- Poruka
- 48.356
Na mocvari se ne sme graditi na teskim i jakim stubovima.....
Ali se ipak mora graditi...pronaći način.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Na mocvari se ne sme graditi na teskim i jakim stubovima.....
Zar vam se ne cini da sa lakocom u pokretu haraju svetom oni koji vladaju razumom...
Kod vecine, emocije su prisutne samo onda kada su pretocene u potrebe...
Zasto sudaranje sa svetom u tom nekom periodu odrastanja mora da stvara mucninu?
Pitam se, zar ne bi bilo lakse deci, ako bi ih vaspitavali drugacije...mislim, onda ne bi upoznali patnju ocekujuci ono sto ocekuje Neozbiljni Pesimista...!?
Neozbiljni Pesimisto, tvoj bol meni pricinjava radost, drago mi je sto ljudi poput tebe nisu, jos uvek izumrla vrsta ! Tebi zelim samo dovoljno volje da svoj hram ponovo izgradis, naravno uz jace stubove...
10 poenčića za ove reči.neozbiljnipesimisto
vrlo zeznuto al sta ces
Evo, napravis eksperiment. Probas da budes dobar, da osecas sa drugima i slicno
i da li to mozes?
Ima jedna prica iz novog zaveta koja je meni dala neku da kazem nadu
samo ne umem da je citiram , a nije bas pozeljno prepricavati te reci, al evo, rizikovacu
kaze: primice se oni cije se gradjevine budu spalile
Koliko god divne i lepe i skladne gradjevine napravimo, sve su to gradjevine
Biti u stanju preziveti ta rusenja, to da se sve u dusi spali i nestane,
da umres u nutra a opet ostanes ziv
da ima nesto u tebi sto je zivo i kada ti se uzmu i kosti i krv i meso
i sve za sta si se ikada vezao
opet ostaje nesto
To nesto je ono sto pusta suze
al ne one suze ogorcenja
suze bola
a opet kog bola
rece neko od bola od lepote na ovom svetu
Kakva ironija
jeste zabokrecina i trulez i sta li vec
al lepota
Ima nesto u ljudima u zivotu sto prevazilazi sve to crno, neozbiljni pesimisto
i ti to osecas i znas, i zato se i bunis
izdrzati
izdrzati do kraja
do trenutka kada te bol cisti, iako boli
"ako li te zivot slaze
ne tuzi se
bol ce proci
od spokojstva nista draze
dan radosti mora doci"
Treba umreti ko covek
kad je bal nek je maskembal
umreti otvorenih ociju
neka boli
ja sam ponosna na bol bol je cudo bre
bol boliE ne umem boljevaljda razumes
Na mocvari se ne sme graditi na teskim i jakim stubovima.....
Ali se ipak mora graditi...pronaći način.
Zar vam se ne cini da sa lakocom u pokretu haraju svetom oni koji vladaju razumom...
Kod vecine, emocije su prisutne samo onda kada su pretocene u potrebe...
Kako je novi zavet pun apsurda.....ili izokrenutih tumacenja....
Za Lbarbaru, ima li smisao to sto si dopisala.....?
Tebi zelim samo dovoljno volje da svoj hram ponovo izgradis, naravno uz jace stubove...
A onda ide moj komentar o ne gradjenju sa jakim stubovima na mocvari, a onda ide komentar lbarbare koja zakljucuje da se treba onda nekako drugacije snaci....
E sad ja ne vidim kako je moguce povezati ove tri izjave u smisleno , ali je tacno da 1 i 2 imaju veze i 2 i 3 imaju veza, ali nikako 1,2,3....
A zašto ti misliš da je ovo neki kritičan trenutak apokalipse čovečanstva, a da taj trenutak, manje više, nije bio prisutan i u svakom vremenu? Imaš pravo da upozoravaš svet na opasnost i zahtevaš od istog da se pozitivno promeni, kako bi se opasnost izbegla, ali fora je u tome što ćeš to najbolje postići ako apel uputiš sebi i sebe promeniš, a svet će se posle sam od sebe promeniti. Tvoj najveći doprinos pozitivnoj promeni sveta je da sebe edukuješ, a ne svet.
@Petrana
Human primer dobrote(ne promisljene!?), ali ne mogu da se ne upitam, gde su svi ti dobri ljudi u onoj svakodnevnici zivota, zasto smo sebi dozvolili da su osecanja i lepe reci luksuz? Sreca te zene u tom trenutku...a sta je dovelo do mosta?
@Dhul u kom svetu ti zivis? Javi mi da pakujem kofere !? Ipak ostajem pri svome, lakse je kad te kroz zivot vodi razum, osecanja ga samo mute, pa idealizujemo druge i padamo zbog ocekivanja...
