Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Nisam ni slutila da tama ima oblike i bezbroj nijansi crne ,koje se prepliću dok srastaju u meni.
Osenčena likom ,u tišini, osećam disanje vetra i znam šta to znači..
.....
Još jedna budna noć..
I čekanje..
Opet si mi rasuo tišinu.
-skupljala sam je vlat po vlat-
Svijala je kao gnezdo oko sebe.
Došla sam po svoje reči.
Ostalo je nešto moje šta još uvek tražim.
Sitnice iz mog sećanja,
Poneka zalutala misao,
Trag paučine razvučen za tobom.
Došla sam po deo sebe koji mi ni ne treba.
Možda je to samo izgovor.
Da te osetim,
Da me osetiš.
Onako,meko,bez dodira.
........
Kao mala ludost koja se izgubila.
"...Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči..."