НДНВ: Ани Лалић претe смрћу због става о цркви на Лиману, последица опасног наратива локалне власти

Dinko je mogao da kaže da ima lepo ime kao Dijana Hrkalović i sad ne bi imao problem ;) , mogao je makar da kaže da ima lepo ime kao Desanka Šakić , jer složićemo se svi Desanka Šakić kao naša čuvena pesnikinja je svakako mnogo bolji i pozitivniji izbor nego Dinko Šakić.

Inače ovaj nesrećni Dinko po fizionomiji podseća malo na onog Ćirjakovića samo što je dijametralno suprotnih stavova od njega, tako da Dinko mu dodje nešto kao obrnuta verzija Ćirjakovića, nešto kao Ćirjaković iz paralelnog mirror univerzuma, fazon Earth 616. : d
Desanka šakić nije asocijacija na pesnikinju već na drkanje
 
Ama bre ko je ona, ono totalno nebitna osoba (do juce ovde maltene niko nije ni znao da postoji), njena nacionalna pripadnost kao i politicko opredeljenje su potpuno irelevantni, a to sto nije patriotski opredeljena ne znaci da nije zena ili da cak mozda ne bi bila i zanimljivo drustvo (nevezano za politiku), a i mislim gde ti sad ode ono poredis je sa hitlerom ili pavelicem, mislim zena nije nikog ubila, nit zagovara nekakva istrebljenja, zlocine i sta ja znam vec samo gradjanske i te liberaske vrednosti i kao takva iritira mnoge, ali to ne znaci odma da sad ona nekom zeli zlo ili da je tu ne znam nekakva azdaja ili babaroga koja plasi malu decu, mislim sad ono naravno da ne delim njene stavove nit imam potrebu da je branim vec samo sam realan, a i na kraju krajeva ovde smo prvenstveno da se zezamo (i eventualno usput i podelimo i razmenimo po koje misljenje). : d
Njena nacionalna pripadnost je hrvatska.
 
Та жена је пореклом из Ваљева, колико чујем.
Због чега сад изиграва војвођанерку, мора да је душевно оболела.
Možda je rođena u Valjevu, međutim Ana Hegediš, udata Lalić se deklariše kao Hrvatica koja se bori za jednu mladu naciju, vojvođansku.

Index je veoma jasan, Hrvatica:

254231F2-7B57-4EED-B2AA-E67E9DC52CC5.png
 
Не сме у Лиману јер то је традиционално излетиште Новосађана. Има цркви у Новом Саду колко ти душа иште.
1AE20370-3FC6-4F34-8EC7-464F45193034.jpeg
 
Autonomaši koji se kriju iza "građanske" inicijative i ostalih "ljudskih prava" gluposti su zapravo ljudi koji se bore protiv "posrbljavanja Vojvodine"?

Kako se to tačno posrbljava deo Srbije? Da li vi to na velika vrata predstavljate separatizam kao nešto super? Odbiti vam bubrege hitno. Za dobrobit Srbije dok je još imamo.
Autonomaši su samo vojvođanski Hrvati, već je postalo potpuno providno.

Izjava Demokratskog Saveza Hrvata Vojvodine:
B32EA826-F1B0-4B7E-8129-60823CD5230D.jpeg
 
Не сме у Лиману јер то је традиционално излетиште Новосађана. Има цркви у Новом Саду колко ти душа иште.
bošnjo ne kaže se ne sme u limanu već ne sme NA limanu

ali to ćeš nedim i dinko da shvate malo teže...

u limanu ! :rotf:

na limanu sam preko 40 godina, i tamo nema nikakvo TRADICIONALNO IZLETISTE

na istom mestu kod glavnog ulaza na strandu bošnjo, su bacana tjela srpska pod led u dunav za vreme FAŠISTIČKE RACIJE 1942 kada su novosadjani , limanci ubijani samo zato jer su SRBI

zato im se gradi hram i nosiće ime žrtava racije

izgradnja ne može biti FAŠIZAM bošnjo, jer su tu ubijani srbi u FAŠISTIČKOJ RACIJI

znamo mi da bi vi želeli da se to ne pominje, ali na severu srbije je u drugom sv ratu pocinjen zestoki pogrom nad SRBIMA kada su živi ljudi bacani goli i vezani pod led u dunav...

to su cinili madjarski fasisti

a u sremu su ubijale paveliceve ustase...
 

