NEĆU TO DA JEDEM!

Iz nekog nepoznatog razloga ja to dete sasvim razumem. Ne zato sto je u pitanju bas becarac koji ni ja ne volim, jednostavno kapiram to njegovo ponasanje. Sigurna sam da ce se svi sloziti da ima jela koja su nam prosto na prvi pogled odbojna iako ih nismo probali. Ja na primer becarac, djuvec i pasulj ne mogu ni da pogledam a njihovi sastojci mi apsolutno ne smetaju kada ih jedem u drugom jelu. Mislim da je OK da ga pustis da sam izabere sve dok ima barem jedno kuvano jelo koje hoce i dok se ne svede na brzu hranu posto to nije zdravo.
Evo, o ovome sam govorila. Izvini, Ljudmila, al' malo morgen. Nije tu ništa normalno.
 
Iz nekog nepoznatog razloga ja to dete sasvim razumem. Ne zato sto je u pitanju bas becarac koji ni ja ne volim, jednostavno kapiram to njegovo ponasanje. Sigurna sam da ce se svi sloziti da ima jela koja su nam prosto na prvi pogled odbojna iako ih nismo probali. Ja na primer becarac, djuvec i pasulj ne mogu ni da pogledam a njihovi sastojci mi apsolutno ne smetaju kada ih jedem u drugom jelu. Mislim da je OK da ga pustis da sam izabere sve dok ima barem jedno kuvano jelo koje hoce i dok se ne svede na brzu hranu posto to nije zdravo.

Nikako prihvatiti detetovu vizuelnu odbojnost prema hrani. Dete treba da okusi, nece se nishta dogoditi. To o cemu ti govorish je izvoljevanje.Sorry.
 
Nije neki, ali nije ni toliko odvratan da ne može da se jede? (Meni je bećarac jedno izvanredno jelo, jedino što generalno ne prija mnogo stomaku)... Postoji jelo za koje sam sigurna da je univerzalno bespogovorno odvratno, kako god da se spremi. A to je kuvani kupus (kelj, i ostale namirnice sličnog tipa) koji ne samo da izgleda odvratno (što je problem koji lako može da se prevaziđe) nego ima i sasvim odvratan ukus.
I tu se završava spisak hrane koja mi je toliko odvratna da ne mogu da je jedem. Pečurke bih mogla, ali ne smem.

Međutim, kada neko prevrne tanjir ako je u njemu pola od osnovnih lokalnih namirnica, tu se onda radi o poremećaju, razmaženosti, problematičnom doživljavanju hrane.

Kao dete nikada nisam bila preteran ljubitelj kuvane šargarepe (presnu sam obožavala), ali sam je jela. Po menzama to je vrlo čest dodatak jelima i na praksi sam imala tu čast da probam to da jedem sa pozitivnim mišljenjem u koje sam se je l' te ubedila :D i sada ne da mogu da je jedem nego mi je i jako ukusna u većini slučajeva.

Verujem da postoji reakcija tela na određene namirnice koje pojedincima ne prijaju iz ovog ili onog razloga (neka vrsta instinkta?), pa ipak treba prevazići razmaženost u ishrani, to je za naše dobro.
 
Ustvari ja sam šargarepu uvek doživljavala kao neku vrstu začina, pa mi je prosto čudno bilo da je vidim na gomili, a da nije u čorbi :shock: reko' ima li nekog da ovo jede..... hehehe
 
Nikako prihvatiti detetovu vizuelnu odbojnost prema hrani. Dete treba da okusi, nece se nishta dogoditi. To o cemu ti govorish je izvoljevanje.Sorry.

I sta ces postici time? Jesce jer mora i dalje ce mu biti odvratno i cim postane svoj covek zaboravice na postojanje tog becarca. Neces ga sigurno naterati da ga zavoli.
Isto je efekat i ako mu das npr. sarmu koju voli ali izbegavas da se dete dzabe cima i bude tuzno jer jede tu "groznu" hranu.
 
