Ljubav i strahovi

Ja konstantno maltretiram sebe tripovima, misli mi ne daju mira...
Moj najveci strah do pocetka srednje skole je da se, posto sam od detinjstva pa sve do kraja osnovne bila zaljubljena samo u jednog decka za kojeg sam znala da nije onaj pravi, ni u koga vise nikada necu zaljubiti... Na svu srecu, na polugodje prvog razreda srednje, dozivela sam ljubav na prvi pogled koja mi je uzvracena i jos uvek traje...

Sada jemoj veliki strah da li sam ja ona prava za njega, zato sto smo mnogo razliciti... Mnogo se volimo, meni i nakon nekoliko godina jos klecaju kolena kad me ljubi, samo se ponekad uplasim da sam mozda previse la-la-la osoba (ako znate sta mislim), dok je on ozbiljan i fokusiran. Pretvori se i on u dete kad je sa mnom, sjajno nam je kad samo zajedno, samo bih volela da mogu biti opustena i da znam da sam ja ta. On mi to govori i recima, i pogledom, i delima, ni sama ne znam sta vise hocu, ali se bojim... ipak...
 
Kao i svaki covek,koji ima strahove...tako ih imam i ja..trudim se da ne razmisljam previse o njima,sto se kaze,da ne crtam vraga..Onako,neki dubinski strah,je strah da ako se opustim,da ce sve da propadne..Jednostavno konstantno u nekom grcu,da odredim meru svoje dobrote i paznje,koju imam u sebi i koju mogu da pruzim..premalo je lose,a previse mi se obilo o glavu,jako davno..Plasim se rutina,nemarnosti u vezi,kada te neko uzima zdravo za gotovo,kada se ne trudi,sve prepusta slucaju..Plasim se,da ta ljubav i neznost ne predje u neku svakodnevnu rutinu, zelim da me i posle deset godina,pogleda i da vidim i dalje taj sjaj u ocima,da sam njegova jedina,da me raduju sitnicama i poljupcima,i kada budemo 30 .godina u braku...Sta znam,mozda je to neki strah od gubitka..Plasim se mnogo toga,u vezama..nekako,nekada me sustigne to,pa krenem da razmisljam o svim strahovima...Zeznuto je to jako..Ali neki iskonski strah,je da kaze otvorim dusu i srce,pokazem ono najbolje od sebe,budem najbolja sto znam i umem,taj jednostavno ne moze takvu da me prihvati i uvek zele da me "ukalupe"i menjaju,ne shvatajuci da sam specificna u nekim stvarima,neobicno obicna...Mada kako sam starija,sve vise shvatam,da nekada moras da se "pustis,da bi se drzao"...:)
 
Poslednja izmena:
Ovo je jako zanimljiva tema....mislim da je samo pitanje trenutka kada ce neko shvatiti koji su zapravo njegovi strahovi,a onda da li ce odluciti da ih ignorise,ili se sa njima suoci....
Ja imam veliki problem sa tom vrstom strahova...vec nekoliko dana sam jako neraspolozena,jer sam pocela da unistavam vezu koja mi jako prija,u kojoj mogu d auzivam....samo zbog glupih STRAHOVA....sa kojima nemam dovoljno hrabrosti da se suocim i da sa tim rascistim,jer ovako nikada nista nece funkcionisati!
Da,plasim se da cu izgubiti osobu koja mi nesto znaci <o kome god da se radi>,da ce ta osoba jednostavno otici...plasim se da ce me neko lagati i ismejati...nije problem to sta ce drugi reci,sto cu ja ispasti glupacica,ne plasim se toga,vec svega sto ja ulozim u nesto i nekoga ko to ne zasluzuje,i jos sam na kraju ja ta koju ce da boli...a sve to ostavlja neki trag,hteli mi to ili ne....
Ne razmisljam ni o braku,ali kada razgovaram sa bliskim osobama,koje su u tom "stanju" godinama....onda me podilazi neka jeza,neverica....prosto mislim da to i ne zelim! Inace sam jako emotivna,i ako bi se godinama ista promenilo,ako to prestane da bude ono sto je meni potrebno,ne bih razmisljala da to prekinem....ali mi je sama pomisao na brak u nekim trenucima jeziva...jos ako u obzir uzmem i neka svoja iskustva,sa muskarcima za koje se ispostavilo da su ozenjeni,prosto ne mogu a da ne budem skepticna....

