*BILJA*
Buduća legenda
- Poruka
- 32.192
Svadba bez Darinke
(Potresna prica o neprolaznoj ljubavi dvoje mladih iz jednog sela u Macvi (preskocila bih imena osim njenog, jer porodica o cijem muskom pretku i junaku ove price je reč, i danas postoji, i vrlo je uticajna u ovom kraju i u ovom vremenu)!
Bila je prelepa a siromasna. Otac alkoholicar, preke naravi. Vise je gladovala nego bila sita, vise nadnicila nego sto je radila na svom zapustenom malom imanju, ali se nikad nije zalila. Maljiva, smerna, dovijala se na sve nacine da ublazi ocev nehat i porok.
Procula se po Macvi po lepoti, vrednoci, i ponosu kojim se branila od zla zivota, i onih koji bi je rado uzeli a koje ona nije volela koji su ocu kupovali pice i zauzvrat tražili devojku.
Na nju je oko bacio momak iz bogate i cuvene porodice, jedinac iz drugog, većeg sela...
Tog momka krasile su osobine koje bi se kod svakog drugog na njegovom mesto pretvorile u tastinu,osionost i bahatost..Njega ne!
Ta ljubav je nešto što se, obično kažu, nalazi samo u romanima.
Međutim, zivot piše romanu, a ovu istinitu pricu napisao je u najcrnjem obliku i porazu.
Ljubav je bila obostrana. Momak je nocu na konju jezdio Macvom i to one zime za koju mestani kažu da nisu nikad takvu zapamtili. Vukovi iz Bosne po ledu su lako prelazili u Macvu, napadali i ljude i stoku...
Sve to nije sprečavalo momka da dolazi svojoj dragoj, niti nju da ga ceka pred kapijom obucena u laku odecu, krisom od oca, od sela.
Ipak, malo po malo, prica se procula.
U zimse veceri, u selima su mestani pravili prela i sijela.. Devojke su obično sedele izdvojene u sobi, plele, prele, pevale..Momci su pili varenu rakiju i kroz otvorena vrata gledali ih. On je imao oci samo za nju. Ona samo u njega, kradom, rumena istidljiva...i srećna.
Njegovi nisu imali ništa protiv kad su čuli za nju, govorii su da imaju dovoljno i za nju i njene, da je kuca puna a ona bas onakva kakvu su oduvek želeli...
Na scenu stupa sebični otac i njegov porok koji su lako iskoristili njena sestra od strica koja je potajno bila zaljubljena u momka, te brat od strica koji je momka mrzeo iz posebnih razloga koja se skoro granicila sa incestnim osecanjem prema devojci.
Spletkare, govore njenom ocu da se prica kako njegovi nisu radi zbog njega, oca, kako im je mrzak, i da ga ne postuju.. da ga ponizavaju i pricaju loše o njemu...Pokojici cokanjcic i otac odbija da joj dozvoli da se uda za svog dragog...
Da ne dužim, njih dvoje se dogovove da se nadju na vasaru u Beloticu, odakle ona bezi njegovoj kuci u kojoj su joj se svi obradovali. žele veliku svadbu, sin je, jedinac, familija velika, ugledna...POsle 20 dana, otac poruci da se vrati kuci i da svtovi dodju po nju, da on nema ništa protiv. Mada sumnjicava, ona se odaziva ocevoj molbi i taj kobni momenat pocinje presti nit tragicnih dogadjaja..
U njenoj kuci se sprema vrlo skromna zakuska, iako ona zna da je njen muž dao njenom ocu mnogo novca, i mnogo toga cudnog sto ona u svojoj velikoj sreći i iscekivanju, nije primetila.
Od rane zore se oprema, ceka svatove..
Svatovi ne dolaze, skoro će i podne...
Kao ranjena srna, pesaci, trci kilometrima do njegove kuce i stize u njegovu avliju, na svadbu. Ugleda mladu, ne shvata...
Sve stade, utisa se, svatovi zanemese...Poneko i zaplaka. nesudjena svekrva zakuka naglas, zgrabi je i pritiste na grudi..
On se stvori kraj nje, njom obnevideo od bola i nečeg sto ona u stanju u kojem je bila ne može da definise. Ali, on shvata prevaru. I onog glasnika u liku njenog brata od strica koji mu je doneo glas od njenog oca uoci svadbenog dana, da se ona vise neće vratiti, da je odustala. Očajan, pod pritiskom roditelja i bruke koja je pukla, pod pritiskom pristigle rodbine iz svih krajeva Macve i Bosne, dovodi devojku koju ne voli, ali koja je dugo plela svoju mrezu oko njega, koja je njemu (kao i vecini macvanskih momaka) bila momacka razbibriga...Nije se bunio, bilo mu je svejedno koja će doći umesto Darinke, za njega nije postojala nijedna druga.
Očajan, pocinje da razbija sve oko sebe, vrsika zamenjuje muziku, stvori se velilka guzva. Njegova mlada obasipa Darinku najpogrdnijim rečima. Udarac posred lica je obara na zemlju, ali shvata da je u svoj toj guguli Darnika iskoristila momeant i otisla. Trcao je satima trazeci je, ne videvski je sklonjenu u jednom sumarku...