Meni je ovo inače jako teška situacija i ne mogu da zamislim šta bih radila da tako bezobrazno odbija da jede više od pola onoga što spremim. Mislim da mu jednostavno ne bih ni dala ništa drugo, a to je opet krajnje sadistički, zato je i bolje što nisam roditelj :lol:
 
Pa jednostavno napravis listu onoga sto voli i to mu spremas. Moji npr. hoce sarmu, kupus, kelj, grasak, spanac ali nece boraniju, pasulj, djuvec i becarac. Spremam im to sto vole i izbegnem problem a opet jedu povrce i zdravu hranu. Po meni bi bilo sadisticki da ih sad teram da jedu npr. boraniju bas zato sto se meni taj dan sprema doticno jelo ... nekako mi je zao da im namecem bilo sta :(
 
Мој син је прве две године имао одличан апетит, а додуше био је мали, па кад га увалим у ону дечију столицу,
не испуштам га док не заврши клопу. А обожавао је све спремљено на шпорету, тако да понекад, на путовањима
и то може да буде проблем, јер неће суву храну...
Онда је од 4-6 године дошао у фазу када је толико слабо јео да су му се видела ребарца, био је кост и кожа...
То су биле муке око храњења. Па неће рецимо руску салату ни да проба и тако све је нешто измишљао. Тај
његов период ми је пресео.:confused:
Данас обожава руску салату и сва кувана јела, воће и поврће, торте, колаче, гибаницу, проју, једино сендвиче
избегава кад год може... Углавном, израстао је у витког високог дечка - 1,93 м... :D
 
:nono:ovo ti je drugi put po turu
Samo kazete deci da nema nista od slatkisa i jesce samo tako:klap:
I to sa slatkišima mi je oduvek bio loš trip. Kad je nešto odvratno, objektivno je odvratno. Recimo, ne bi pojeo gowno, ali bi pojeo grašak? E taj grašak neko voli neko ne voli, ali gowno uglavnom niko ne voli. Osim onih Kineskinja na netu što sam gledala, ali to je nešto drugo...

I molim te fokusiraj se na nešto drugo osim na tur, da ne pomislim svašta...
 
I to sa slatkišima mi je oduvek bio loš trip. Kad je nešto odvratno, objektivno je odvratno. Recimo, ne bi pojeo gowno, ali bi pojeo grašak? E taj grašak neko voli neko ne voli, ali gowno uglavnom niko ne voli. Osim onih Kineskinja na netu što sam gledala, ali to je nešto drugo...

I molim te fokusiraj se na nešto drugo osim na tur, da ne pomislim svašta...

Daj link :D:D:D:D:D
 
Kad sam bila klinka,malo sam se izmisljala,ali neke namirnice stvarno nisam voljela...ali ako je to nesto za rucak znala sam pravilo,preskacem obrok ili pojedem malo....nema nista drugo na meniju.....npr boraniju volim mladu dinstanu,a ne volim onu zelenu kuvanu....pa je i mama izlazila u suret,spremala je sve ali na nacin koje volimo,i da svima bude ok...
 
treba dati vremena da se ukusi osete.

i svi imaju pravo da im se nesto ne svidja.

najgora stvar koju sam cula da je jedna moja poznanica radila je da u jela koja inace treba da budu slana dodaje secer nebi li joj dete pojelo.

i danas kad kuva sve sprema na isti nacin - kao zapecenu musaku prelivenu pavlakom i jajima, pa im je sve jedno sta jedu - sve ima isti ukus (i izgled)!
 
U zadnje vreme imamo puno problema oko klope. Čak i hranu koju je obožavao, Vanja neće više da jede.
Da se on pita jeo bi samo supe, možda malo mesa, brdo krompira i salate.

Elem, juče sam spremala bećarac i nije hteo ni da ga proba. Ja sam baš popi*dela jer znam da ga nikad nije jeo i ne može da mi kaže da mu se ne svidja.

Zato sam mu lepo objasnila da mora! da proba makar malo što on naravno nije hteo. Ako bude probao jednu kašikicu i ne dopadne mu se daću mu nešto drugo da ruča, ali on je samo kukao i plakao da je gladan i da hoće nešto drugo.

Posle pola sata kuknjave smirio se i došao kod mene i rekao *mama ja sam gladan skuvaj mi viršle da ručam*. Pošto znam da je stvarno gladan dala sam mu viršle i negde na pola krkanja sam ga prevarila da proba jednu kašikicu bećarca. Lepo je poručkao kaže svidja mu se ali neće više. Zašto ako ti se svidja??? Kaže neću, ne volim becarac.
Grrrr!!!! :dash:

E sad, da li sam ispravno postupila što mu nisam iz prve dala i šta uopšte da radim da ga privolim da proba nešto novo, a boga mi i staro što naprasno ne voli.
Sa mužem sa imala raspravu jer on smatra da nije ispravno, ali ja sam stvarno poludela od njegovog neću, ne volim i slično.

Šta mi je činiti?

