Nikad ne znaš ko kakav problem ima

Današnji standardi koji se postavljaju preko društvenih mreža zahtevaju da čovek bude veseo, nasmejan i lepo doteran. Ljudima su prihvatljivije i privlačnije pozitivne od negativnih stvari i to utiče na posećenost i gledanost društvenih mreža. A mnogi pistanu zavisni od svega toga pa čak i zarađuju preko društvenih mreža i jedno povlači drugo za sobom.
Da, kao primjer iz uvoda.
 
kako se uzme.. ja na samoubistvo ne gledam negativno. i sam cu se ubiti (ako ne poginem pre toga)

dok me zdravlje sluzi i ne smara me bas sve oko mene nastavicu. bude li mitesko ili smor, samo ugasim tv i cao.

a ovi moji sto ce ostati zamnom, pa jbg. nikada nisam bio sebican, taj jedan cin ce mi oprostiti

Nadam se da će zdravlje da te služi jako dugo i da ćeš pored toga što te smara naći stvari i koje te raduju.

Današnji standardi koji se postavljaju preko društvenih mreža zahtevaju da čovek bude veseo, nasmejan i lepo doteran. Ljudima su prihvatljivije i privlačnije pozitivne od negativnih stvari i to utiče na posećenost i gledanost društvenih mreža. A mnogi pistanu zavisni od svega toga pa čak i zarađuju preko društvenih mreža i jedno povlači drugo za sobom.

Slažem se da društvene mreže generišu ozbiljne probleme, u smislu kompleksa, frustracija, tuge jer ti deluje da ga neko drugi živi fantastično dok ti baš i ne i tako. Ali mislim da su ovo mnogo veće stvari od društvenih mreža.

Uglavnom ne pazim, dobro pazim u stilu da ne povrijedim nekoga do koga mi je stalo, ili da nekoga bezpotrebno ne uvrijedim i tako izazovem sukob. Samo koliko vidim u uvodu ove teme, mi bi trebali stalno birati riječi jer ne razumimo kako se drugi osjećaju? Pa kako će mo to znati?!? U biti ovakvim ponašanjem ćemo unesrećeni sami sebe.

To i jeste tema, gde je taj balans da ne opteretiš sebe, a opet da ostaneš svestan da sa druge strane možda imaš osobu kojoj je taj dan nešto preko čega će možda jedva preći?
 
pu bre, zasto mi zelis dug zivot? sta sam ti zgresio? :sad2:

Ja tebi želim da pronađeš stvari kojima se raduješ, a takvih je mnogo. Lep je dan, sunčan, pa i to je neka lepa vest. A ima ih još mnogo. Nisam neko ko nije imao probleme pa ti pričam iz ružičastih naočara, već neko ko je sranja izgurao na leđima uz rečenicu "nije ____ pi*ku rodila".

Tako da ti samo želim da uvidiš da pored svih sranja koja se činjenično dešavaju, može i nešto lepo da te ogreje, samo moraš malo da se aktiviraš i da veruješ u to.
 
Slažem se da društvene mreže generišu ozbiljne probleme, u smislu kompleksa, frustracija, tuge jer ti deluje da ga neko drugi živi fantastično dok ti baš i ne i tako. Ali mislim da su ovo mnogo veće stvari od društvenih mreža.
Jeste, ali ljudi imaju priliku da preko društvenih mreža steknu neki uvid o čoveku da mu je u životu ,,sve potaman" a na kraju ispadne često drugačije. Van društvenih mreža situacija je još gora.
 
Jeste, ali ljudi imaju priliku da preko društvenih mreža steknu neki uvid o čoveku da mu je u životu ,,sve potaman" a na kraju ispadne često drugačije. Van društvenih mreža situacija je još gora.

Ma naravno, tamo se svi prikazuju kako im je super, kako je sve lepo itd... Npr kad pogledate njegov instagram nalog, nikad ne bi ni pomislio tako nešto. Ali eto.
 
