- Poruka
- 6.466
pa bio je jedan normalan i posten, ali je nazalost popio metak.....
Što je najgore svi su kriminalci uvek pošteni i normalni.....prava je retkost da se pojavi po neki koji će da prizna zločin.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
pa bio je jedan normalan i posten, ali je nazalost popio metak.....
ovde se ipak radi o stanju svesti.......Bugarska i Rumunija, naviknuti na jajarenje i vođenje "burazerske politike (ala Velja dr. mr. Ilić)..nijje mogla dalje da dobaci
Kako sejes tako i zanjes.. .tj "popijes"pa bio je jedan normalan i posten, ali je nazalost popio metak.....
Кога то нас шта као има неко кога занима шта човек прича ?
.
vazno je da Srbija grabi krupnim koracima napred.
Srbiju u ovakvom stanju nece primiti ni u uniju pingvina!
To sto on nece njegov problem....
vazno je da Srbija grabi krupnim koracima napred.
To sto on nece njegov problem....
vazno je da Srbija grabi krupnim koracima napred.
ako ti je država uništena iznutra, ako su sve vrednosti, takođe uništene iznutra, ako ti se nametne vođa, koji svoje neuspehe pravda zaverom iz "VANA".......šta očeivati drugo sem ovakav komentar .....šta očekivati od ljudi koji su ostali *zarobljeni u rečenici, #Srbija se saginjati neće, "rađe ćemo jesti korenje...............ili ona čuvena crnčevićeva, za podizanje posrnulog nacionalnog morala..., zar treba da poljubim svinju u doope da bi....."......pa nije čudo što se neko oseća k'o puž golaćNismo mi bili jeftina radna snaga do pocetgka sirenja EU a imali smo i cime da konkurisemo, ozbiljnije, da smo imali gladji prelaz iz diktirane u trzisnu ekonomiju.
Nije rat u SFRJ bio slucajno podrzavan iz vana.
Poenta je bila da socijalno politicko stanje u drzavi nije znacajan faktor pridruzenja EU. Ako ti je ekonomija iskljucivo potrosacka (nema proizvodnje), ako si beskicmenjak, idealan si kandidat. Srbija je odavno potrosacka, ostalo je jos malo kicme da se prebije pa smo puzevi golaci.. u EU
Vecina ima pravo da ostvari svoje zelje - a vecina zeli u EU. I to ce da bude potvrdjeno na referendumu kad god da on bude.
pa nas koji smo u velikoj vecini glasali da idemo u EU.........
ali naravno svako ima pravo na svoje misljenje.......koliko god da je opaljen ........
Referendum ce biti kad u ovoj drzavi korupcija bude minimalna,kada svi tajkuni budu pohapseni,i kad politicari zaista pocnu da rade za narod!
A to ce biti??????
Ma to je samo nas referendum... nase mi bi da... to ne znaci da ce zbog toga da nas automatski prime.
A za prijem, ovi uslovi sto si naveo su uglavnom dobri.
Па, на жалост, имамо све те кандићке, луковиће итд. и овако, без ЕУ.Zato ponavljam – neću u Evrouniju i Evrounijate. To je moje ljudsko pravo koje mi niko ne može uskratiti. Znam da će me Vlada uz podršku evroljuba zbog ovoga tretirati kao neprijatelja, proglasivši me nosiocem nasleđa ''mračne prošlosti''. Znam da će me proglasiti i ''fašistom'' i ko zna kakvim sve imenima. Šta god činili, ja ostajem pri svome – neću u Evrouniju. Hoću da živim prirodnim srpskim životom. Bez ''žena u crnom'', bez Lukovića i Kandićki…, bez raznih Solana, Mrkelove, Berluskonija, Sarkozija ili Olija Rena, bez evrozapadnih '' milosrdnih anđela'' i iznad svega – bez njihovih zajedničkih nastojanja da me usreće onako kako im se čini da se jedino može biti srećan. Najsrećniji sam kada me niko ne usrećuje i ostavlja da živim onako kako znam, umem i mogu.
Piše: književnik
Vitomir Pušonjić
Дакле, у чему је некаква нарочита "памет" овог чланка?
Кад Београд добије метро.Referendum ce biti kad u ovoj drzavi korupcija bude minimalna,kada svi tajkuni budu pohapseni,i kad politicari zaista pocnu da rade za narod!
A to ce biti??????
