Ljubomora starijeg deteta

kod nas je razlika godinu ipo dana i moram priznati da sam se bojala kako ce "starija" da prihvati bebu,kad je prvi put videla bila je u cudu ali kad je videla da se mi ponasamo prema njoj kao i pre i da joj posvecujemo isto vremena i ljubavi kao i pre shvatila je da nije ugrozena,ja sam joj stalno u trudnoci pricala da ce dobiti seku koja ce nju mnogo da voli i da jedva ceka da malo poraste da bi se igrala sa njom....da je ona bila isto tako mala....vrlo brzo je poccelo interesovanje za sve bebine aktivnosti,posebno joj je zanimljivo da pomaze pri kupanju i presvlacenju pa mi donosi,pelene i maramice.....to joj nikad nismo trazili,jednostavno je osetila zelju,
bio je perid od nekih nedelju dana kad je malo pocela da se javlja ljubomora,jer je beba bila malo prehladjena pa sam joj poklanjala malo vise paznje nego starijoj,ali smo to brzo prevazisli ,jer ponekad odem samo sa njom napolje usput malo kao neobaveno razgovaramo i o bebi i kad se vratimo kuci ona je izgrli i izljubi kao da se nisu videle 100 godina,i posebno mi je slatko sto se tako zastitniski postavila-cim bebac zaplace ona je ta koja prva stize i pocne da je mazi i kao da joj peva :)
 
nece,oni nikad nece biti konkurencija bas zato sto su razlicitog pola. Da su oboje decaci ili obe devojcice bilo bi drugacije,oni nikad nece ugrozavati jedno drugo u tom smislu:)

Samo upamti ovo sto si rekla,djeca se uglavnom bore za naklonost roditelja i okoline bez obzira na pol,to se radi nesvjesno.
tvoji su 15 i 9 god,nije kod njih idila valjda,mada ima izuzetaka,rijetkih doduse.
 
Izivinite sto se mesam, posto nemam dece, ali posmatrajuci druge primetila sam da detetu treba objasniti da je potrebno, da ono sada treba da pomaze, da je ono sada glavno i da je njegova podrska i pomoc neophodna. Deca kojima je tako pricano, cini se (a kazu i roditelji), lakse podnose. Sad, koliko dvogodisnjem detetu moze da se objasni da je potrebno... Ne znam. Ne secam se kakva su bila deca, iz moje okoline, u tom uzrastu.
 
Izivinite sto se mesam, posto nemam dece, ali posmatrajuci druge primetila sam da detetu treba objasniti da je potrebno, da ono sada treba da pomaze, da je ono sada glavno i da je njegova podrska i pomoc neophodna. Deca kojima je tako pricano, cini se (a kazu i roditelji), lakse podnose. Sad, koliko dvogodisnjem detetu moze da se objasni da je potrebno... Ne znam. Ne secam se kakva su bila deca, iz moje okoline, u tom uzrastu.

Bla,bla......
Izvini!
 
Mama sam dva decaka izmedju kojih je razlika 2,5godine.Sada su oni vec skolarci ali ljubomora i rivalitet postoje i dan-danas i postojace uvek.Pomagao mi je stariji sin oko bebe,kupao ga,hranio pa opet nista od toga.Sve sam pokusavala ali ne vredi.Uvek se neko od njih oseca zapostavljeno iako im je pruzena potpuna paznja i ljubav.Sta cu,tako je kako je.Izmedju mog brata i mene ,gde je razlika 5 godina jos uvek postoji ljubomora ali smo kao odrasli ljudi naucili da je kontrolisemo.
 
Sin je 3.2 godine stariji od cerke. Kad sam ostala u drugom stanju, pricali smo i pricali, tako da je on bio pripremljen. Vama je manja razlika, pa verovatno samo prica ne radi posao.
Ono sto smo se muz i ja svojski trudili je da njemu ne ukinemo nijednu rutinu koju je ranije imao: setnje, citanje, plivanje u kadi uvece pred spavanje i sl. To je malo islo na ustrb naseg zajednickog vremena, ali isplatilo se. Danas zna da je cusne u prolazu ako mu dira igracke kojima se trenutno igra, ali ne bih rekla da postoji ljubomora (on ima skoro 5 god, a ona 19 meseci).
 