1711247970274.png

Ana Lalić Hegediš

Novinarka na meti režima

1711247916489.png



Razgovarao: Bojan Tončić

Ustalasale su se Vojvodina i Srbija zbog pisanja i javnih nastupa predsednice Nezavisnog društva novinara Vojvodine, Ane Lalić Hegediš, novinarke Nove S, koja govori o specifičnostima režimskog rata protiv Vojvodine, na šta opozicioni prvaci uglavnom ćute. Izložena je medijskom linču i izlivima mržnje pogotovu otkad je 7. marta na festivalu Rebedu: “Kupi mi, mama, jedan mali rat” u Dubrovniku, ne prvi put, govorila o afektivnoj kampanji kojoj je izložena, pretnjama da će “biti zaklana usred Novog Sada, te režimskim nasrtajima na sve specifičnosti Vojvodine, odnosno na pojavne oblike slobodnog, kritičkog mišljenja.


Ana Lalić Hegediš i ranije je bila izložena progonu, u vreme korone, 1. aprila 2020. uhapšena je za navodno širenje panike, kada je prvi put progovorila o problemima zaštite medicinskih radnika u Kliničkom centru Vojvodine u Novom Sadu.

Za portal slobode NOMAD govori o političkoj situaciji u Vojvodini koju karakteriše, kako se izrazila, “dosrbljavanje”.

“Moja izjava o ‘dosrbljavanju’ Vojvodine nije nikakva ekskluzivna vest, jer ono traje trideset šest godina, od takozvane antibirokratske, u narodu poznate kao Jogurt revolucije. Samo što je sada podignuto na steroide. Počelo je ugroženošću Srba na Kosovu, pa se kao prepreka rešavanja pitanja njihove bezbedosti postavilo pitanje autonomije Vojvodine. Što, naravno, nema veze jedno sa drugim, ali je tadašnja situacija na Kosovu instrumentalizovana u cilju uništenja autonomije pokrajina, a potom i federalnog uređenja SFRJ. Vojvodina je od tog 5. oktobra 1988. sukcesivno uništavana, prvo kao federalna jedinica, a potom i kao autonomija, kojoj su oduzimana sva moguća prava. Kako tada Slobodan Milošević, tako danas Aleksandar Vučić koristi Vojvodinu kao omiljenu zamenu teza za zamagljivanje očiju javnosti”, kaže naša sagovornica.

NOMAD: Režim je, kako ste isticali, nasrnuo na vojvođanske specifičnosti. Da li je dobio nekakav odgovor od opozicije?

Lalić Hegediš: Što je Kosovo više nezavisno, to se insistira na pojačavanju “srpstva” u Vojvodini. Nakon što su joj oduzete skoro sve ingerencije i prava u nivou pokrajinske samouprave, naprednjačka vlast je krenula i sa “mekim” pritiscima poput izbacivanja imenice Vojvodina iz političkog i javnog govora, zamenjujući je sintagmom “severna srpska pokrajina”. Brisanje Vojvodine iz jezika ima za cilj i brisanje Vojvodine iz sećanja, a sa krajnim rezultatom da se ljudima koji žive u njoj na kraju izbriše i osećaj pripadanja.

Koliko su na dobrom putu da uspeju u svojoj nameri potvrđuje i činjenica da se termin “Vojvodina” izbegava čak i u nerežimskim medijima. To dodatno stavlja na muku voditelje vremenske prognoze, ali i srpsku opoziciju, koja najradije ni ideološki, a ni politički, ne pominje Vojvodinu u svojim predizbornim nastupima i političkim programima. U političkoj realnosti, beogradska opozicija (izuzev par diskretnih, usamljenih izuzetaka) Vojvodinu romantično zamišlja kao jednu zaravan u kojoj žive ljudi koji malo sporije pričaju i dobro kuvaju. Od šest nacionalnih manjina u Vojvodini, prepoznaju slovački kulen, mađarski perkelt i bunjevačko zvonkobogdan vino. Za Rusine i dalje misle da su to neki pogrešno napisani Rumuni, a kod njih svakako nema šta da se pojede.