Ha, ha, ha, ja sam ono dete koje je, kada je videlo bećarac, reklo mami: Ja to neću jesti, ne volim, nikada nisam volela!" Na šta mi je mama rekla: "kako možeš znati da ne voliš, kada nisi probala?" (meni se nije dopao izgled - imala sam 4 god.) Nas su roditelji terali da jedemo sve, bez obzira da li nam se sviđa ili ne, i bili su veoma strogi u tom pogledu, tako da sam se ja zarekla sa oko 7god., da svoje dete neću terati da jede što ne voli. ;oji su se samo kiselo nasmejali i rekli da ću videti kad budem imala decu.
E, pa ovako stoji stvar: došla je i meni "maca na vratanca", tj moje dete je počelo da bira hranu... Pa sam se bacila u razmišljanje, da li ću dozvoliti da mi dete od 2-3 godine (koje i na zna šta sve postoji na svetu), kreira jelovnik, ili ću postupiti kao moji roditelji, što me je, kao dete, jako vređalo... Pa sam rešila stvar ovako: detetu sam rekla da ne mora jesti ono što neće, ali da može da bira samo od onog što je na stolu. Nove stvari treba obavezno da proba, da bi znalo da li mu se sviđaju, čak i ako mu se pre nisu sviđale, a prošlo je dosta vremena od kada ih nije jeo, jer se ukus za hranu menja tokom vremena, i ja sada volim neka jela koja pre nisam volela. Čak sam i u vrtiću zahtevala da ne teraju dete da jede ako neće, pošto sam se sa detetom predhodno dogovorila da u vrtiću pojede makar malo hrane, čak iako je ne voli, da mu ne bude prazan stomak, jer tamo nema frižidera ili druge hrane na stolu. Jednom se dogodilo da je 3 dana jelo samo supicu, dok smo se mi "razvaljivali" od prazničnog jelovnika, sve nam je bilo žao deteta, ali nismo reagovali. Onda sam pročitala o nekom eksperimentu u kojem su deci u vrtiću organizovali "švedski sto", pa su mogla da jedu šta hoće, i ispostavilo se da su u početku to i radila, ali rezultat eksperimenta je bio sledeći: deca su u toku 2 nedlje pojela tačno onoliko pojedinih grupa namirnica koliko je i potrebno za nihov uzrast. Nismo imali problema oko ishrane sa našim detetom baš nikada, i izraslo je u dete sa normalnim apetitom, i voli svaku vrstu hrane, samo ako je ukusno spremljena. Jedino što sam uvek pazila kada iznosim na sto ešto novo, da pustim dete da dobro ogladni pre nego što postavim sto, i da hrana lepo izgleda - tj bude primamljivo servirana. Mi počinjemo da jedemo, a dete pustimo da pita šta je to, kažemo šta je, i od čega se sastoji i nastavljamo da jedemo ne nudeći dete. Onda traži da proba, i sve bude rešeno. Nikada nije htelo da jede jagode, i godinama kasnije se ispostavilo da je alergično na njih.
 
Poslednja izmena:
Ne uspem uvek da ga nateram. I ne primenjujem silu - vikanje, udaranje i sl. Sećam se da je moja mama imala napade histerije kad brat nije hteo da jede i potpuno je kontraproduktivno.
Šta znam, uporna sam... pa ga pustim da maklo iskulira- tipa, aha, nisi još gladan, ješćeš kasnije. Pa jedem i ja to isto, zajedno s njim.
Pa ga zabavljam nečim drugim, skrećem mu pažnju, pa na prevaru u usta:whistling:
Štošta smišljam, a zavisi i koliko sam ja trenutno pri živcima:think:


Hehe isto ovo radim i ja . Stefan nije jeo paradajz niti kupus salatu ali sada jede. Nikako nisam mogla da ga nateram i jednom sam mu pre rucka rekla hoces li da odemo i rucamo u onom nasem restoranu i on ajde . Tamo je jeo i paradajz i sargarepu i cveklo i kupus i sir , sve . Sutradan sam ga kuci pitala hoces li salatu on reko da ali istu onakvu kao juce i otada serviram , sluzimo se i sa fackalicom ( neznam kako vi to zovete ) i jede sve sto se povrca tice . Inace ako rucak nece da okusi ja kazem uredu onda cu ja da pojedem pa ti vidi :) i pocnem fino da mljackam ali stvarno jedem( zbog toga sam se mislim i ugojila jer i kad sam sita ja jedem :mrgreen: ) i kad on vidi da mu se smanjuje porcija onda mi uzme kasiku iz ruke i produzi sam :) ali, kad nece nece pa makar neznam sta radila ali i ja mislim da su to faze , bitno mi je da pojede pristojnu kolicinu "ispravne " hrane , pod ispravne mislim na deo povrca , mesa , voca . Inace voli slatko p sam najcesce pored sporeta . I da kad ga pitam sta hoces da ti mama spremi za rucak on kaze : tortu . :)
 

Back
Top