Leskovacki recnik

Leskovcani,
ulepsali ste mi dan, posto sam 11 godina bila vasa sudjagdjanka i sve sam vas razumela.A govor, govor nikad nemojte menjati a jos manje ga se stideti...toliko je vas, sarmantan, autentican...
Cuvajte tradiciju svog kraja (pravim srpskim jezikom sluzimo se u sluzbenoj komunikaciji, skolama...) Meni je govor leskovackog kraja lepsi od slengova danasnje omladine...cool, trip, iskuliraj, super...
poseticu vas pdf cesce
 
Leskovcani,
A govor, govor nikad nemojte menjati a jos manje ga se stideti...
Zar se iko stidi? Takve još nisam upoznao... Sem ukoliko ne misliš na nekolicinu koja je promenom mesta boravka pristala na prestonički kulturfašizam?

Cuvajte tradiciju svog kraja (pravim srpskim jezikom sluzimo se u sluzbenoj komunikaciji, skolama...)
Šta je to pravi srpski jezik? Karadžićeva hercegovština ili aksanovanje na vatrogasce?

Meni je govor leskovackog kraja lepsi od slengova danasnje omladine...cool, trip, iskuliraj, super...
poseticu vas pdf cesce
Što i nije primerena komparacija... Leskovački jezik ne postoji. Postoji narečje stare Srbije i nadam se da će bolidi iz lingvističkog establišmenta iliti zombie zone sa čoška Vuka Karadžića i Knez Mihajlove pre ili kasnije shvatiti da jug zavređuje sopstvenu gramatiku. Makar i morao da je sam priredim.


;)
 
Gde ti ode, dragi Ljack!
Samo sa htela da izrazim simpatije za govor ili narecje Leskovca i okoline,....
Slazem se sa tobom da jug Srbije zasluzuje vise, mnogo vise nego sopstvenu gramatiku.
A srpski jezik ipak postoji bez obzira odakle potice njegov utemeljitelj.
Za sada priznajemo njega!
To bi bilo sve sta bih imala da kazem na ovu temu.
 
Gde ti ode, dragi Ljack!
Za sada priznajemo njega!
Ja priznajem i južnjačku verziju bez razlike. Ali ne priznaje je država te paraurbani živalj.
Uostalom, taj južnjački jezik je postao i povod za jednu od najgnusnijih diskriminacija koja se u ovoj zemlji praktikuje i koju takozvani liberalni mediji, nevladin sektor te nadležne institucije kulture nikako da prepoznaju.

A i kako bi kada oni koji čine taj konglomerat i sami dele diskriminatorne stavove.

Tako na primer, najliberalniji, najslobodoumniji i najdemokratskiji od svih medija toleriše to što jedan voditelj jutarnjeg mu programa u šali naziva bolove u predelu krsta i zadnjice južnim bolestima što je duhovitost koja prilično eksplicitno ilustruje njegovu hijerarhiju strana sveta izraženi kroz ljudsku anataomiju. Da ne pričam o famoznom Uđuu koji je pola sata u nekakvoj emisiji posvećenoj navijačkoj ciljnoj grupi objašnjavao antropološke razlike između prestoničkih te provincijskih navijača ili histeričnu komentatorku istog medija koja je kroz niz emisija prosipala žuč po svakom dođošu koji svojom ružnoćom i monopadeštvom kvari urbanu karmu njenog grada.

Ukratko, čuju li van juga vaš južnjački govor automatski bivate okvalifikovani kao nekakvo niže biće čiji je jedina životna misija kopanje rupa, utovar, istovar i slaganje opeke.
 
Naravno da postoji. Rečnik leskovačkog govora autora Brane Mitrovića izdavač Narodni muzej u Leskovcu, Knjiga 32 Izdata 1984 a potom prerađena i dopinjena u izdanju SANU 1992g. Inače profesor srpskog jezika Branislav Brana Mitrović bio je jedan od najčuvenijih profesora leskovačke Gimnazije i najbolji znalac leskovačkog dijalekta.
 
Naravno da postoji. Rečnik leskovačkog govora autora Brane Mitrovića izdavač Narodni muzej u Leskovcu, Knjiga 32 Izdata 1984 a potom prerađena i dopinjena u izdanju SANU 1992g. Inače profesor srpskog jezika Branislav Brana Mitrović bio je jedan od najčuvenijih profesora leskovačke Gimnazije i najbolji znalac leskovačkog dijalekta.

slazem se.
 
Ja priznajem i južnjačku verziju bez razlike. Ali ne priznaje je država te paraurbani živalj.
Uostalom, taj južnjački jezik je postao i povod za jednu od najgnusnijih diskriminacija koja se u ovoj zemlji praktikuje i koju takozvani liberalni mediji, nevladin sektor te nadležne institucije kulture nikako da prepoznaju.

A i kako bi kada oni koji čine taj konglomerat i sami dele diskriminatorne stavove.

Tako na primer, najliberalniji, najslobodoumniji i najdemokratskiji od svih medija toleriše to što jedan voditelj jutarnjeg mu programa u šali naziva bolove u predelu krsta i zadnjice južnim bolestima što je duhovitost koja prilično eksplicitno ilustruje njegovu hijerarhiju strana sveta izraženi kroz ljudsku anataomiju. Da ne pričam o famoznom Uđuu koji je pola sata u nekakvoj emisiji posvećenoj navijačkoj ciljnoj grupi objašnjavao antropološke razlike između prestoničkih te provincijskih navijača ili histeričnu komentatorku istog medija koja je kroz niz emisija prosipala žuč po svakom dođošu koji svojom ružnoćom i monopadeštvom kvari urbanu karmu njenog grada.

