom, dok u njih pucaju pripadnici Teritorijalne odbrane Slovenije.


Izvor: Blic \ M. C. - H. DIP sačuvana Nema povlacenja, nema predaje...








Snimak ubistva vojnika u Sloveniji
Beograd -- Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine istražuje ubistvo vojnika JNA u Sloveniji 1991. dok je u Sloveniji taj predmet zatvoren.

B92 došao je do snimka austrijske televizije ORF na kome se vidi ubistvo trojice pripadnika JNA u Holmecu u Sloveniji 1991. Odgovorni za ovo ubistvo nikada nisu imenovani, a sudski postupak pokrenut je samo protiv predsednice tamošnjeg Helsinškog odbora koja je, zbog insistiranja na pronalaženju krivaca, tužena za klevetu.

Pucnjevima 1991. na graničnom prelazu Holmec u Sloveniji ubijena su trojica vojnika Jugoslovenske narodne armije - Zoran Ješić, Goran Maletić i Antonije Šimonjić. Na snimku austrijske TV stanice ORF se jasno vidi kako pripadnici slovenačke Teritorijalne odbrane pucaju u njih iako sva trojica drže ruke uvis i šire beli čaršaf u znak predaje.

O tom događaju postoje i zapisi u kojima komandir prve čete 26 odreda Koroške govori šta se događalo tog dana: "U 10.30 se predala prva grupa vojnika JNA. Kao što je rekao komandir stražarnice, poručnik je pobegao ali pre nego što je pobegao pucao je u leđa još jednom vojniku, jer je taj hteo da se preda. Žalosno je što je oficir JNA hteo na taj način da održi moral i istovremeno zahteva od vojnika da napadaju pripadnike Teritorijalne odbrane i milicije. Druga veća grupa vojnika JNA se predala u 13.30.“

Od ubistva vojnika prošlo je više od 15 godina, ali slovenačke vlasti za sada nikoga nisu uhapsile niti optužile za ovaj zločin. Javnost u Sloveniji je za slučaj Holmec prvi put je čula početkom 1999. kada je o tome izašao članak u "Slovenskim novicama", da bi slučaj kasnije dobijao sve veću pažnju nakon što je Helsinški monitor Slovenije o tom zločini počeo da govori kao o prvom dokumentovanom ratnom zločinu sa prostora bivše SFRJ.


Kao reakcija na te tvrdnje Odbora, kako kaže njegova predsednica Neva Miklavčić-Preden, državno tužilaštvo je protiv nje pokrenulo tri postupka zbog navodne slobode govora i verbalnog delikta.

Miklavčić-Prreden za B92 navodi i da joj kao kazna za te postupke sleduje od tri meseca do pet godina zatvora: "Naše vlasti su same isprovocirale sve te medijske pogrome oko toga. Leševi i kosturi ispadaju iz ormana nakon mnogih godina, vrlo je važno šta se dešavalo u Sloveniji. Dajte da to razmotrimo, ali ne preko leđa nevladinih organizacija za ljudska prava koja na to ukazuju, već dajmo suštinu toga. Kad se pokrenuo ovaj proces protiv mene ja ne mogu klevetati ako se to stvarno dogodilo, ako imam snimak".

Ratni zločin ne poznaje granicu, kaže za B92 protparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić: "Da li se desio u Sloveniji, da li se desio u Srbiji, u Hrvatskoj, Bosni ili Makedoniji uopšte nije važno. Važno je da taj zločin vidi svoj epilog u sudskom postupku. Mi ćemo da prikupimo građu i ućićemo u razgovor s našim kolegama tužiocima iz Slovenije. Postoje stvari koje se rade iako mi ne možemo neposredno da procesuiramo nekoga ko živi u Sloveniji, ali svakako možemo da damo svoj doprinos da se sve to obelodani i da se na neki način inicira postupak koji će se voditi pred slovenačkim sudom. Tu nema politike, samo je priča o eventualnom, možda prvom ratnom zločinu koji se desio na prostoru bivše Jugoslavije".

Ratni zločini ne zastarevaju a prema važećim propisima, tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji nadležno je da vodi istragu o ubistvu državljana Jugoslavije u Sloveniji. Ovdašnje tužilaštvo može da se pozove na međunarodne ugovore o saradnji i da zatraži pomoć slovenačkih vlasti i pravosudnih organa.