Ja već pričala o svojim klincima. Mislim da je veoma bitno da starije dete ne trpi pritiske tipa "sačekaj da prvo završims a bebom,ti si veliki ti možeš i da ne dobiješ nešto-bebi mora biti...." Mora biti za oboje isto.
Ljubav ne može da se deli. Ona može još samo da se uveća dolaskom još jednog člana. Majka ima bezgranično mnogo ljubavi,pa voli i jedno i drugo veoma mnogo. Nikad ne mogu voleti jedno više,jedno manje.
 
Dobili smo drugo dete pre tri nedelje. Starije dete ima 2 godine. E, sad.. cini se da se njoj beba stvarno mnogo svidja, hoce da ga ljubi, mazi..ali je istovremeno i strasno ljubomorna, sto ispoljava besom. Mnogo vremena provodimo sami nas troje, dok se tata ne vrati sa posla. Beba cesto sisa, a pritom starija pokusava da mi se popne na vrat, hoce da se mazi sa bebom naslanjajuci svoju glavu na njeno lice, zove me da joj dam vode/da se igramo/stagod bas tada i ako joj kazem da saceka malo ili pokusam da joj objasnim da nije u redu to penjanje po meni i bebi, pocne da vristi i place..Probala sam da joj citam knjige dok dojim ili da pevamo, ali nista..ne slusa i nastavlja po starom. Dok beba spava pokusavam da je pomazim ili poljubim, opet vistanje.."ostavi meeee.." Pocela je da baca stvari, lomi igracke, vristi..Beba se cak i u drugoj sobi non stop budi zbog dernjave, sto situaciju cini jos gorom. Stvarno pokusavamo da joj damo do znanja da je i dalje isto volimo, ali ne vredi.
Jeste li imali isti problem? I da li ste ga i kako resili?


Прво честитам!!! :zag:
А између мојих синова разлика је 19 месеци.
И било је веома слично.
Старији је знао да каже :,, Носите бебу! Нећу да сиса беба!''
А док је мали сисао, овај ускочи у његов креветић и упишки се тамо, јер смо пробали да га спречимо да улази у бебин креветац тако што смо говорили:,,Шта ћеш тамо, тамо брат пишки?''
Но, прошло је, није трајало дуго, али два месеца сигурно.
 
Poslednja izmena:
Izivinite sto se mesam, posto nemam dece, ali posmatrajuci druge primetila sam da detetu treba objasniti da je potrebno, da ono sada treba da pomaze, da je ono sada glavno i da je njegova podrska i pomoc neophodna. Deca kojima je tako pricano, cini se (a kazu i roditelji), lakse podnose. Sad, koliko dvogodisnjem detetu moze da se objasni da je potrebno... Ne znam. Ne secam se kakva su bila deca, iz moje okoline, u tom uzrastu.

Мислим да не треб детету говорити да је велико и да треба да помаже.
Старије дете треба да остане оно што је било до тад.
У праву си кад кажеш да се не може двогодишњем детету објаснити да је потребно.

И није потребно да помаже око бебе.
То је сувише мала разлика.
Ми никад нисмо рекли старијем сину:,,Ти си старији, помози, попусти..'' било шта од тога.
Он је свакако био мали, а беба је рођена нама, не њему да се брине о беби!
А њему је рођен да има друштво, да буду браћа једног дана, као што су сад. :heart:
 
Мислим да не треб детету говорити да је велико и да треба да помаже.
Старије дете треба да остане оно што је било до тад.
У праву си кад кажеш да се не може двогодишњем детету објаснити да је потребно.

И није потребно да помаже око бебе.
То је сувише мала разлика.
Ми никад нисмо рекли старијем сину:,,Ти си старији, помози, попусти..'' било шта од тога.
Он је свакако био мали, а беба је рођена нама, не њему да се брине о беби!
А њему је рођен да има друштво, да буду браћа једног дана, као што су сад. :heart:

U pravu si ali to moze biti mac sa dve ostrice jer ako se dete oseti beskorisno moze imati posledice na njegov odnos prema bebi...Opet,nekazem da treba preterivati,u svemu treba biti umeren :D
 
normalna situacija...pa moj sin jedinac je nekad ljubomoran na psa koga imamo a ima 9 godina....ne moze na momente da podnese moju paznju ka icemu drugome...ne bih se ja tu mnogo zivcirala..deca su prilagodljiva a ako je trud svakodnevan i ako ona realno dobije dovoljno paznje, pa proci ce je....a kompleksi mogu da se jave na potpuno neocekivane situacije, u najidealnijim situacijama....samo puno ljubavi i samopouzdanja, to ti treba.....
 
