Recimo da malo razmisljamo u Neeuklidskom, Nenjutnovskom i Nekartezijanskom maniru. Kakvo svetogrdje - sala mala!_
)) Nekada i nije bila jer se moglo zavrsiti u zatvoru, a bogami i bez glave ostati, doduse ne zbog pomenute Ne-Gospode, ali iz istovetnog razloga.
Prvo pitanje koje se postavlja jeste da li uopste mozemo da nacrtamo beskonacnu pravu liniju, tj. da li postoji korektan dokaz da mozemo bilo koje dve tacke u Univerzumu spojiti bezuslovnom pravom i da li egzistira referentna prava koja bi bila u svakom svom segmentu na identcnoj ortogonalnoj udaljenosti od nacrtane?
Sta bi sa opazanjem, tj. mestom sa koga utvrdjujemo "pravost" tj. "paralelnost" i od koliko prethodno definisanih uslova to zavisi. Da li je sve uzeto u obzir?
Za kraj ostaje pitanje kretanja referentnih sistema tj. kako da iz nase perspektive sa sigurnoscu utvrdimo stanje i odnose objekata u drugom sistemu, a jedni nam je oslonac odnos svi prema svima, ili aprosimativno odnos prema jako udaljenima.
Do Keplera se "znalo" da Mars ima putanju slicnu cigri tj. ide amo-tamo i kada se uzmu detaljna opazanja pocevsi od Ptolomeja, preko Tiha Brahea, pa do dana danasnjeg Mars se krece po "cigrastoj" putanji - fakat - fakat - fakat - svako ko zeli moze vlastitim ocima to da vidi!! Eto, a od Keplera svi ovi "ludaci" tvrde da Mars ima elipticnu putanju oko Sunca.
Mozda da se postavi problem ovako:
Imamo dve prave linije i treba da sa sigurnoscu utvrdimo jako veliku duzinu (kazu da je Kosmos konacan) i istovremeno da utvrdimo da su pomenute dve prave na istom ortogonalnom razmaku. Kako govorimo o dva simultana dogadjaja, pitanje je da li se moze izvesti da su oba stoprocentno verovatna, ili je magija kvantnih ogranicenja na sve i svasta i uvde uzela danak
, pa ne mozemo sa sigurnoscu tvrditi ni presecanje, ni neparalelnost tj. ne mozemo tvrditi ni da se seku niti da nisu paralelne, a da stvar bude crnja ocigledan zakljucak
da su u stvari paralelne ne stoji i nije korektan.