Iako je izvesno da slovenački državljani ne bi bili izručeni Beogradu da im sudi, Ljubljana bi mogla da omogući saslušanje osumnjičenih i svedoka i da finalizuje istragu. Ukoliko Slovenija odbije bilo kakav oblik saradnje, pravosudni organi u Srbiji bi, bar teorijski, mogli da podignu optužnice protiv Slovenaca i tražiti od Interpola da oni budu stavljeni na međunarodne poternice.

Kučan: Mislio sam da nisu, ali jesu

O snimku ubistva vojnika JNA govorilo se i u Haškom tribunalu na suđenju Slobodanu Miloševiću. Svedok tužilaštva, nekadašnji predsednik Slovenije Milan Kučan, potvrdio je majan 2003. godine da je istraga slovenačkog tužilaštva ustanovila da su vojnici ubijeni: "Mislio sam da nisu ubijeni, kao ratni zarobljenici, ali se ispostavilo da, nažalost, jesu ubijeni."

Haški tribunal nije se, međutim, bavio zločinima u Sloveniji ali se za ubistvo vojnika JNA sada zainteresovalo Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji, koje je do značajnih dokaza o tom slučaju došlo posle preuzimanja dokumentacije nekadašnjeg vojnog suda.


Izvor: B92IP sačuvana
 
Gde si sad? Nisi vise nadobudan?

Znam za prelaz Holmec i naravno da neko treba odgovarati za to, kao i za svako strijeljanje zarobljenika bilo gdje. To trebaju rijesiti ministrstva pravde Srbije i Slovenije.

Jos nesto, ovi ljudi tad nisu bili drzavljani Srbije.

Pitala si zasto niko ne smije da progovori o zlocinima nad vojnicima JNA, o prelazu Holmec se kao sto vidis pisalo i u Sloveniji.

Jos nesto?
 
То можеш некоме, ко није из Сарајева да продајеш..а мени не...добро сам запамтио..ко, шта и када..и доћи ће време правде...

Slazem se kad nekad novi Jovan Divjak stane na celo ARBIH pa vratimo banjaluku tamo gdje je i oduvijek bila odnosno kad istjeramo bosanskohercegovacki kukolj iz iste.
 
Znam za prelaz Holmec i naravno da neko treba odgovarati za to, kao i za svako strijeljanje zarobljenika bilo gdje. To trebaju rijesiti ministrstva pravde Srbije i Slovenije.

Jos nesto, ovi ljudi tad nisu bili drzavljani Srbije.

Pitala si zasto niko ne smije da progovori o zlocinima nad vojnicima JNA, o prelazu Holmec se kao sto vidis pisalo i u Sloveniji.

Jos nesto?

bla..bla..truc..truc.. toliko o tvojoj nadobudnosti..
 
Trazio sam konkretne primjere a ne mantranja o zlocinima nad golobradom nejaci bez metaka u puskama.

Познато је да сте ви једини народ на свету који НЕ ЗНА ДА СЕ СТИДИ:

Imena zrtava u Sloveniji 1991. (3)

Ubijeni pre 19. rođendana

Po podacima Komiteta za zločine Srbije i Crne Gore, u napadima TO na pripadnike JNA ubijeno je 47 vojnika. Mnogi od njih, rođeni 1972, te tragične 1991. godine nisu ni stigli da napune 19 godina

Snimak austrijske televizije na kome se jasno vidi kako tri vojnika na graničnom prelazu Holmec drľe ruke uvis, a na njih pucaju pripadnici Teritorijalne odbrane Slovenije, predočen je u maju Milanu Kučanu, sada već bivąem predsedniku Slovenije, na suđenju Slobodanu Miloąeviću u Hagu.
Kučan je prvo tvrdio da tri vojnika nisu streljana, ali kad je sudija Ričard Mej traľio da mu se predoče spisi i snimak, predsednik Slovenije je odgovorio da "sada vidi da su pomenuti vojnici streljani". On je zaključio da se po tome vidi da je Slovenija demokratska drľava, jer su dokaze prikupili Okruľni sud u Kopru i Helsinąki odbor Slovenije.
Ako je po Kučanu, Slovenija zaista demokratska drľava, kako to da do sada niko iz ove republike za mnoge zločine (o kojima je "Glas" već pisao) nije odgovarao?
Na suđenju, Kučan je tvrdio kako je poginulo 37 pripadnika JNA, osam pripadnika slovenačke TO i ąest civila. Miloąević je uzvratio rekavąi da su poginula 44 pripadnika JNA.
Bivąi slovenački predsednik je u Hagu rat objasnio agresijom JNA na nezavisnu Sloveniju, ali Miloąeviću kao optuľenom nije bilo jasno kako to da "agresor ima trostruko viąe ľrtava" od onog ko se branio.