Danima je bolovala u roditeljskoj kuci, u bunilu provodila noći i govorili su da je pomalo skrenula. Majka je dvorila neprestano..Nocu joj se cinilo da cuje oca kako place.. Oporavak je bio dug i spor..
Jednoga dana nestala je iz sela, niko je vise nije video, niko nije znao gde je otisla...
Godinu dana kasnije, pod teretom savesti,otac je umro. Majku su nasli smrznutu u kucerku tri godine nakon smrti muza...
Godinama posle toga, momci iz Macve pricali su da u manastiru Petkovci vidjaju prelepu monahinju, da od sjaja njenog lica i lepote krupnih crnih ociju,oni noćimanemaju sna..Stariji su govorili da je ista Darinka koja je nestala pre deset godina...
Stize glas i do njenog nesudjenog mladozenje i njene jedine ljubavi...On, kao da je poslednji čuo te price...
Istog dana se uputio u manastir Petkovicu!
Susret između to dvoje izmucenih i nesrecnih ljudi oduzeo bi puno vremena, i rečima se ne može opisati...
Majka Igumanija i sestre bile su joj kao rod rođeni. Tad su ga obavestile da je ona teško bolesna da ima tuberkulozu u poodmaklom stdijumu. Posledicu bolesti koju je prelezala pre nego sto je nestala iz sela..
Do manastira i nazad teško se stize, vrebaju opasnosti, Drugi svetski rat je u punom jeku, ljudi nestaju na putevima, Nemci vrse odmazde...Nekako se probija nazad do sela, uzima veliku svotu novca, dukata i vraca se u manastir da je odvede u bolnicu u Sabac.
Njegov povratak nije docekala.
Rekose mu da je umrla srećna i da ga je pozdravila...Da je zelela na svom grobu krst, ali bez njenog imena..
Sahranjena je odmah iza manastira...
Otisao je na njen grob i nicice pao po njemu. Do veceri se nije dizao...
Majci Igumaniji je ostaivo sav novac i dukate, rekavsi da brinu o njenom grobu i da će on dolaziti da ga obilazi...
Na putu kuci, upao je u zasedu. Izresetan je nemackim plotunima...
Tako je zavrsena ta velika i nesvakidasnja ljubav o kojoj Macvani vole da pricaju u zimske duge veceri ...Prenosi se s kolena na koleno...
(Biljana)
P.S. Volim da slusam od starijih ljudi kako je nekad bilo, ima puno toga, i mislim da cu napisati jos jednu istinitu pricu koju mi je ispricala majka...
(Potresna prica o neprolaznoj ljubavi dvoje mladih iz jednog sela u Macvi (preskocila bih imena osim njenog, jer porodica o cijem muskom pretku i junaku ove price je reč, i danas postoji, i vrlo je uticajna u ovom kraju i u ovom vremenu)!
Bila je prelepa a siromasna. Otac alkoholicar, preke naravi. Vise je gladovala nego bila sita, vise nadnicila nego sto je radila na svom zapustenom malom imanju, ali se nikad nije zalila. Maljiva, smerna, dovijala se na sve nacine da ublazi ocev nehat i porok.
Procula se po Macvi po lepoti, vrednoci, i ponosu kojim se branila od zla zivota, i onih koji bi je rado uzeli a koje ona nije volela koji su ocu kupovali pice i zauzvrat tražili devojku.
Na nju je oko bacio momak iz bogate i cuvene porodice, jedinac iz drugog, većeg sela...
Tog momka krasile su osobine koje bi se kod svakog drugog na njegovom mesto pretvorile u tastinu,osionost i bahatost..Njega ne!
Ta ljubav je nešto što se, obično kažu, nalazi samo u romanima.
Međutim, zivot piše romanu, a ovu istinitu pricu napisao je u najcrnjem obliku i porazu.
Ljubav je bila obostrana. Momak je nocu na konju jezdio Macvom i to one zime za koju mestani kažu da nisu nikad takvu zapamtili. Vukovi iz Bosne po ledu su lako prelazili u Macvu, napadali i ljude i stoku...
Sve to nije sprečavalo momka da dolazi svojoj dragoj, niti nju da ga ceka pred kapijom obucena u laku odecu, krisom od oca, od sela.
Ipak, malo po malo, prica se procula.
U zimse veceri, u selima su mestani pravili prela i sijela.. Devojke su obično sedele izdvojene u sobi, plele, prele, pevale..Momci su pili varenu rakiju i kroz otvorena vrata gledali ih. On je imao oci samo za nju. Ona samo u njega, kradom, rumena istidljiva...i srećna.
Njegovi nisu imali ništa protiv kad su čuli za nju, govorii su da imaju dovoljno i za nju i njene, da je kuca puna a ona bas onakva kakvu su oduvek želeli...
Na scenu stupa sebični otac i njegov porok koji su lako iskoristili njena sestra od strica koja je potajno bila zaljubljena u momka, te brat od strica koji je momka mrzeo iz posebnih razloga koja se skoro granicila sa incestnim osecanjem prema devojci.
