Cukerberg (M. Zuckerberg) o smislu života

Još jedan dokaz da je zapravo robot.
Capture.jpg


https://en.wikipedia.org/wiki/Data_(Star_Trek)
 
....nema pojma ...
zato ništa nije rekao, kada bi imao on bi izgovorio, ovako ga je zateklo pitanje nad kojim se nikada nije zamislio
i kao mi sad treba da verujemo da je to kul što nije ništa rekao!?
Svašta čovekova dužnost je da odgovori na to pitanje i da za sebe pronađe taj smisao...
 
....nema pojma ...
zato ništa nije rekao, kada bi imao on bi izgovorio, ovako ga je zateklo pitanje nad kojim se nikada nije zamislio
i kao mi sad treba da verujemo da je to kul što nije ništa rekao!?
Svašta čovekova dužnost je da odgovori na to pitanje i da za sebe pronađe taj smisao...

Pa meni je kul. Kao nesumnjivo inteligentan čovek mogao je da izbrblja bilo šta, ali nije.

Možda nije nikad ozbiljno mislio o tome. Ne znamo.
 
Da mene neko pita, posle svega, ja bih rekla da sam shvatila da život treba živeti, slobodno, kao plivanje po talasima. Meni lično je smisao sakriven. Svega, a ne samo života. Što nikako ne treba da znači da ga ne možemo živeti u potpunosti takav kakav nam je dat.

Volela bih da nađem šta na ovo odgovaraju druge face sa puno novca, posebno inteligentniji među njima.
 
....nema pojma ...
zato ništa nije rekao, kada bi imao on bi izgovorio, ovako ga je zateklo pitanje nad kojim se nikada nije zamislio
i kao mi sad treba da verujemo da je to kul što nije ništa rekao!?
Svašta čovekova dužnost je da odgovori na to pitanje i da za sebe pronađe taj smisao...
Niko nema dužnost niti šta mora.
Ciljevi su nešto drugo, smisao života je nešto peto...
 
Smisao života nije ništa što je peto - to je u suštini na prvom mestu. To je odgovor na ono Zašto? - pri svakoj životnoj situaciji
Ti možeš to ignorisati ili zameniti teze pa reći ne ja nemam smisao ja imam ciljeve, ne ja ne živim ja gradim karijeru, ne ja ovo ili ono ...i sve tako palamudiš dok imaš život dok imaš zdravlje i dok te vozi mladost ...ali polako
vremenom kako vreme prolazi ako nemaš taj jasan smisao ako nemaš odgovor na to tvoje zašto počinješ da se gubiš i time dovodiš sebe u opasnost da izgubiš i sebe i život. Jer ti moraš imati razlog da živiš i postojiš! Moraš imati odgovor.
Tako da smisao života je jako važan i to pitanje će doći i svakoga protresti iz temelja njegovih uverenja i stavova. pre ili kasnije
 
Smisao života nije ništa što je peto - to je u suštini na prvom mestu. To je odgovor na ono Zašto? - pri svakoj životnoj situaciji
Ti možeš to ignorisati ili zameniti teze pa reći ne ja nemam smisao ja imam ciljeve, ne ja ne živim ja gradim karijeru, ne ja ovo ili ono ...i sve tako palamudiš dok imaš život dok imaš zdravlje i dok te vozi mladost ...ali polako
vremenom kako vreme prolazi ako nemaš taj jasan smisao ako nemaš odgovor na to tvoje zašto počinješ da se gubiš i time dovodiš sebe u opasnost da izgubiš i sebe i život. Jer ti moraš imati razlog da živiš i postojiš! Moraš imati odgovor.
Tako da smisao života je jako važan i to pitanje će doći i svakoga protresti iz temelja njegovih uverenja i stavova. pre ili kasnije
Trebaš shvatiti ovo prvo, da je čovjekov životni smisao, smisao komarca malaričara i krave muzare, isti.
Te da je jedini smisao nama danas poznat, opstanak, koji važi sa sve.
Dublji smisao, koji prevazilazi opstanak, gde se postavlja pitanje zašto uopšte postoji život, nemamo odgovor.
Dugo godina, ljudi su raznorazne tada nerazjašnjene pojave i objekte, pripisivali nekom božanstvu, npr. grom, sunce, itd. sve dok nauka to nije dešifrovala i obezglavila ta božanstva, dok je pitanje onog najdubljeg smisla života, ostalo bez ikakvog odgovora.
Ljudi se tokom života mijenjaju, fizički i psihički, imaju svoje razno razne ciljeve i želje, "smislove", ali ih katkad i promijene, tipa, ovo je žena mog života, bla, bla, a za pet godina strast ispari i prevari je sa nekom tamo... što bi rekao BB King "the thrill is gone baby", a smisao ne može biti promenjiva kategorija, tako da ti ipak pričaš o ciljevima, željama, volji, subjektivnom umišljaju...
 