Po podacima Komiteta za zločine Srbije i Crne Gore, u ovoj bivąoj jugoslovenskoj republici u napadima TO na pripadnike JNA ubijeno je 47 vojnika. Mnogi od njih, rođeni 1972, te tragične 1991. godine nisu ni stigli da napune 19 godina.


Dejan Bjelogrlić, Dejan (ili Goran) Lučić, Vojkan Obradinov, Nedľmedin Osmani, Slobodan Pantelić, Branko Sedlar ubijeni su u Sloveniji 1991, o čemu je u prethodna dva broja "Glas" već pisao.
Ubijeni su i Ljubo Babić, rođen 1971. u Ljubljani, kao i Mirko Banduąić (ili Brnauąinović), stariji vodnik, rođen 1959. u Bačkom Gradiątu.
Za Branka Bojanića, rođenog 1971. u Beogradu, zna se da je ubijen 2. jula u mestu Velika Vas, Krąko. Poručnik Dragan Bubalo, rođen 1964. u Apatinu, ranjen je 28. juna kod Gornje Radgone. Od posledice ranjavanja je umro.
Duąan Dejanović nije ni napunio 19 godina kad je ubijen u Sloveniji. Dejanović je rođen 13. avgusta 1972. u selu Ranilović kod Aranđelovca.
Istog godiąta, 1972, bili su i Dragan Đokić, rođen u Loparu kod Priboja, kao i Fahir Imamović, rođen u Bijeljini, oni su takođe ubijeni u Sloveniji. Ivan Jeličić, rođen 1972. u selu ©ibenica kod Jajca, prema podacima Komiteta za zločine, ubijen je kod sela Trzan u ljubljanskoj opątini.
Zoran Jeąić, u 18. godini je ubijen 28. juna na karauli "Holmec" (dokazi: austrijska TV s početka teksta), istog dana kod sela Trzina ubijen je i Ratko Jovanović, rođen 6. septembra 1972. u selu Dvorovi kod Bijeljine.
Kapetan prve klase Milenko Jorgić, rođen 1956. u selu Lisičine, ubijen je 27. juna 1991. u blizini Ljubljane, kad je oboren helikopter JNA u kome je bio sa joą dva druga, a nadleľni organi Slovenije su sve do 5. jula odbijali da izruče tela poginulih.
Antun Katinić, rođen u Bosanskom Brodu, ubijen je 1. jula 1991, a te godine ubijen je i desetar Florim Korsumi, rođen 1971. u selu Tuđevica, opątina Kosovska Kamenica.
Samo nekoliko dana pre svog 19. rođendana, u napadu TO na kasarnu Ribnica 28. juna 1991. ubijen je Mirko Lučić, Srbin iz Sarajeva. Devetnaestogodiąnji Goran Miletić bio je razvodnik u JNA kad je usmrćen u Sloveniji.
Pripadnici TO Slovenije ubili su potporučnika Aleksandra Miloąevića, rođenog 1970. u Lebanama, 2. jula u rejonu sela Prilipe, kod Breľice.
Zoran Mirković (Marković), rođen 1972, takođe je poginuo u Sloveniji. Za Stojana Mitića, iz ©alduvaca, Paraćin, zna se da je ubijen 2. jula kod Dravograda. Među ubijenima je i Slovenac Anton Mrlak, kapetan prve klase, rođen 1950. u Ljubljani. Boąnjak Muhamed Palić, rođen 1971. u Prijedoru, usmrćen je 28. juna u selu Crnče, Nova Gorica. Borislav Pivač (ili Pevač) iz Travnika samo ąto je napunio 19 godina kad je ubijen u Sloveniji, kao i ©piro Ponjević, rođen u Jajcu.
Dragan Rodić, rođen 1969. u Rijeci, ubijen je krajem 1991, a obdukcija leąa, izvrąena u Zagrebu, koju je radio dr Josip ©kavić, pokazala je da su rane nastale od najmanje tri projektila. Jedan je pogodio desnu podlakticu, a drugi srce. Ulazna rana iznad levog uha, nastala je hicem koji je ispaljen kad je vojnik već bio mrtav. Povrede ukazuju nedvosmisleno da je upotrebljavana municija koja je zabranjena međunarodnim konvencijama.