Spletkare, govore njenom ocu da se prica kako njegovi nisu radi zbog njega, oca, kako im je mrzak, i da ga ne postuju.. da ga ponizavaju i pricaju loše o njemu...Pokojici cokanjcic i otac odbija da joj dozvoli da se uda za svog dragog...
Da ne dužim, njih dvoje se dogovove da se nadju na vasaru u Beloticu, odakle ona bezi njegovoj kuci u kojoj su joj se svi obradovali. žele veliku svadbu, sin je, jedinac, familija velika, ugledna...POsle 20 dana, otac poruci da se vrati kuci i da svtovi dodju po nju, da on nema ništa protiv. Mada sumnjicava, ona se odaziva ocevoj molbi i taj kobni momenat pocinje presti nit tragicnih dogadjaja..
U njenoj kuci se sprema vrlo skromna zakuska, iako ona zna da je njen muž dao njenom ocu mnogo novca, i mnogo toga cudnog sto ona u svojoj velikoj sreći i iscekivanju, nije primetila.
Od rane zore se oprema, ceka svatove..
Svatovi ne dolaze, skoro će i podne...
Kao ranjena srna, pesaci, trci kilometrima do njegove kuce i stize u njegovu avliju, na svadbu. Ugleda mladu, ne shvata...
Sve stade, utisa se, svatovi zanemese...Poneko i zaplaka. nesudjena svekrva zakuka naglas, zgrabi je i pritiste na grudi..
On se stvori kraj nje, njom obnevideo od bola i nečeg sto ona u stanju u kojem je bila ne može da definise. Ali, on shvata prevaru. I onog glasnika u liku njenog brata od strica koji mu je doneo glas od njenog oca uoci svadbenog dana, da se ona vise neće vratiti, da je odustala. Očajan, pod pritiskom roditelja i bruke koja je pukla, pod pritiskom pristigle rodbine iz svih krajeva Macve i Bosne, dovodi devojku koju ne voli, ali koja je dugo plela svoju mrezu oko njega, koja je njemu (kao i vecini macvanskih momaka) bila momacka razbibriga...Nije se bunio, bilo mu je svejedno koja će doći umesto Darinke, za njega nije postojala nijedna druga.
Očajan, pocinje da razbija sve oko sebe, vrsika zamenjuje muziku, stvori se velilka guzva. Njegova mlada obasipa Darinku najpogrdnijim rečima. Udarac posred lica je obara na zemlju, ali shvata da je u svoj toj guguli Darnika iskoristila momeant i otisla. Trcao je satima trazeci je, ne videvski je sklonjenu u jednom sumarku...
Danima je bolovala u roditeljskoj kuci, u bunilu provodila noći i govorili su da je pomalo skrenula. Majka je dvorila neprestano..Nocu joj se cinilo da cuje oca kako place.. Oporavak je bio dug i spor..
Jednoga dana nestala je iz sela, niko je vise nije video, niko nije znao gde je otisla...
Godinu dana kasnije, pod teretom savesti,otac je umro. Majku su nasli smrznutu u kucerku tri godine nakon smrti muza...
Godinama posle toga, momci iz Macve pricali su da u manastiru Petkovci vidjaju prelepu monahinju, da od sjaja njenog lica i lepote krupnih crnih ociju,oni noćimanemaju sna..Stariji su govorili da je ista Darinka koja je nestala pre deset godina...
Stize glas i do njenog nesudjenog mladozenje i njene jedine ljubavi...On, kao da je poslednji čuo te price...
Istog dana se uputio u manastir Petkovicu!
Susret između to dvoje izmucenih i nesrecnih ljudi oduzeo bi puno vremena, i rečima se ne može opisati...
Majka Igumanija i sestre bile su joj kao rod rođeni. Tad su ga obavestile da je ona teško bolesna da ima tuberkulozu u poodmaklom stdijumu. Posledicu bolesti koju je prelezala pre nego sto je nestala iz sela..
Do manastira i nazad teško se stize, vrebaju opasnosti, Drugi svetski rat je u punom jeku, ljudi nestaju na putevima, Nemci vrse odmazde...Nekako se probija nazad do sela, uzima veliku svotu novca, dukata i vraca se u manastir da je odvede u bolnicu u Sabac.
Njegov povratak nije docekala.
Rekose mu da je umrla srećna i da ga je pozdravila...Da je zelela na svom grobu krst, ali bez njenog imena..
Sahranjena je odmah iza manastira...
Otisao je na njen grob i nicice pao po njemu. Do veceri se nije dizao...
Majci Igumaniji je ostaivo sav novac i dukate, rekavsi da brinu o njenom grobu i da će on dolaziti da ga obilazi...
Na putu kuci, upao je u zasedu. Izresetan je nemackim plotunima...
Tako je zavrsena ta velika i nesvakidasnja ljubav o kojoj Macvani vole da pricaju u zimske duge veceri ...Prenosi se s kolena na koleno...
(Biljana)
P.S. Volim da slusam od starijih ljudi kako je nekad bilo, ima puno toga, i mislim da cu napisati jos jednu istinitu pricu koju mi je ispricala majka...