Obarač imuniteta je - tuga

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
17.096
Ne postoji veći obarač imuniteta od - tuge...

U želji da se imunitet podigne, kupuju se razna zrnca kinoe i čije, cede limuni,
jedu avokada, narandže, rendaju đumbiri, piju omega 3, magnezijum hloridi i
razna ceđena ulja, ispijaju čajevi biljaka za koje se zna, ili se čulo da su pomogli...

Screenshot_64.png


No, jedini pouzdani podizač imuniteta su kapi sreće!
One kapi koje se nigde ne mogu kupiti, a koje su svakom potrebne u drugačijim
dozama, sastavu i jačini.
Neophodno je da se kapi naprave, svako svoje.
I mora se uzimati par kapi svaki dan.

Onda, kada svaki dan kapnemo svoju kap sreće u jutarnji čaj, kada kafu zasladimo
poljupcem, iščeprkamo mrvu u nekoj knjizi koju smo zavoravili na polici, kada
odslušamo pesmu uz koju igramo, ili plačemo, sasvim svejedno, kada čisteći
ćoškove u koje retko zalazimo, naiđemo na kapljice kojima nije prošao rok valjanosti,
a nekada smo im se veselili svaki dan, e - tada smo napravili najbolji lek...

I shvatamo da imunitet ne ulazi na usta, već preko srca...


Screenshot_65.png



:srecna:
 
veruj mi , ima i takvih , u startu odbijaju svaku pomoć , sa obrazloženjem, probali su sve moguće , njima ništa ne može da pomogne

Samo bih primetio ovaj deo da "u startu odbijaju svaku pomoć", a onda "probali su sve moguće , njima ništa ne može da pomogne".

Ima ljudi koji su zaista probali mnogo toga, išli na terapije kod raznoraznih psihijatara i još uvek imaju problem, pa im bude muka i sebe i svog problema. Reći za njih da odbijaju svaku pomoć je malo... Preterano.

Odgovorno tvrdim da niko ne želi da živi takav život i da mu sigurno nije lepo, možda je samo imao težu početku poziciju u trci koju zovemo život. :)
 
Samo bih primetio ovaj deo da "u startu odbijaju svaku pomoć", a onda "probali su sve moguće , njima ništa ne može da pomogne".

Ima ljudi koji su zaista probali mnogo toga, išli na terapije kod raznoraznih psihijatara i još uvek imaju problem, pa im bude muka i sebe i svog problema. Reći za njih da odbijaju svaku pomoć je malo... Preterano.

Odgovorno tvrdim da niko ne želi da živi takav život i da mu sigurno nije lepo, možda je samo imao težu početku poziciju u trci koju zovemo život. :)
tačno , ali stanje uma i psihe je sasvim nepredvidiva stvar , kada se izgubi veza sa realnošću ,kakva god da je, percepcija o težini njivog stanja je takva da stiču utisak o nerešivosti problema
pacijenti koji prihvate pomoć iz prve ,već 50% su uspeli u prevazilaženju problema
 
tačno , ali stanje uma i psihe je sasvim nepredvidiva stvar , kada se izgubi veza sa realnošću ,kakva god da je, percepcija o težini njivog stanja je takva da stiču utisak o nerešivosti problema
pacijenti koji prihvate pomoć iz prve ,već 50% su uspeli u prevazilaženju problema

Pa, svakome je njegov problem najveći, to je normalna stvar.

Drugo, mislim da je navedeni procenat preveliki za iz prve, ali ok, kada se radi o depresijama, o lošem raspoloženju, tugama i patnji velikoj, time što neko prihvati pomoć je 10% jer je tad tek počeo sa isceljenjem. Da se u tako velikom procentu prevazilazi problem tek tako, pa odavno bi to bilo prošlost za većinu.
 
pacijenti koji prihvate pomoć iz prve ,već 50% su uspeli u prevazilaženju problema
Pa, svakome je njegov problem najveći, to je normalna stvar.

Drugo, mislim da je navedeni procenat preveliki za iz prve, ali ok, kada se radi o depresijama, o lošem raspoloženju, tugama i patnji velikoj, time što neko prihvati pomoć je 10% jer je tad tek počeo sa isceljenjem. Da se u tako velikom procentu prevazilazi problem tek tako, pa odavno bi to bilo prošlost za većinu.
u prevazilaženju , a ne o izlečenju
dug je put do isceljenje
 

Back
Top