"*PRAVA LJUBAV*
Prava ljubav se dogodi samo jednom u životu, i donosi lipotu ili bol u svoju dotu. I nije kriv baš nitko što se dogodi baš tako, što te udari posrid glave preteškim batom. I što ti Amorova strijela raskoli srce u 100 dijela, i ljubav ude i u najmanji dio tvoga tijela. I zagospodari tkivom da zaboraviš sve živo i sve crno bude bijelo a sve pravo postane krivo. Više nisi onaj stari, umišljaš svakakve stvari, neka tekucina u glavi stvarnost kvari. Pa cesto kad misliš da ciniš tvar pravu, kad ohladiš glavu shvatiš da izigrava si budalu. Kad zakoraciš stazom ljubavi nemaš kud, odbaci sav teret uz put i zaboravi trud. I sve šta radiš, radiš za pravu ljubav svog života a ona te smota i plesne ka ono šta se mota.Vrime ne lijeci pravu ljubav, ne donosi zaborav, ona ima samo jedan kraj: pakao ili raj. REFREN/ovo je pjesma sa glupim refrenom, a mi smo postali šonje/ Pravu ljubav ne daj nikom jer ona je samo tvoja, tracak svijetla od svih zemaljskih boja. Život je pakao, ništa drugo do razvuceni kraj, a ljubav je jedina i prava karta za raj. Ona je dar, nju ne biraš, ona dolazi sama, ona je jedino svijetlo kad svud okolo je tama. Cak i onda kad je ljubav samo neizmjerna bol i kad te razdire ka na rani sol. Budi sretan što si taj, odabran i znaj, vrijedi živjeti za takvo nešto doživjeti. I prepusti svoj život struji prave ljubavi, budi hrabar jer na kraju samo hrabar slavi. Ljubav je jedina istina, motiv i smisao života, i jedino ispravno oružje u borbi protiv strahota. I u ovom zemaljskom kaosu, paklu i stravi budi sretan jer si od onih koji žive zbog ljubavi. Kao nevidljiva bomba od bilion megatona snaga ljubavi razara sve do najmanjeg atoma, razdire tiho dok samo jednom buce zvona, upregne misli i u njima samo on ili ona. REFREN /Previše ..... na stazi svog životnog ....... lažni putokazi prevare naš razum i on luta. Zaboravi ljubav i krene pogrešnom stazom jer najlakše je preleziti prepreke plitkim gazom. Al' kad te pogodi prava ljubav znat ceš istog trena, jer ona je jaca od betmena, supermena i hi-mena. Elementarna nepogoda s nebeskog svoda, nekad je crvena, nekad plava al' uvik vrela ka lava. Ona nas mijenja i zakaci se za nas ka sjena, cvrsta ka stijena neovisna od naših htijenja. Postane dio nas, ne obazire se na hocu-necu donosi patnju il' svemirsku srecu. Cak i onda kad gubiš, dobivaš ljubav u sebi, u svojoj nesreci ceš znat koliko ljubav vrijedi, znat ceš dobro kako je kad ljubavi fali zato ne gasi vatru nego je ponovo raspali. I ne vrijedaj ljubav drugujuci s tugom jer dok si živ ljubav možeš darivati nekom drugom."