Mnogo se plasim samoce...danas je nedelja,najgori dan....puno je onih koji dan prespavaju,i ja tako cekam trenutak da meni drage osobe ustanu,da pijemo kafu i sl,ali prodje mi dan u tome,obicno se osecam jako usamljeno,onda mucim sebe uzaludnim razmisljanjima,i prodje moja "prokleta nedelja"....

Jako mi je zanimljiva vasa diskusija o "obicnim" i onim drugim momcima,ako se dobro secam.... I iz svog,a i tudjeg iskustva,cure definitivno ne vole previse fine momke,konkretno mene je mnogo puta odbila prevelika,ne paznja,mozda pre ljubaznost.... Imala sam period kada su me privlacili iskljucivo "napucani' frajeri,plocice na stomaku,.zenski obim kukova,jaka ramena,grudi vece od mojih i sl.....ali definitivno je,ne samo nezanimljivo,vec i naporno,a vremenom shvatis da je to,da ne kazem u potpunosti,ali u velikoj meri nebitno....
Sto se tice cveca,to su gestovi sa kojima bi trebalo sacekati...lepo si rekao,treba steci prvo neku naklonost,pa onda poceti sa slicnim znacima paznje,ali naravno-nikako ne preterivati....
 
Imate li neki strah vezan za vas i vasu buducnost ili sadasnjost u ljubavi?
To su najcesce oni najjaci strahovi koje tesko priznajemo sebi a kamo li drugima.
Sinoc u razgovoru sa udatom prijateljicom , naslutismo strahove jedna druge. Ona da se nikad nece vise zaljubiti, a ja da cu iz samo nekih meni znanih tripova ostati sama.. Nekada. Pritom cvrsto verujuci da mogu biti sama ali ne zelim .
I tako sve u krug.
Da li ste uopste osoba koja toliko analizira i opterecuje se nepotrebnim razmisljanjima ?:mrgreen:
Nas dve ocigledno jesmo :lol::roll:
Mozda imate strah od samoce, strah od usamljenosti (po meni dva razlicita straha) , panican strah da ce vas ostaviti voljena osoba nicim izazvan.. ???:hvala:

Da normalno je imati strah od samoće , ne treba ostati sam , deca su sa vama dok im trebate a kada odu ostajete sami.Tada vas obuzima još veći strah što ste sami.
 
moj za sad jedini prisutan strah da se ja ili mm ne zaljubi u drugu osobu.....
teško je sad uopče pomislit da bi se tak nešto moglo desit jer nam je odlično,al ja gledam po svom iskustvu i zato mi je prisutan taj strah.bila sam 5,5g u vezi kad se pojavio moj sadašnji suprug i ISTI TREN sam se zaljubila.da je bilo ok u toj vezi možda se to i nebi desilo,al eto...našla sam ono šta mi odgovara....i prekinula s tadašnjim dečkom.....
svaki potez se pokazao kao pravi ali sam svjesna da ti uvjek može u život doč neko i poremetit to...o strahu tipa smrti i sl.najbolje da ne mislim jer bi poludila....a opet-ne propustim ni jedan dan da mm ne pošaljem bar sms.....uvijek se nešto može desit,a tih par sekundi potrošenih na nešto ljepo puno znači
 
Nisi jedina vecina devojaka koja se ne zadovoljava ''obicnim'' momcima se tako oseca..ne trazite vraga i bice sve u redu..sad sto vi ne mozete voleti normalne koji bi vam skinuli zvezde mislim da je resiviji problem

Ne znam koji su to obični a koji su neobični momci... vraga nikad nisam tražila ali pošto on nikad ne spava mora se biti oprezan, jer ne kaže se džabe ‚‚ko na sebe ne gleda ni Bog ga ne čuva‚‚...mislim da su nam muškarci u velikom problemu i da zbog toga odustaju od osvajanja....pa ljudi moji nije sve u parama...i počnimo se već jednom ponašati kako nam je Bog odredio naspram drugih vrsta koje nas okružuju..razumom i osećanjima...pretvorili smo se u nešto što ne bi trebalo... u zveri koje se plaše sopstvene senke, čim je neko iskren ne veruje mu se....naravno kad živimo u mulju,prljavšitini... zamazale su nam se oči od toga pa više ne vidimo i nerazlikujemo dobro od lošeg...iskrenost od laži...možda ovo nema veze sa temom ali morala sam to da izbacim iz sebe jer bi pukla.:(
 