NOMAD: Poništavaju se i koreni vojvođanskog antifašizma, Narodnooslobodilačke borbe?

Lalić Hegediš: Najagresivnije “dosrbljavanje” se može videti i kroz uspešno poništavanje i satiranje vojvođanske antifašističke prošlosti. Aktuelna vlast traumu vuče iz istorijske činjenice da u Vojvodini nikada nije bilo četnika, već je bila stvar kućnog vaspitanja da se ide u partizane. Danas su nam četnici na vlasti, a zemlju predvodi najtalentovaniji učenik Vojislava Šešelja, četničkog vojvode, haškog robijaša, organizatora progona na desetine hiljada vojvođanskih Hrvata, sada omiljenog “političkog analitičara” srpskih medija sa nacionalnom frekvencijom i jednog od najprodavanijih “pisaca” na beogradskom Sajmu knjiga. I zato Vojvodina danas mora da ispašta, a partizane koje nisu mogli ubiti u ratu, četnici sada “ubijaju” po ulicama.
Tako je u Vojvodini, u nazivu ulica, jedan Žarko Zrenjanin naprednjačkom transvestijom postao knez Miloš Obilić, Moša Pijade je postao Hajduk Veljko, a narodni heroj Veljko Vlahović postao je kralj Aleksandar Obrenović lično. Samo u jednom danu na sednici Skupštine opštine Novi Kneževac, kojoj pripadaju mesta naseljena pretežno pripadnicima mađarske nacionalnosti, zatrt je i poslednji trag heroja NOB-a, 44 ulice u jednom danu.

NOMAD: Zamerili ste se i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i verskim politkomesarima u Srpskoj naprednoj stranci? Iz SPC-a se, smatrate, podstiče nacionalizam?

Lalić Hegediš: Tamo gde zapne politika, Srpskoj naprednoj stranci u širenju nacionalizma velikodušno uskače u pomoć Srpska pravoslavna crkva kojoj se za uzvrat, svako malo uplati po par miliona evra iz budžeta ustavno sekularne Republike Srbije. Po politički neposlušnom Novom Sadu Srpskoj pravoslavnoj crkvi se ustupaju zelene površine za izgradnju hramova pred kojima bi se i Vizantija postidela. Novi hramovi, iznikli među stambenim blokovima, raskrsnicama… a uskoro i na ulasku u najveću gradsku plažu na Dunavu se ne grade da bi se zadovoljila navodna religijska potreba građana, već da bi se obeležila teritorija. Ukoliko Rim ima 364 crkve, za svaki dan u godini, Novom Sadu će, ovim tempom izvođenja crkveno građevinskih radova, uskoro zafaliti dana. Vojvođanski ogranak SPC takođe vrlo blagonaklono, skoro očinski nežno, gleda i na ekstremni nacionalizam, predstavljajući ga kao patriotizam, a sve one koji se usprotive tom militantnom pravoslavlju baca među besnu rulju nahuškanih vernika. U Vojvodini crkva ima i ekskluzivno pravo na restituciju imovine, pa joj je po pravdi boga i Vučića “vraćeno” skoro dve trećine Fruške gore, najvećeg Nacionalnog parka u Vojvodini. Što za seču, što za dalju preprodaju bogougodnim investitorima.

NOMAD: Konačno, da li je “dosrbljavanje” način da se dođe do “srpskog sveta”?

Lalić Hegediš: “Dosrbljavanje” je i pokušaj definitivnog ukidanja bilo kakvog pluralizma, a Vojvodina je u Srbiji bila sinonim za pluralizam. A kako ova vlast teži jednoumlju i ukidanju ne samo drugačijeg mišljenja, već mišljenja uopšte, dok ne ostane samo reprodukcija, potrebno je prvo ukinuti Vojvodinu.
Zato ne čudi silina reakcije režimske propagande na moje gostovanje u Dubrovniku. Ali, negde je bilo i očekivano, s obzirom da se na Rebedu festivalu poklopilo, za srpski režim, par nedopustivih stvari: slobodnomisleći ljudi, novinari (a ne propagandisti), antifašisti, Vojvodina i levičari. I to jeste neprijatan scenario za beogradsku vlast, čiji san o “srpskom svetu” uznemirujuće podseća na slogan slovačkih nacionalista “Ista krv, ista sudbina”. Mi smo u Vojvodini, ipak, više skloni činjenicama, a ključna činjenica glasi “Mi smo jedan narod, ali sa dve različite istorije”. Sviđalo se to režimu ili ne.
 