Smisao života nije ništa što je peto - to je u suštini na prvom mestu. To je odgovor na ono Zašto? - pri svakoj životnoj situaciji
Ti možeš to ignorisati ili zameniti teze pa reći ne ja nemam smisao ja imam ciljeve, ne ja ne živim ja gradim karijeru, ne ja ovo ili ono ...i sve tako palamudiš dok imaš život dok imaš zdravlje i dok te vozi mladost ...ali polako
vremenom kako vreme prolazi ako nemaš taj jasan smisao ako nemaš odgovor na to tvoje zašto počinješ da se gubiš i time dovodiš sebe u opasnost da izgubiš i sebe i život. Jer ti moraš imati razlog da živiš i postojiš! Moraš imati odgovor.
Tako da smisao života je jako važan i to pitanje će doći i svakoga protresti iz temelja njegovih uverenja i stavova. pre ili kasnije

ovo je opterećenje. smatranje da se mora imati smisao.
o tome i a knjiga i knjiga. na kraju frankl piše da su u u Aušvicu ljudi tražili smisao i našli u patnji. ali ja tumačim to drugačije, imali su jake ciljeve. da prežive, da se bore koliko mogu.

baš kad je teško i kad svi smislovi nestanu, onda se vidi da se život živi. to je možda smisao.
 
Ono malo jako uspješnih ljudi koje sam ja upoznala vjerujem da o tome ne razmišljaju uopšte. Samo ih posmatramo kako se ponašaju. Zato vjerujem da ga je ovo pitanje zbunilo.
Rad, red i disciplina im je način življenja a zarađeno bogatstvo da u tim nekim svojim rijetkim trenucima i da uživaju u sasvim običnim stvarima kao i svi mi, do onog što je nama nedostupno. Od samih svojih početaka vođeni svojim strastima, snovima, predano ih slijede savladavajući prepreke, nerijetko i bez krajnjeg cilja. Jer toliko je mnogo izazova koji ih mame, da se kraj ne nazire. To njihovo "stvaralaštvo" vjerujem da im je smisao.
 
smisao života je da probaš da ga živiš moralno koliko god je to moguće.. ako postoji nagrada na nekom drugom svetu - super a ako ništa drugo van ovoga života ne postoji onda je ovaj život besmislen jer je prekratak i kraj je poražavajući

edit ..ne mogu da pročitam šta je lik rekao..ne daju nam na poslu društvene mreže
 
Otkud mislite da ima odgovor?
I otkud mislite da zivot ima neki uzviseni smisao?
Postoje samo pojedinacni interesi.
postoji i opsti interes koji bi uticao i na bolje ostvarivanje pojedinacnih interesa, ali ne, covek je postao ultra sebican da se ostvari samo njegov interes, a komsiji neka crkne krava... takav nacin razmisljanja vodi otudjivanju i svodjenju coveka na ogorcenu sebicnu individuu, takvo drustvo ne moze da opstane..
 