Nalozi na instagramu, fejsu su samo odraz želja kako bi voljeli da im život izgleda a realnost je drugačija.

Apsolutno. Ali iskreno ne znam ni šta ljudi očekuju od mreža, kad je svima jasno da svi izbace tamo doslovno samo najbolje što imaju. Znači realnost je samo ružnija.

Mislim, to ne može biti nekome reper za kreiranje mišljenja o nekome.
 
nije strašno potražiti pomoć , strašno je ne potražiti pomoć , tada se dešavaju strašne stvari
svakom svoja planina najviša
a i kao društvo smo postali imuni na tuđe nevolje
Problem je u tome sto, oni koji su skloni depresiji misle/znaju da je nemoguce pomoci.

Oni koji nisu se ubiju trudeci se da pomognu onima koji su u depresiji, i na kraju nista, i sve ispocetka, i opet, i opet.

Zato nastaju ozbiljni sustinski problemi u ljudskim odnosima izmedju te 2 grupe ljudi.

Nije to tako lako kao- 'E tesko mi je, potrazicu pomoc i bice mi lakse', ili- 'E gle, ja sam jak i ponudicu pomoc drugoj osobi'.

Mislim, jeste lako kada si psihijatar/psiholog koji uzima kintu od toga, za njih je sve lako, izlecivo, i nadje se resenje. Napricace ti 1000 bajki ovako u teoriji.
 
Apsolutno. Ali iskreno ne znam ni šta ljudi očekuju od mreža, kad je svima jasno da svi izbace tamo doslovno samo najbolje što imaju. Znači realnost je samo ružnija.

Mislim, to ne može biti nekome reper za kreiranje mišljenja o nekome.
Ali ljudi upoređuju svoj život sa tom nečijom iluzijom i naravno da padaju u depresiju (kojoj moraš biti sklon)
 
Pošto živimo u društvu u kome je sramota potražiti stručnu pomoć, naravno da se dešavaju takve stvari.
Nikada ne iznosim sve ono što mislim u obliku u kom mislim, uvek vagam, gledam da ne povredim sagovornika
Sve to do jednog trenutka, kada taj sagovornik predje moje granice, onda...hm...
Nesto slicno je i kod mene. Obazriva sam, ne idem odmah djonom, trudim da se ljude ne povredim, ali postoje situacije kada tog nekog koji je sa druge strane i ima probleme to njegovo stanje ne amnestira da se ponasa tako kako se ponasa.

Britanski komicar Ricky Gervais je jednom rekao nesto u stilu: „Ne mozes ocekivati od citavog sveta da vodi brigu o tvojim osecajima. To je prosto neizvodljivo.“, tako da ne ocekujem da me svako tretira u rukavicama.
 
Ono što me podstaklo na ovu temu je slučaj koji se desio sa pokojnim Mirkom Rašićem (Neovlašćenim serviserom)...

Naime, dečko je pre samoubistva mesec dana verio devojku, otvarao svoj studio novi, imao youtube i instagram posećen kanal, na svakom snimku ili slici dečko je bio nasmejan, spreman za šalu i kad čovek pogleda sa strane inicijator zezanja, smeha.

Utoliko je i vest o njegovoj smrti potresla i sve ljude koji su ga znali, ali i one koji ga nisu znali lično.

Niko nije mogao da veruje da je taj dečko uopšte u tom razmišljanju, da ima toliku duševnu tugu, da mu misli idu ka tome niti jednog trenutka.

U skladu sa tom situacijom, koliko oprezno postupate prema drugim ljudima? Da li razmišljate pre nekog komentara ili upućene reči ka nekoj osobi i o osećanjima te osobe? Ili vas možda to uopšte ne dotiče?

Uhvatim sebe nekad da nešto kažem po sistemu "što na um, to na drum" i ne baš biranim rečima, a onda se setim da je i preko puta to neka osoba, sa svim svojim problemima tog dana, sa kojim ja nisam upoznat uopšte i možda nekad to nekome bude previše. Jer kao što sam imao prilike da vidim sa pokojnim Mirkom, ni za njega niko nije mogao da nasluti tako nešto i ko zna koje razmišljanje je baš tog dana prevagnulo.