Заправо је дупло више католичких фратара убијено од стране комуниста, него свештеника СПЦ.
Што наравно не умањује злочине комуниста над СПЦ, али истина се мора рећи, ма каква она била.
To je laz mazohista drugosrbijanaca.
:)
 
Poslednja izmena:
Niko toj Hrvatici ne preti smrcu.
To su lazi iskonstruisane od strane drugosrbijanaca.
Ako se izjasnjava kao "Hrvatica", sto nije (Bunjevci nisu Hrvati), zasto ne ide u Hrvatsku?

Evo ova zena je Hrvatica i bas se lepo oseca u Srbiji.
:)

 

1711344721641.png

Reporteri bez granica pozvali vlasti u Srbiji da privedu one koji prete smrću Ani Lalić i Dinku Gruhonjiću


“Pretnje usledile nakon uzastopnih klevetničkih izjava lidera skupštinske većine Milenka Jovanova"


Reporters-sans-frontieres-RSF-2-logo-1024x682.jpg




24. МАР 2024.

Reporteri bez granica pozvali su vlasti u Srbiji da privedu one koji prete novinarima iz Novog Sada Ani Lalić i Dinku Gruhonjiću.

“Nakon uzastopnih klevetničkih izjava lidera skupštinske većine Milenka Jovanova, novinari Dinko Gruhonjić i Ana Lalić dobili su mnogo pretnji smrću”, naveli su Reporteri bez granica na društvenoj merži X.

Pozvali su predsednika Srbije Aleksandra Vučića da osudi ove izjave i vlasti da privedu počinioce pravdi.

(Autonomija)
 

1711368608389.png



Apel podrške intelektualaca iz Srbije i regiona: Životi Ane Lalić i Dinka Gruhonjića su ugroženi


"Brutalna i anticivilizacijska kampanja koja se služi Putinovim metodama i preti da eskalira"


Novinari-pretnje-foto-Pixabay-2-1024x576.jpg


25. МАР 2024.

Grupa od 80 intelektualaca i javnih ličnosti iz Srbije i regiona uputila je danas “Apel za slobodu javne reči i kritičkog mišljenja” u kojem su zahtevali od međunarodne zajednice da zaštiti ćživote novinarke Ane Lalić i novinara i profesora Dinka Gruhonjića iz Novog Sada
Oni su naveli da apel objavljuju jer su “ozbiljno zabrinuti za živote kritičkih glasova u Srbiji, usled pojačane represije vlasti Aleksandra Vučića”.

“Propaganda predsednika Vučića je targetirala i izložila besprimernoj hajci novinara i profesora Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Dinka Gruhonjića i predsednicu Nezavisnog društva novinara Vojvodine Anu Lalić. Lažiranjem i montažom snimaka i intenzitetom poziva na linč, njima je ozbiljno ugrožena bezbednost. Lalić i Gruhonjić su i do sada bili kritični prema režimu, ali su poslednje targetiranje i pozivi na linč poslužili, kao paradigma, u cilju ućutkivanja svih opozicionih glasova”, piše u Apelu.

Ocenili su da je reč o brutalnoj i anticivilizacijskoj kampanji protiv Dinka Gruhonjića i Ane Lalić, koja se služi “Putinovim metodama” i preti da eskalira.

“Skrećemo pažnju EU i SAD da je organizovana kampanja mržnje i poziva na linč protiv Dinka Gruhonjića i Ane Lalić, samo početak scenarija koji sledi kao rezultat sve većeg približavanja Vučića režimu u Moskvi. Zbog toga, pozivamo međunarodnu zajednicu da spreči predsednika Vučića da sprovodi unutrašnju represiju i da mu jasno stavi do znanja da više neće tolerisati nasilničko i antidemokratsko ponašanje, kao i da će nastavak i produbljivanje autoritarnih praksi izazvati posledice”, ističe se u Apelu.