@Dhul u kom svetu ti zivis? Javi mi da pakujem kofere !? Ipak ostajem pri svome, lakse je kad te kroz zivot vodi razum, osecanja ga samo mute, pa idealizujemo druge i padamo zbog ocekivanja...
.....ali ja i dalje ostajem pri misljenju da je lakse kad te kroz zivot vodi razum, pogotovo ukoliko je covek kruto okrenut sopstvenim zeljama.......
Blizu je kraj...Svi smo mi svakodnevno svedoci krsenja institucionalnih obrazaca i normi, devalvaciji moralnih vrednosti...Kriza drustvene solidarnosti sve je dublja.....
a najbolje je ako nemamo volje za borbu otici dalje, pre nego sto se pretvorimo u zabu...
Nisi moze biti shvatio najbolje..Na tvoju konstataciju da svetom haraju i najbolje prolaze ljudi koje vodi razum odgovorio sam da ljude uglavnom ne vodi razum,a pogotovo ne one koji "haraju" svetom.
@Svan
Ako ostajes pri misljenju da je lakse da te kroz zivot vodi razum,zasto si napisao:
@Svan
Jos jedno u nizu razmisljanja "kuda ide ovaj svet",i "blizi se kraj".Nebicno za osobu koja favorizuje moc razuma.
P.S. Ne slusaj patka,slusaj mene.
...
Ako ostajes pri misljenju da je lakse da te kroz zivot vodi razum,zasto si napisao:
@Svan
Jos jedno u nizu razmisljanja "kuda ide ovaj svet",i "blizi se kraj".Nebicno za osobu koja favorizuje moc razuma.
Kuda ide ovaj brod, pitam se cesto. Lincujte me, moja krivica lezi u ne-znanju i ne-razumevanju... Kraj o kome ja pricam nema veze sa apokalipsom sveta, vec odredenim nacinom zivota...
Nije isto.
Više puta "proživljena smrt" je metafora za čovekove krizne trenutke.
Odumrli delovi duše nisu smrt. Fizička smrt, kao ništavilo ... kraj, ne može se porediti sa duševnim lomovima.
I sa izgubljenim parčićima duše čovek nastavlja da živi. Štaviše, ponekad, nakon velikog kraha, čovek ojača. A da li se nešto u njemu ... duša (?) reciklira, da li čovek može krenuti ispočetka ili nastaviti tamo gde je stao pre kraha, da li je isti, malo drugačiji ili izmenjen - to je individualno.
Nije isto. Ali je, izgleda njemu prvi put da tako nešto doživljava, pa ne zna da to ima svoj početak, tok i kraj, a onda sledi novi početak - nečeg dugog...
Ja sam imala krahova (verovatno bi ih neki tako nazvali) malo više - ali ih opisujem kao "više života", jer su to za mene zasebne celine, i svaka bi mogla biti nečiji ceo život, što se tiče proživljenog; mogla bih to opisati kao "smrt", ali ne moju, ni moje duše, već više kao vrstu metamorfoze - iz kraja (smrti) jednog načina života, razmišljanja, viđenja sveta... rađalo se nešto novo, pa iz njegovog kraja opet...
U svakom slučaju, ma kako nam se nešto činilo teško, ili konačno, mi ne možemo proceniti svhu, kvalitet, trajanje ni posledice koje to ostavlja na nas (ili koliko nas menja), dok traje. Mora da prođe, pa tek sa neke distance možemo doneti neku ocenu toga.
@Svan, oprosti , ali jako je tesko razumeti sta zapravo govoris. Kako gde su ti ljudi?@Petrana
Human primer dobrote(ne promisljene!?), ali ne mogu da se ne upitam, gde su svi ti dobri ljudi u onoj svakodnevnici zivota, zasto smo sebi dozvolili da su osecanja i lepe reci luksuz? Sreca te zene u tom trenutku...a sta je dovelo do mosta?
@Dhul u kom svetu ti zivis? Javi mi da pakujem kofere !? Ipak ostajem pri svome, lakse je kad te kroz zivot vodi razum, osecanja ga samo mute, pa idealizujemo druge i padamo zbog ocekivanja...
Kad ti shvatiš okolina će shvatiti sama od sebe.Apsolutno se slazem i to i pokusavam,ali problem je to sto okolina to ne shvata.Kad bi se svako zagledao u svoju dusu,iscedio gnoj iz nje,sve bi bilo drugacije.Ovako,ostaje samo nada...
Kad ti shvatiš okolina će shvatiti sama od sebe.