postoji i opsti interes koji bi uticao i na bolje ostvarivanje pojedinacnih interesa, ali ne, covek je postao ultra sebican da se ostvari samo njegov interes, a komsiji neka crkne krava... takav nacin razmisljanja vodi otudjivanju i svodjenju coveka na ogorcenu sebicnu individuu, takvo drustvo ne moze da opstane..
Pojedinačni, nagonski interes svakog čoveka je da jede, pije diše, ser..piš...jeb...itd. To je ujedno i opšti i nagonski interes svih ljudi. Da bi opstali, oni moraju svakodnevno da zadovoljavaju te svoje nagonske interese i potrebe, a to nikako ne znači da su egoistični. Egostičćni mogu da budu samo društveni zakoni i moralni sistemi po kojima se ljudi vaspitavaju da zadovoljavaju te svojepojedinačne nagonske potrebe. Tokom cele ljudske istorije ti društveni zakoni i moraln sistemi su bikli "egoistični" jer su se svi bazirali na ideji "prirodne selekcije i prava jačega". I ako ljudi moraju da žive po takvim zakonima i moralnim sistemima da bi preživeli.... a moraju jer zakoni se motaju poštovati... onda oni moraju da budu egoistični. Ali to nije njihova greška, već pogreška njihovih društvenih zakona i moralnih sistema po kojima su prinuđeni da žive. A to podrazumeva, ako želimo menjamo ljude, da ne budu egoistični, tada moramo menjati društvene zakone i moralne sisteme i učiniti ih etičkim, a ne moralnim. Jer moral može da bude svakakav - robovlasnički, feudalistički, kapitalistički, fašistički, komunistički itd, ali ni jedan od ovih moralnih sistema nije etički. Etički moralni sistem, je, na primer, hrišćanski, koji kaže "ljubi bližnjega svog kao samoga sebe", ali problem je što hrišćani nikada do danas nisu živeli po tom etičkom sistemu koji im vera nalaže, jer on, upravo što je vera, nije ni za koga obavezan. Hrišćani su uvek živeli po društvenim, egoističkim zakonima i moralnim sistemima prirodne selekcije i prava jačega, koji su obavezni, pa su zbog toga i svi hriščani od uvek, takođe, bili egoistični. Čak i više od nehrišćanskih naroda, ako pogledamo celu ljudsku istoriju od danas pa unazad. Hrišćanska crkva, na primer, nikada se nije suprostavila nemoralnim društvenim zakonima i moralnim sistemima, već je i sama živela po njima.
 
Poslednja izmena:
Pojedinačni, nagonski interes svakog čoveka je da jede, pije diše, ser..piš...jeb...itd. To je ujedno i opšti i nagonski interes svih ljudi. Da bi opstali, oni moraju svakodnevno da zadovoljavaju te svoje nagonske interese i potrebe, a to nikako ne znači da su egoistični. Egostičćni mogu da budu samo društveni zakoni i moralni sistemi po kojima se ljudi vaspitavaju da zadovoljavaju te svojepojedinačne nagonske potrebe. Tokom cele ljudske istorije ti društveni zakoni i moraln sistemi su bikli "egoistični" jer su se svi bazirali na ideji "prirodne selekcije i prava jačega". I ako ljudi moraju da žive po takvim zakonima i moralnim sistemima da bi preživeli.... a moraju jer zakoni se motaju poštovati... onda oni moraju da budu egoistični. Ali to nije njihova greška, već pogreška njihovih društvenih zakona i moralnih sistema po kojima su prinuđeni da žive. A to podrazumeva, ako želimo menjamo ljude, da ne budu egoistični, tada moramo menjati društvene zakone i moralne sisteme i učiniti ih etičkim, a ne moralnim. Jer moral može da bude svakakav - robovlasnički, feudalistički, kapitalistički, fašistički, komunistički itd, ali ni jedan od ovih moralnih sistema nije etički. Etički moralni sistem, je, na primer, hrišćanski, koji kaže "ljubi bližnjega svog kao samoga sebe", ali problem je što hrišćani nikada do danas nisu živeli po tom etičkom sistemu koji im vera nalaže, jer on, upravo što je vera, nije ni za koga obavezan. Hrišćani su uvek živeli po društvenim, egoističkim zakonima i moralnim sistemima prirodne selekcije i prava jačega, koji su obavezni, pa su zbog toga i svi hriščani od uvek, takođe, bili egoistični. Čak i više od nehrišćanskih naroda, ako pogledamo celu ljudsku istoriju od danas pa unazad. Hrišćanska crkva, na primer, nikada se nije suprostavila nemoralnim društvenim zakonima i moralnim sistemima, već je i sama živela po njima.
mislila sam u drustveno-politickom kontekstu, kad krades drzavu, recimo, mislis na svoje interese, a kad radis u njenu korist, onda svima bude dobro..
 

Back
Top