Naravno, to je situacija u kojoj su mnogi tvrdili da se verovatno iza toga dešavao neki "reket" ili nešto što ga je pritiskalo, dok njegovi najbliži prijatelji kategorički odbacuju tako nešto. Ovo govorim pošto masa ljudi na ovakvu vest reaguju sa "mora da je bilo nešto u pozadini", ali šta ako nekome nije?

Koliko mislite o drugima? I u kojoj meri je dobro misliti o drugima, budući da je svet danas prilično okrenut sebi u smislu "ja i posle mene potop"?

Трудим се да другог поштујем и уважим његово мишљење. И ја сам нагао, прек и пргав али сам свестан тога и покушавам да се носим са тим. Јесам окренут себи али сам свестан да нисам сам на свету и да је сваком јелу зачин потребан.
 
Sta ubijen,msm ne znam uopste sto bi nas neciji zivot zanimao ako sam ne zeli da govori o tome,dal treba prema svima da budemo ok,treba,ali nece se desiti ,jer niko ne gradi dublje odnose,samo na brzaka da se opljacka i nahrani ego

И на крају завршиш на отпаду као најбољи Невољин другар или Месарев кум. #200наСат
 
Ja tebi želim da pronađeš stvari kojima se raduješ, a takvih je mnogo. Lep je dan, sunčan, pa i to je neka lepa vest. A ima ih još mnogo. Nisam neko ko nije imao probleme pa ti pričam iz ružičastih naočara, već neko ko je sranja izgurao na leđima uz rečenicu "nije ____ pi*ku rodila".

Tako da ti samo želim da uvidiš da pored svih sranja koja se činjenično dešavaju, može i nešto lepo da te ogreje, samo moraš malo da se aktiviraš i da veruješ u to.
ukapirao sam da tebi nije nista jasno. mantras jedno te isto kao ove babe sa svastare :kafa:
 
Najpre moram da kažem da prvi put čujem za Mirka Rašića. Ne pratim Instagram i Yuotube kanale-podkaste.

Žao mi je što je izvršio samoubistvo, uprkos dobrom životu koji je vodio.

Koliko mislite o drugima? I u kojoj meri je dobro misliti o drugima, budući da je svet danas prilično okrenut sebi u smislu "ja i posle mene potop"?

Uvek mislim o drugima. Ne razmišljam u stilu "ja i posle mene potop". I online, na društvenim mrežama pišemo mi. ljudi..Sa druge strane monitora je ljudsko biće.

I u životu, preko puta nas sedi ljudsko biće, i ako nedovoljno poznajemo tu osobu, treba biti obazriv u diskusiji.

Jedna od najbitnijih i najvecih podela medju ljudima je na one koji su skloni depresiji, i one koji nisu. Mislim na onu pravu, klinicku depresiju, ne ono kada si tuzan, sto je ljudska emocija koju mogu da imaju svi.

Tačno. Ali.. ima i onih koji su u depresiji, piju lekove i sa takvim osobama ne treba praviti podelu. Možda će ovo zvučati sebično.. Imam dijagnozu depresije, ali ta depresija nije moj život, ne posmatram sebe kao nekog ko ima te dijagnoze.

Nemam problem da komuniciram sa ljudima koji nisu depresivni. Možda je to tako jer imam remisiju depre...ko zna..

***
Kada su u pitanju Robin Vilijams, Ričard Prajora i verovatno Mirko Rašić..mislim da su svi oni imali prikrivenu depresiju.

Ljudi koji imaju prikrivenu depresiju, ne žale se, kriju svoja osećanja. Niko ne zna kako se stvarno osećaju, kada je u pitanju mentalno zdravlje.

Zato su porodica, prijatelji, poznanici iznenađeni kada se neko ko im je drag i koga poznaju ubije.
 
Poslednja izmena:

Back
Top