Fino si napisala samo pravi muskarac ne pravi od sebe fake zavodnika iako to trazi vecina nezrelih zena..sve je nama kristalno jasno jednostavno vidi se koliko romantika nedostaje a opet ne prolazi..trazi se neka gruba spoljasnost sa mekom unutrasnjoscu do koje treba doci..a vreme leti..ne znam nijednu jedinu osobu da se nije morala folirati da dodje do cilja..da pridje otvoreno bio bi ismejan
 
Fino si napisala samo pravi muskarac ne pravi od sebe fake zavodnika iako to trazi vecina nezrelih zena..sve je nama kristalno jasno jednostavno vidi se koliko romantika nedostaje a opet ne prolazi..trazi se neka gruba spoljasnost sa mekom unutrasnjoscu do koje treba doci..a vreme leti..ne znam nijednu jedinu osobu da se nije morala folirati da dodje do cilja..da pridje otvoreno bio bi ismejan

Pazi o tome ti ja i govorim...kad si iskren hebu te u glavu, kad počneš da lažeš i mažeš to je ok:dash:.... hebo te ko da živim u svetu izvrnutog ogledala.... iskreno ja sam od svega toga umorna...od tog foliranja...maski...prehebavanja...a kažeš vreme prolazi naravno da prolazi ali u čemu?...u neiskrenosti...u nanošenju bola...hebo te danas kad se otvoriš nekome taj samo zna to da zloupotrebi umesto da to ceni...idem da se ubijem.:(

...ali samo od piva:p
 
Strah,ma kako ga racionalizovali i branili se od njega,postoji i prirodno je jer je on sastavni dio sveLjubavi,ne samo prema partneru.Koji je to strah među prvima koji se javi kad smo u toploj i srećnoj vezi,izgrađenoj na povjerenju i ljubavi,strasti i razumijevanju?
Izblijediće i utihnuće ova strast,navike će da prekriju snove,čežnje će da ispije svakodnevnica i možda te oči više neće biti one bljeskalice u kojima vidim svoju sreću....jeste li (se) prepoznali ...

Tako nekako...strah da u ocima voljenog jednog dana ne vidim gore navedeno....:confused: zato smatram da je jako bitno da se nadju osobe kojima je sustina bica slicna...da ne zvucim pateticno i kazem duse im se pronalaze...:roll: :dash: :lol:
 
Fino si napisala samo pravi muskarac ne pravi od sebe fake zavodnika iako to trazi vecina nezrelih zena..sve je nama kristalno jasno jednostavno vidi se koliko romantika nedostaje a opet ne prolazi..trazi se neka gruba spoljasnost sa mekom unutrasnjoscu do koje treba doci..a vreme leti..ne znam nijednu jedinu osobu da se nije morala folirati da dodje do cilja..da pridje otvoreno bio bi ismejan

Pazi o tome ti ja i govorim...kad si iskren hebu te u glavu, kad počneš da lažeš i mažeš to je ok:dash:.... hebo te ko da živim u svetu izvrnutog ogledala.... iskreno ja sam od svega toga umorna...od tog foliranja...maski...prehebavanja...a kažeš vreme prolazi naravno da prolazi ali u čemu?...u neiskrenosti...u nanošenju bola...hebo te danas kad se otvoriš nekome taj samo zna to da zloupotrebi umesto da to ceni...idem da se ubijem.:(

...ali samo od piva:p

desava se to...ljudi se pretvaraju da su nesto sto nisu iz raznih razloga....ali ja ipak cvrsto verujem da samo treba biti iskren i u skladu sa samim sobom...prava iskrenost otvara sva vrata..mozda sreca nece biti dostizna odma ili iz prve ali ce definitivno doci...

Uvek je vazila ona: "isti se prepoznaju."
 