Ocenjuje se da je kampanja protiv neistomišljenika brutalna jer Vučić po prvi put više nije siguran u svoju poziciju.

“Čitavu deceniju je uživao podršku Zapada, koja mu je omogućila da se pred javnošću predstavlja kao nezaobilazan faktor u promovisanju evropske Srbije. Sada je sa tom politikom završeno, a sve kritičkiji tonovi sa Zapada i Vučićevo okretanje autokratskim režimima, neminovno vode Srbiju u novu izolaciju, koja će pojačati unutrašnju represiju i teror prema svim kritički orijentisanim pojedincima i opozicionim grupama”, navodi se u Apelu.

Ocenjuje se da je prošla godina ogolila karakter aktuelnog režima u Srbiji kroz nekoliko tragičnih događaja: masakri u školi „Vladislav Ribnikar“ i Mladenovcu, teroristički napad u Banjskoj, krađa izbora, sve veće približavanje režimu u Moskvi i zaustavljanje procesa pridruživanja EU.

“Sve navedeno je dovelo do odlučnijeg angažovanja međunarodne zajednice usled gubitka poverenja u predsednika Vučića i bezbednosnih rizika koje njegova politika uzrokuje. Brojne međunarodne kritike koje su usledile nakon izborne krađe, kao i veoma oštra Rezolucija Evropskog parlamenta, doveli su do sve radikalnijeg i destruktivnijeg ponašanja predsednika Vučića”, piše u Apelu.

Dodaje se da je ključni cilj režimske propagande da kritike na račun korumpirane i nedemokratske vlasti, prikaže kao zapadnu kampanju protiv srpskog naroda, dok istovremeno Vučićeva vlast pokušava da se obračuna sa svim domaćim kritičkim glasovima, posebno pred beogradske izbore koje javnosti predstavlja kao nacionalne jer će oni odlučiti „kojim pravcem će Srbija krenuti“.

Apel su potpisali Sonja Biserko, Zoran Vuletić, Lazar Lazić, Staša Zajović, Aleksandar Kraus, Jelica Minić, Ljiljana Latinović, Nenad Čanak, Aleksandar Olenik, Tamara Nikčević, Bojan Kostreš, Vesna Pešić, Svetislav Basara, Rada Trajković, Sead Turčalo, Miodrag Vlahović, Nikola Samardžić, Dubravka Stojanović, Boris Varga, Pavle Sekeruš, Aleksandar Bošković, Đokica Jovanović, Olga Manojlović Pintar, Milivoj Bešlin, Petar Žarković, Pavel Domonji, Lula Mikijelj.

Potpisnici su i Tanja Šuković, Darko Šuković, Nedim Sejdinović, Dunja Hadžiomerspahić, Saša Ilić, Aleksandar Sekulović, Dženana Karup Druško, Tanja Petovar, Pavle Radić, Duško Radosavljević, Nikola Krstić, Lino Veljak, Slobodan Dukić, Zlatoje Martinov, Aleksandra Đurić Bosnić, Branka Latinović, Nataša Mićić, Boris Kršev, Tomislav Marković, Izabela Kisić, Suzana Kadirić Sekulović, Štefica Galić, Nihat Hebibović, Ljupko Mišeljić, Mijat Lakićević.

Apel su potpisali i Nerzuk Ćurak, Renad Šeremet, Predrag Blagovčanin, Edin Osmančević, Danilo Kalezić, Veljko Milić, Balša Božović, Aleksandra Jerkov, Bojan Tončić, Vladimir Đurić, Maja Mrnuštik, Daško Milinović, Mladen Urdarević, Adnan Čirgić, Srđan Šušnica, Aleksandar Radoman, Boban Batrićević, Dušan Pajović, Nataša Govedarica, Srećko Đukić, Jovan Komšić, Milan Mića Jovanović, Luka Jovanović, Marko Božić, Bojana Vatić, Mila Jurić, Branka Panić, Dušan Mijić.
 

Back
Top