SSJ4
Ističe se
- Poruka
- 2.334
Sa prosečnom zaradom iz decembra 2009. od 36.789 dinara (368 evra) Srbija je među zemljama regiona u zlatnoj sredini, daleko od vrha, a sve bliže začelju. Oni koji su bili iza nas – BiH, a posebno Crna Gora – već imaju bitno veće zarade, a tek neznatno lošije stoje Makedonija, Bugarska i Albanija. Kako je decembarska zarada, obilato dopunjena prazničnim isplatama, čak za 16,5 odsto bila veća od novembarske, za očekivati je da će se pozicija Srbije s objavom podataka za januar dodatno pogoršati.
Ivan Nikolić iz Ekonomskog instituta kaže da samo poređenje prosečnih zarada nije korektno, jer ni iz daleka ne pruža realnu sliku o životnom standardu u pojedinim zemljama. Zbog ekonomske krize, kaže Nikolić, došlo je do velike kontrakcije zaposlenosti, pa je i podatak o prosečnoj zaradi znatno manje pouzdan. Mnogo realniju sliku dobili bismo poređenjem mase isplaćenih zarada danas i pre ekonomske krize, a uz prethodno izuzimanje iz računice broja ljudi koji su u tom periodu ostali bez posla.
No, postoje činjenice „koje se vide golim okom“ i za čije prepoznavanje nije neophodna precizna statistika. U odnosu na Badnji dan 2009. sredinom februara, ove godine dinar je po kursu NBS oslabio za oko devet odsto, dok je u istom periodu hrvatska kuna ojačala. Otuda je i prosečna zarada u Srbiji sa blizu 400 evra, koliko je iznosila tokom prošlog leta, u novembru pala na svega 320, da bi se, zahvaljujući novogodišnjim dodacima, “oporavila” za čitavih 40-50 evra. Ali to nije realna slika, kao što ni činjenica da su u leto 2008, pre izbijanja svetske ekonomske krize, prosečne zarade u Srbiji i Crnoj Gori bile približno iste, a danas je Crna Gora “jača” za preko 100 evra, nije pravi odraz snage dve ekonomije.
Ekonomisti su, dakle, korektni i, poput Ivana Nikolića, ne šire defetizam likujući što plate u albanskoj privredi polako dostižu srpski prosek. A o “korektnosti” ministara Vlade Mirka Cvetkovića najbolje govori nedavna izjava Slobodana Milosavljevića o tome kako “prosečan Srbin živi bolje od prosečnog Mađara, Bugarina, Rumuna, Makedonaca, Crnogoraca i građana BiH”. Na našu žalost, tvrdnja ministra trgovine nije istinita.
Prema podacima Statističkog biroa EU “Eurostat”, prosečne potrošačke cene u Srbiji su više nego u Albaniji, Crnoj Gori i Bugarskoj, a o Makedoniji, ubedljivo najjeftinijoj u regionu, da i ne govorimo. U Skoplju su skuplji samo struja i telefonski impulsi, sve ostale cene su niže od beogradskih, a hrana je znatno jeftinija. Samim tim ni prosečan Makedonac, kako to tvrdi Milosavljević, ne živi lošije od prosečnog Srbina od koga zarađuje svega tridesetak evra manje.
Ali suštinu priče ne čini jedan statistički pokazatelj, ma koliko da se on upotrebljava, a još više zloupotrebljava. Ako želimo napred, bitno je imati na umu ono što su izračunali u BiH – po stopi rasta zarada iz 2008. godine, Bosancima će biti potrebno skoro pola veka da dosegnu nivo prosečne plate u EU, 36 godina do luksemburškog minimalca koji iznosi 1.600 evra i oko 15 godina do prosečne plate u Češkoj (iznad 900 evra). Dakle, da ne bismo čekali pola veka, valjalo bi da se pozabavimo cenama, posebno onim koje određuju monopolisti. Iz poređenja kupovne moći prosečnih zarada (pogledaj tabelu) vidi se šta znači makar delimično razbijanje kartela u nekoj oblasti: dok je jestivo ulje koštalo čak 120 dinara, za prosečnu platu moglo se kupiti tek oko 260 litara, a snižavanjem cene na oko 80 dinara, kupovna moć prosečne plate merena litrima jestivog ulja porasla je za preko 50 odsto.
S naftnim derivatima sasvim je drugačija priča. Tokom 2009. zabeleženo je čak 19 poskupljenja i svega tri pojeftinjenja goriva. Za Božić prošle godine litar bezolovnog benzina koštao je 72,10, a danas je 108,2 dinara. S istim automobilom i prosečnom zaradom građanin Srbije može da pređe duplo manje kilometara nego građanin Hrvatske i dva i po puta manje nego stanovnik Slovenije. A dok taksimetar NIS-a nemilosrdno otkucava drugi napreduju i, kako je krenulo, i Bugari i Albanci će nas ubrzo prestići. Da je tako, potvrđuje i podatak da je jesenas u javnom sektoru Albanije prosečna zarada premašila 40.000 leka (oko 300 evra), dok su cene i do 40 odsto niže nego u Srbiji.
http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/177623/Najmanje-vredi--plata-u-Srbiji--
I kupovna moc i dalje opada:
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=02&dd=24&nav_id=413554
Drzava sve vishe tone, i to me zabrinjava. Retko da i vidim neku dobru vest. Ocigledno je da se vlast bahati sa cenama i akcizama i dopusta monopolistima da rade svoje. Iako sam na prethodnim izborima glasao za DS, definitivno gube moj glas, i nadam se da i ostali uvidjaju ovo.
