aphosphoros
Početnik
- Poruka
- 34
Tako sam besan i ljut! Na sebe! Izdan sam, prevaren, odbačen kao prljava, pocepana, i beskorisna čarapa! I ono što je najgore od svega: nalazim sva moguća opavdanja za onoga ko me je povredio. Krivicu tražim u sebi. I pronalazim je! Niko mi ne treba reći da li je to normalno ili nenormalno, nisam toliko retardiran da ne znam gde je i šta je istina, ali takve situacije mi se događaju iznova i iznova, a ja nikada da se opametim. Kao što kažu lujka ostaje lujka dok je ne zakopaju dva metra ispod zemlje. E, sada me interesuje da li još neko ima takakva sumanta iskustva kao ja, i da li ih je se i na koji način oslobodio. Mislim, to ponavljanje me navodi da se duboko zapitam da li sam samo ja totalni kreten, kome po svoj prilici spasa nema niti će ga biti.