Не бескорисно.
Укључити га у смисли ,,Додај ми пелену, флашицу..'' али не да дете буде обавезно да се брине о беби.
Мислим да ту многи родитељи греше.
Старије дете треба да буде укључено онолико колико жели. То је најважније. Да не буде запостављено, али да не буде искључено из активности око бебе.
Сам долазак бебе у кућу је шок. Ако се однос родитеља према старијем детету пром,ени, онда ће то дете мењати свој однос према родитељима, а бебу неће прихватити.
Мој старији син је знао, док ја дојим малог, да узме његову флашицу са водом, стане далеко од мене толико да не могу да га дохватим и најављује:,, А сад, Дада пије воду Дејану!''

Али рекох, није трајало дуго, кад је мали почео да пузи, остављали смо их саме у соби да се играју, наравно да смо контролисали, али му никад није ништа лоше учинио.
Старији је тад имао 2 године, мали 6 месеци.

(Хаха, ја ушла у собу, они жваћу карте за преферанс, а Дада ми каже:,, Мама, ми се кавтамо!'' :zcepanje:)
 
Dobili smo drugo dete pre tri nedelje. Starije dete ima 2 godine. E, sad.. cini se da se njoj beba stvarno mnogo svidja, hoce da ga ljubi, mazi..ali je istovremeno i strasno ljubomorna, sto ispoljava besom. Mnogo vremena provodimo sami nas troje, dok se tata ne vrati sa posla. Beba cesto sisa, a pritom starija pokusava da mi se popne na vrat, hoce da se mazi sa bebom naslanjajuci svoju glavu na njeno lice, zove me da joj dam vode/da se igramo/stagod bas tada i ako joj kazem da saceka malo ili pokusam da joj objasnim da nije u redu to penjanje po meni i bebi, pocne da vristi i place..Probala sam da joj citam knjige dok dojim ili da pevamo, ali nista..ne slusa i nastavlja po starom. Dok beba spava pokusavam da je pomazim ili poljubim, opet vistanje.."ostavi meeee.." Pocela je da baca stvari, lomi igracke, vristi..Beba se cak i u drugoj sobi non stop budi zbog dernjave, sto situaciju cini jos gorom. Stvarno pokusavamo da joj damo do znanja da je i dalje isto volimo, ali ne vredi.
Jeste li imali isti problem? I da li ste ga i kako resili?

aha.
pošizelo dete skroz...kao, ''ajde da kupamo seku, seka gladna, daj joj ciku, mama upikila se..'', a uveče horor :sad2:
onda je mm rekao ''a u pi*ku materinu, daj da spava sa nama'' i - pustili smo je da spava sa nama (iako ima svoju sobu)..i to je trajalo neko vreme, potpuno se smirila i dan-danas mislim da nismo pogrešili.
iako imaju svoje sobe i devojke su, često zaspu zajedno, u istom krevetu.
razlika između njih dve je 2 godine i 3 dana.
 
Ja sam ćerki koja je starija 2 g. ponudila sve što je tražila i flašicu i krevetac i siku i vrlo brzo se zasitila. Siku je odmah odbila sa rečima da ona vejika devojka, a ne beba. Ljubomora još uvek postoji, ali je najgore kada ga izaziva jer joj je dosadno, pa je on udari i nastane tuča. Ali ako ga neko drugi samo pogleda ružno - bude svašta bez obzira da li je taj manji ili veći od nje, a i obrnuto brat brani sestru od napada sa strane.
 
aha.
pošizelo dete skroz...kao, ''ajde da kupamo seku, seka gladna, daj joj ciku, mama upikila se..'', a uveče horor :sad2:
onda je mm rekao ''a u pi*ku materinu, daj da spava sa nama'' i - pustili smo je da spava sa nama (iako ima svoju sobu)..i to je trajalo neko vreme, potpuno se smirila i dan-danas mislim da nismo pogrešili.
iako imaju svoje sobe i devojke su, često zaspu zajedno, u istom krevetu.
razlika između njih dve je 2 godine i 3 dana.

За спавање са нама...
Ми смо били тако крути и изричито против тога.
А онда га пустили пар ноћи и то му је било довољно. Мало дремне ту, па се сам враћа у свој кревет. После нас гризла савест што смо дуго одбијали да му испунимо ту жељу.
 

Back
Top