Ivan Nikolić iz Ekonomskog instituta kaže da samo poređenje prosečnih zarada nije korektno, jer ni iz daleka ne pruža realnu sliku o životnom standardu u pojedinim zemljama. Zbog ekonomske krize, kaže Nikolić, došlo je do velike kontrakcije zaposlenosti, pa je i podatak o prosečnoj zaradi znatno manje pouzdan. Mnogo realniju sliku dobili bismo poređenjem mase isplaćenih zarada danas i pre ekonomske krize, a uz prethodno izuzimanje iz računice broja ljudi koji su u tom periodu ostali bez posla.
No, postoje činjenice „koje se vide golim okom“ i za čije prepoznavanje nije neophodna precizna statistika. U odnosu na Badnji dan 2009. sredinom februara, ove godine dinar je po kursu NBS oslabio za oko devet odsto, dok je u istom periodu hrvatska kuna ojačala. Otuda je i prosečna zarada u Srbiji sa blizu 400 evra, koliko je iznosila tokom prošlog leta, u novembru pala na svega 320, da bi se, zahvaljujući novogodišnjim dodacima, “oporavila” za čitavih 40-50 evra. Ali to nije realna slika, kao što ni činjenica da su u leto 2008, pre izbijanja svetske ekonomske krize, prosečne zarade u Srbiji i Crnoj Gori bile približno iste, a danas je Crna Gora “jača” za preko 100 evra, nije pravi odraz snage dve ekonomije.
Ekonomisti su, dakle, korektni i, poput Ivana Nikolića, ne šire defetizam likujući što plate u albanskoj privredi polako dostižu srpski prosek. A o “korektnosti” ministara Vlade Mirka Cvetkovića najbolje govori nedavna izjava Slobodana Milosavljevića o tome kako “prosečan Srbin živi bolje od prosečnog Mađara, Bugarina, Rumuna, Makedonaca, Crnogoraca i građana BiH”. Na našu žalost, tvrdnja ministra trgovine nije istinita.
Prema podacima Statističkog biroa EU “Eurostat”, prosečne potrošačke cene u Srbiji su više nego u Albaniji, Crnoj Gori i Bugarskoj, a o Makedoniji, ubedljivo najjeftinijoj u regionu, da i ne govorimo. U Skoplju su skuplji samo struja i telefonski impulsi, sve ostale cene su niže od beogradskih, a hrana je znatno jeftinija. Samim tim ni prosečan Makedonac, kako to tvrdi Milosavljević, ne živi lošije od prosečnog Srbina od koga zarađuje svega tridesetak evra manje.
Ali suštinu priče ne čini jedan statistički pokazatelj, ma koliko da se on upotrebljava, a još više zloupotrebljava. Ako želimo napred, bitno je imati na umu ono što su izračunali u BiH – po stopi rasta zarada iz 2008. godine, Bosancima će biti potrebno skoro pola veka da dosegnu nivo prosečne plate u EU, 36 godina do luksemburškog minimalca koji iznosi 1.600 evra i oko 15 godina do prosečne plate u Češkoj (iznad 900 evra). Dakle, da ne bismo čekali pola veka, valjalo bi da se pozabavimo cenama, posebno onim koje određuju monopolisti. Iz poređenja kupovne moći prosečnih zarada (pogledaj tabelu) vidi se šta znači makar delimično razbijanje kartela u nekoj oblasti: dok je jestivo ulje koštalo čak 120 dinara, za prosečnu platu moglo se kupiti tek oko 260 litara, a snižavanjem cene na oko 80 dinara, kupovna moć prosečne plate merena litrima jestivog ulja porasla je za preko 50 odsto.
S naftnim derivatima sasvim je drugačija priča. Tokom 2009. zabeleženo je čak 19 poskupljenja i svega tri pojeftinjenja goriva. Za Božić prošle godine litar bezolovnog benzina koštao je 72,10, a danas je 108,2 dinara. S istim automobilom i prosečnom zaradom građanin Srbije može da pređe duplo manje kilometara nego građanin Hrvatske i dva i po puta manje nego stanovnik Slovenije. A dok taksimetar NIS-a nemilosrdno otkucava drugi napreduju i, kako je krenulo, i Bugari i Albanci će nas ubrzo prestići. Da je tako, potvrđuje i podatak da je jesenas u javnom sektoru Albanije prosečna zarada premašila 40.000 leka (oko 300 evra), dok su cene i do 40 odsto niže nego u Srbiji.
http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/177623/Najmanje-vredi--plata-u-Srbiji--
I kupovna moc i dalje opada:
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=02&dd=24&nav_id=413554
Drzava sve vishe tone, i to me zabrinjava. Retko da i vidim neku dobru vest. Ocigledno je da se vlast bahati sa cenama i akcizama i dopusta monopolistima da rade svoje. Iako sam na prethodnim izborima glasao za DS, definitivno gube moj glas, i nadam se da i ostali uvidjaju ovo.