- Poruka
- 33.624
Novi patriotizam
Tvrdi se da nije moguć određeni tip revolucije ali, istovremeno, se shvata da postaje moguć drugi tip revolucije... (Feliks Gatari)
Šta su i koji su, dakle, nacionalni interesi Srbije danas i na koji način isti mogu i(li) moraju danas da se brane?!
Da li pseudopatriotizmom kilavog premijera Leg(ij)aliste, psihologijom polusveta koji još uspeva da nalazi opravdanja za ponašanje ordinarne seljačine kakav je ministar-kapitalac Veljo Ilić, ili pak mediokritetskom neodređenošću politike Demokratske stranke ─ apsolutno besvesne ordinarne činjenice po kojoj smisao političke odgovornosti jeste upravo u tome što ona nikome ne dopušta uzmak!
Navedeni opskurno-otužni galimatijas, sa sve pratećom klijentelom, kao uzročnik sindroma direktnog izliva patriotizma na mozak koji ─ poput zlokobnog virusa prenetog iz devedesetih ─ poslednjih meseci opseda vladajuće glave u Srbiji, alarm je za uzbunu svih onih koji (i pored trenutnog bezizlaza) još veruju u to da Srbija može da postane: građanska, uljuđena, pristojna, normalna i sređena zemlja.
Uprkos prividnom jedinstvu, ma kako na prvi pogled paradoksalno zvučalo, (držeći se one Kišove o tome kako je Mrak uvek najgušći pred svitanje), jasno je da interesna "patriotska" klika trči svoj oproštajni krug! Baš kao što i masovno ludilo i institucionalizovani teror prenet iz 90-ih svoju poslednju odbranu imaju upravo u Vojislavu Koštunici!
Obesmišljeni mitovi, prevaziđen vrednosni sistem, pomanjkanje osećaja za realnost ─ približavanjem poslednjeg kruga balkanskog pakla započetog na Kosovu polju 1989.godine ─ urušavaju se mnogo brže no što se, malo manje pažljivom promatraču, na prvi pogled možda čini. Toga je apsolutno svesna i vladajuća oligarhija koja bi, samo kad bi mogla, u vlastitoj nervozi i gotovo maničnom strahu, najradije ukinula izbore. Vreme u kom je džukelizam bio sinonim za patriotizam na svom je završetku i zaista samo od nas kao građana ove zemlje zavisi koliko će ono još moći da traje!
Držeći se maksime Džona Holoveja, po kojoj se mi izdižemo iznad samih sebe, egzistirajući u dve dimenzije ─ to jest živeći u nepravednom svetu, ali s permanentnom težnjom da on ne bude takav kakav jeste, u mesecima pred nama svako od nas, ponaosob, sebi mora da odgovori na sledeća pitanja:
1. Da li zemljom u kojoj živite, i da li su u njoj svi građani jednaki pred zakonom?!
2. Da li državu smatrate servisom koji je sposoban da reši probleme sa kojima se, kao građani (čitaj: poreski obveznici) suočavate?!
3. Da li je Srbija sigurna kuća za sve njena građane?!
4. Dopišite sami!
ima jos, pa ko voli neka cita nastavak [preporucujem ga]
http://blog.b92.net/text/1075/Novi patriotizam/
ps. nadam se da ne krsim neka prava, jer je ovo ipak tudji tekst [blog]