Rama Salihi, rođen 1969. u Priątini, takođe je tragično nastradao u Sloveniji, kao i Bojanče Sibinovski, stariji vodnik, rođen 1959. u selu Oraąac, kod Kumanova, Antonije Simunović (ili ©umanović), rođen 1972. u Mostaru, Domagoj Sotinac, rođen 1968. u Osijeku, i Obrad Stevanović, rođen 1971. iz sela Stublenica, opątina UB.
Goran Stanković, rođen 1972. u francuskom mestu Dule, ubijen je 30. juna u mestu Rozna Dol, a sahranjen u Jagodini.
Poručnik Zoran Stojanović, rođen 1955. u selu Daąnica, umro je od posledica ranjavanja 2. jula u Murskoj Soboti.
Slobodan Stojković, rođen 1972. u Mataruąkoj Banji, poginuo je 27. jula u Groznu, a u dokumentima Komiteta za zločine kaľe se da je njegova majka devet dana uzaludno molila da joj predaju posmrtne ostatke koji su bili u ljubljanskom Kliničkom centru.
Milan Tanasković, rođen 1972. u ©apcu, ubijen je 28. juna 1991. u Kranju, dok je bio na straľi u skladiątu JNA. Ubio ga je pripadnik MUP-a Slovenije koji je priąao ľičanoj ogradi i od Milana molio upaljač. Dok mu je Tanasković palio cigaretu, policajac je pucao u njega i usmrtio ga, a zatim je u već mrtvog vojnika ispalio viąe rafala iz automatskog oruľja.
Stipo Ćati, vojnik rođen 1972. u selu Draľ, Beli Manastir, takođe je ubijen u Sloveniji, kao i Beograđanin Dejan Francuski, vojnik - desetar, rođen 1971, koji je nastradao u kasarni "Vojvoda Miąić" u Mariboru.
Na spisku ubijenih Komiteta za zločine joą su i kapetan Branimir Furlan, rođen 1963. u Celju, kao i Mustafa Hadľiselimović, kapetan prve klase, rođen 1949. u Sanskom Mostu.
Albanac po nacionalnosti, Popaj Halimi, rođen 1971. u Beloj Crkvi, opątina Orahovac, ubijen je 28. juna na graničnom prelazu Roľna Dolina.
Poručnik - pilot Eldin Hrapović, rođen 1965. u Pljevljima, ubijen je 27. juna u Ljubljani. Na spisku Komiteta, među ubijenima su joą Halil Čučak, rođen 1972. u Sjenici, stariji vodnik Miroslav ©andor, rođen 1956. u hrvatskoj Orahovici, i Franc ©pelko, rođen 1971. u Ljubljani.


Kao ąto je "Glas" već pisao, među ubijenima ima svih nacionalnosti, a najviąe je onih koji su, u vreme kad su sluľili vojsku u Sloveniji, imali između 18 i 22 godine.
MIROSLAVA CVEJIĆ
 
Po podacima Komiteta za zločine Srbije i Crne Gore, u ovoj bivąoj jugoslovenskoj republici u napadima TO na pripadnike JNA ubijeno je 47 vojnika. Mnogi od njih, rođeni 1972, te tragične 1991. godine nisu ni stigli da napune 19 godina.

Sa 2/3 od nabrojanih Srbija nema nista. Obrati paznju na mjesta odakle dolaze.

Osim toga, za vecinu i ne pise kako su poginuli. Nije dovoljno napisati "ubijen je" ili "poginuo je". Ili ocekujes sukob u kojem nece niko poginuti?

Uostalom, ginuli su i Slovenci, koliko znam. Ko njih ubi? Da nije ona goloruka nejac bez metaka u puskama?
 

Back
Top