Imate li neki strah vezan za vas i vasu buducnost ili sadasnjost u ljubavi?
To su najcesce oni najjaci strahovi koje tesko priznajemo sebi a kamo li drugima.
Sinoc u razgovoru sa udatom prijateljicom , naslutismo strahove jedna druge. Ona da se nikad nece vise zaljubiti, a ja da cu iz samo nekih meni znanih tripova ostati sama.. Nekada. Pritom cvrsto verujuci da mogu biti sama ali ne zelim .
I tako sve u krug.
Da li ste uopste osoba koja toliko analizira i opterecuje se nepotrebnim razmisljanjima ?:mrgreen:
Nas dve ocigledno jesmo :lol::roll:
Mozda imate strah od samoce, strah od usamljenosti (po meni dva razlicita straha) , panican strah da ce vas ostaviti voljena osoba nicim izazvan.. ???:hvala:

Pokusavam da ne razmisljam toliko o stvarima na koje generalno ne mogu da uticem.Prihvatam sadasnjost kao nesto jedino realno i ispravno a sta ce se desiti kroz dan,dva ili nekada u zivotu,ne znam.Nemam nikakvih strahova,osim zelje da moja deca jednoga dana izrastu u dobre i postene ljude.:heart:
 
Imate li neki strah vezan za vas i vasu buducnost ili sadasnjost u ljubavi?
To su najcesce oni najjaci strahovi koje tesko priznajemo sebi a kamo li drugima.
Sinoc u razgovoru sa udatom prijateljicom , naslutismo strahove jedna druge. Ona da se nikad nece vise zaljubiti, a ja da cu iz samo nekih meni znanih tripova ostati sama.. Nekada. Pritom cvrsto verujuci da mogu biti sama ali ne zelim .
I tako sve u krug.
Da li ste uopste osoba koja toliko analizira i opterecuje se nepotrebnim razmisljanjima ?:mrgreen:
Nas dve ocigledno jesmo :lol::roll:
Mozda imate strah od samoce, strah od usamljenosti (po meni dva razlicita straha) , panican strah da ce vas ostaviti voljena osoba nicim izazvan.. ???:hvala:

Zaista ne mislim o tome, jer nas dvoje imamo većih problema, pa se moramo držati zajedno dok god ih ne riješimo:hahaha:, jer ako i mi puknemo...ebi ga onda.Ovako guramo zajedno. otkrivamo da smo vezani više nego smo bili svjesni...Ne znam šta bi se desilo da dobijemo sedmicu na lotu...e to bi bio TEST:)
 
Imate li neki strah vezan za vas i vasu buducnost ili sadasnjost u ljubavi?
To su najcesce oni najjaci strahovi koje tesko priznajemo sebi a kamo li drugima.
Sinoc u razgovoru sa udatom prijateljicom , naslutismo strahove jedna druge. Ona da se nikad nece vise zaljubiti, a ja da cu iz samo nekih meni znanih tripova ostati sama.. Nekada. Pritom cvrsto verujuci da mogu biti sama ali ne zelim .
I tako sve u krug.
Da li ste uopste osoba koja toliko analizira i opterecuje se nepotrebnim razmisljanjima ?:mrgreen:
Nas dve ocigledno jesmo :lol::roll:
Mozda imate strah od samoce, strah od usamljenosti (po meni dva razlicita straha) , panican strah da ce vas ostaviti voljena osoba nicim izazvan.. ???:hvala:

ne opterecujem se. ja sam dosta lezeran tip. procenim, to je vazno, i idem kroz to onako kako ide. nema tu upinjanja ni previse analize ni glavobolje. dovoljno ti je desetak minuta razgovora sa nekom osobom da napravis neki presek kakav je. posle je nadogradnja i tvoje nalazenje u tome. i to te nosi. ono sto neces nikad ne radis, ma sta to bilo. nikad protiv sebe. a opet, insistiranja na necemu opet su smesna, nepotrebna, bezvezno zatezanje. ako ides kroz to otvorenog uma i srca sve je kristalno jasno. ako ne u tom trenutku a ono vec u sledecem. kockice se slazu same od sebe, upinjali se mi ili ne. nikad protiv vetra, nikad protiv sebe i nikad protiv drugih vec SA drugima.
znam da nista nije trajno i da se sve gasi kao i zvezde. ni one ne zive vecno. to tako mora da bude. ali dok nesto zivi, negujes ga kao biljku.
 