Na mesto komunističke jednopartijske države, došla je demokratska višepartijska, sa novim obećanjima. No brzo se pokazalo da su ta obećanja ubitačno lažna kao i ona jednopartijska, pošto su temeljno zatiranje domaće industrije višepartijci počeli pravdati "tehnološkom zaostalošću", koja će se otkloniti evro-reformama i članstvom u visoko-razvijenoj ''Evropi bez granica''. Opet na delu ''zaostalost'' kao ključni argument, odnosno kompleksi niže vrednosti u odnosu na tamo nekakav "napredni svet". Kao što je pedeset godina ranije uništavano selo kao ekonomski osnov za život, kako bi se osamdeset procentna seljačka Srbija ubrzano pretvorilo u građane, tako se počela uništavati i preživela industrija, kako bi se i građanska i preostala seljačka Srbija evro-unificirala. Više od polovine naroda postalo je ne samo tehnološkim i ekonomskim, nego i političkim viškom, pošto oni koji bi da ostanu u izvornom identitetu, veri i kulturi nisu po volji Evrozapada. I pismeni i nepismeni, i radnici i fakultetlije, i građani i seljaci postadoše suvišna ljudska masa, zavisna od milosti MMF-a i drugih milosrdnih anđela ''naprednog sveta''.
Što je nekada Grad predstavljao za selo, sada ''Evropa bez granica'' predstavlja i za grad i za selo, te se bezvizno putovanje po Evropi počelo smatrati za vrhunsko ispunjenje snova. Kao što su nekada Građani predstavljani kao nadljudi u odnosu na seljake, to su danas nekakvi ''visokocivilizovani Evropljani'' u odnosu na sve koji to nisu. Dakle nadljudi koji će nam doneti sreću i berićet, u koje se i sami možemo uvrstiti ako se stavimo pod njihovo okrilje i sledimo njihova uputstva. Međutim, "nepismen i necivilizovan" narod je odavno rekao: "Teško loncu čekajući iz sela zapršku" i "Džabe sira ima samo u mišolovci".
Zato ponavljam – neću u Evrouniju i Evrounijate. To je moje ljudsko pravo koje mi niko ne može uskratiti. Znam da će me Vlada uz podršku evroljuba zbog ovoga tretirati kao neprijatelja, proglasivši me nosiocem nasleđa ''mračne prošlosti''. Znam da će me proglasiti i ''fašistom'' i ko zna kakvim sve imenima. Šta god činili, ja ostajem pri svome – neću u Evrouniju. Hoću da živim prirodnim srpskim životom. Bez ''žena u crnom'', bez Lukovića i Kandićki…, bez raznih Solana, Mrkelove, Berluskonija, Sarkozija ili Olija Rena, bez evrozapadnih '' milosrdnih anđela'' i iznad svega – bez njihovih zajedničkih nastojanja da me usreće onako kako im se čini da se jedino može biti srećan. Najsrećniji sam kada me niko ne usrećuje i ostavlja da živim onako kako znam, umem i mogu.
Piše: književnik
Vitomir Pušonjić
http://www.srpskapolitika.com/intervjui/2009/latinica/035.html
svaka cast!
Šta god činili, ja ostajem pri svome – neću u Evrouniju. Hoću da živim prirodnim srpskim životom. Bez ''žena u crnom'', bez Lukovića i Kandićki…, bez raznih Solana, Mrkelove, Berluskonija, Sarkozija ili Olija Rena, bez evrozapadnih '' milosrdnih anđela'' i iznad svega – bez njihovih zajedničkih nastojanja da me usreće onako kako im se čini da se jedino može biti srećan. Najsrećniji sam kada me niko ne usrećuje i ostavlja da živim onako kako znam, umem i mogu.
Свака му је златна што је рекао, свака му част
Слажем се са свим што је рекао.
Само човек који је дубоки интелектуалац може овако да размишља и резонује сагледавајући све утицаје садашњости кроз искуство у прошлости које је имао.
Браво
Кад Београд добије метро.
Значи... ...
Па и не мораш..
Niti želim niti hoću u Evrouniju,
Ал им је запретио...te na osnovu mojih ljudskih prava od Vlade Srbije zahtevam da mene i deo države Srbije koji mi proporcionalno pripada izuzme iz Zahteva za prijem u EU. Ukoliko mi se zahtev ne uvaži smatraću da je Vlada pogazila moja ljudska prava, svejedno manjinska ili većinska, te za sve teške posledice koje nastanu iz toga i po mene i po EU, biće odgovorna ona. Jer, ukoliko Unija primi Srbiju kao novog člana, ja neću priznati nijedan zakon, nijedan propis kojim se moj život želi evrou(r)nisati.
Је л' му неко брани?Hoću da živim kao potpuno slobodan, prirodan i samosvojan čovek.
Па и то, нек му буде, онако како он замишља Србина православне вере.Hoću da živim kao Srbin pravoslavne vere.