ne opterecujem se. ja sam dosta lezeran tip. procenim, to je vazno, i idem kroz to onako kako ide. nema tu upinjanja ni previse analize ni glavobolje. dovoljno ti je desetak minuta razgovora sa nekom osobom da napravis neki presek kakav je. posle je nadogradnja i tvoje nalazenje u tome. i to te nosi. ono sto neces nikad ne radis, ma sta to bilo. nikad protiv sebe. a opet, insistiranja na necemu opet su smesna, nepotrebna, bezvezno zatezanje. ako ides kroz to otvorenog uma i srca sve je kristalno jasno. ako ne u tom trenutku a ono vec u sledecem. kockice se slazu same od sebe, upinjali se mi ili ne. nikad protiv vetra, nikad protiv sebe i nikad protiv drugih vec SA drugima.
znam da nista nije trajno i da se sve gasi kao i zvezde. ni one ne zive vecno. to tako mora da bude. ali dok nesto zivi, negujes ga kao biljku.

tacno i lepo napisano
 
Poslednja izmena:
uglavnom nemam... zapravo nemam uopšte, ponekad samo tu generalnu misao kako se možda neću nikad ostaviriti na tom emotivno-bračno-porodičnom planu... što meni nije nikakav defekt i problem, al šire gledano životne tokove i puteve i ljude koji te okružuju... no ne razmišljam mnogo, samo efektiva i ad hok... tripujem generalno o ispunjenosti i smislu zivota i zadovoljstvu i suštini, al to kod mene nije u vezi sa ljubavlju....
 
Imate li neki strah vezan za vas i vasu buducnost ili sadasnjost u ljubavi?
To su najcesce oni najjaci strahovi koje tesko priznajemo sebi a kamo li drugima.
Sinoc u razgovoru sa udatom prijateljicom , naslutismo strahove jedna druge. Ona da se nikad nece vise zaljubiti, a ja da cu iz samo nekih meni znanih tripova ostati sama.. Nekada. Pritom cvrsto verujuci da mogu biti sama ali ne zelim .
I tako sve u krug.
Da li ste uopste osoba koja toliko analizira i opterecuje se nepotrebnim razmisljanjima ?:mrgreen:
Nas dve ocigledno jesmo :lol::roll:
Mozda imate strah od samoce, strah od usamljenosti (po meni dva razlicita straha) , panican strah da ce vas ostaviti voljena osoba nicim izazvan.. ???:hvala:

Da, bzv je da raz\misljas toliko i opterecujes se. IZ tvojih postova sma vec zakljucila da si emotivna dusica i da zivis na sedmom nebu...a to i nije realno..i to ocekujes u veszi i braku...to ne postoji..tudja veza ili brak nama izgleda savrseno zato sto su se ti ljudi pronasli i rade ono sto im odgovara i daju sebe koliko im odgovara, da ovaj drugi to prihvata...to su srecne veze i brakovi...

Ti neces ostati sama, ako ti sad tako izgleda, jer ces shvatiti da je takav zivot besmislen...sve moje drugarice i ja, smo svojevremeno imale takve tripove i nikako nisamo upadale u kalupe devojaka u vezama i nismo spustale kriterijume..nego smo zivele radi nasih ubedjenja, a posto su nam ubedjenja bila kakva jesu, mi smo stalno patile zbog ljubavi, razocarenja...u svakom odnosu i vezi treba nesto da se trpi...i sa tvoje i sa njegove strane...najvaznije je da sto pre sebi odredis prioritete...znaci d ali ti je za vezu potreban frajer...koji ce (verovatno) da te vara i da flertuje sa svim zenama...ili ti je potreban novac (mozda taj muskarac bude alkos, boem)..ili ti je potreban sex (a mozda je taj neko lenstina)..ili ti je potrebna neznost (a taj neko iam stomacic)...eto to je to..nisi ni ti savrsena, a verovatno se trudis... i onda shvatis...da zivot samo radi sebe i samo radi zivota u jenom momentu gubi smisao...zato sto mora da se nadogradjuje da se napreduje u zivotu...a krpe, izlasci, svako vece novi muskarac dosadi ti u jednom momentu...vidis da je sve to samo po sebi i samo za sebe isprazno i dosadno i da sa tiom apsolutno nista ne mozes da radis...
 
upravo se ostvaruje moj najveci strah, da moja srodna dusa i ja ne mozemo da budemo zajedno vise.
okolnosti su takve da cemo od sad najverovatnije morati svako svojim putem samo ja to ne zelim i ne umem jos da prihvatim. potpuno sam slomljena. i ne znam kako dalje. znam da sam mlada jos uvek, da tek treba da prozivim ali ne mogu bez njega, bez moje srodne duse. i sad vise nista nema smisla.
 

Back
Top