Ukratko, čuju li van juga vaš južnjački govor automatski bivate okvalifikovani kao nekakvo niže biće čiji je jedina životna misija kopanje rupa, utovar, istovar i slaganje opeke.


E Ljak, smiri dozivljaj. Nikakav prestonicki "kulturfasizam" ne postoji. To sto se ljudi smeju nekome ko prica drugacije nema veze sa Beogradom, tako je skoro svuda gde dodje neko sa strane. I meni se desavalo da me gledaju kao na "dzukca iz prestonice" kada bih otisao u neki drugi kraj (trenutno mi pada na pamet Krupanj) i tamo krenuo "da zavijam po beogradski". A opet nailazio sam i na ljude kojima to apsolutno nije nista znacilo. Meni je kao Beogradjaninu mozda i smesno kada cujem nekoga sa "juzne pruge", ali mi je smesno samo zbog toga sto nisam navikao na taj govor i sto ima manje padeza nego standardni srpski, nikako zato sto smatram juznjake inferiornim. I dosta mi je vise etiketiranja Beogradjana kao nekih imperijalistickih, nalozenih skotova koji gledaju sa nipodastavanjem na sve ostale Srbe. Ti koji su takvi su cesto i sami dodjosi (Poturice, od Turaka gori). Ovde je cak mnogo ljudi i "zavolelo" juznjacki govor zbog vec pomenutih Tike Spica i Djose. Meni je srpskih svadja i rivaliteta preko glave, jeste da to postoji u svim narodima, ali mi uvek moramo da preteramo...

A sto se tice gramatike, govoriti sa jednim, ili sa bilo koliko padeza manje od, 7 je nepravilno SVUDA gde je srpski u zvanicnoj upotrebi. Zna se sta su dijalekti, a sta je standardan jezik, i u Nemackoj i Italiji i svim drugim zemljama gde su te razlike cesto mnogo vece...Svako neka prica privatno kako hoce, ali postoji jedan standardni srpski jezik i svako stvaranje duplih(paralelnih) gramatika je neozbiljno. Odlicno je sto postoje recnici, i treba da postoje, dijalekti su deo kulturnog nasledja, i treba da se gaje, ali samo u okvirima kulture....
 
E Ljak, smiri dozivljaj. Nikakav prestonicki "kulturfasizam" ne postoji.

Prestoničkog kulturfašizma nema? Hm, ne bih se kladio na tu konstataciju…

Jer tema koje smo se dotakli, odnosno negativne reakcije na nečiji dijalekt ili jezik uopšte najbanalniji su simptom pomenutog oblika diskriminacije.

Ako sagledamo širi aspekt tvrdnje da kulturfašizma ima i to u letalnim količinama po lokalne sredine uočićemo sledeće:

Kulturni razvoj manjih sredina je potpuno onemogućen i to je politika koju centar već decenijama vodi, namerno ili usled bahatosti i bezobzirnosti, svejedno. Uzmimo na primer obrazovanje mladog čoveka u Leskovcu. Mogu sa punom odgovornošću da tvrdim da visoke umetničke škole u Beogradu ili eventualno Novom Sadu u intervalu od deset godina prime jednog ili niti jednog studenta koji je poreklom iz Leskovca. Generalno, fakulteti umetnosti u velikim, bilo da se radi o likovnim, muzičkim ili scenskim jednostavno još od svog osnivanja u potpunosti ignorišu mlade ljude iz Leskovca. Osim toga, retki koji upišu tu vrstu škole najčešće su izloženi velikim finansijskim i egzistencijalnim problemima pa studije uglavnom provode u dovijanju čime im je jednako uskraćen normalan razvoj što je u umetničkom obrazovanju veoma bitno.

Razlog niskom procentu prijema mladih ljudi iz Leskovca na visoke umetničke škole ne leži samo u tome što nemaju jednake šanse pri prijemu zbog jezivog nepotizma koji vlada u pomenutim institucijama već i zato što nemaju ni približno jednaku mogućnost da pohađaju kvalitetne pripreme.

Takva dugoročna politika ignorisanja mladih talentovanih ljudi iz Leskovca a od strane visokih umetničkih škola evidentno je dovelo do manjaka kvalitetno obrazovanih kadrova u oblasti kulture što je opet dovelo do gotovo potpune kulturne pasivizacije Leskovca. To što ja nazivam prestoničkim kulturfašizmom zapravo je decenijski proces uskraćivanja adekvatnog obrazovanja mladima iz Leskovca. Sa jedne strane tim mladim ljudima je put prvenstveno otežan jer u većini slučajeva njihovi roditelji ne mogu da odvoje adekvatna sredstva kako bi finansirali njihovo obrazovanje ili pripreme a sa druge strane te vajne visoke škole ih gotovo apriori odbacuju kao neadekvatne kandidate. Ukratko, ako nisu rođeni u Beogradu, nisu pohađali pripreme u određenim ateljeima i radionicama u prestonici te ukoliko njihovi roditelji nemaju odgovarajuće školske i familijarne burazere u nadležnim ministarstvima i drugim centrima moći pomenuti mladi ljudi se ne mogu nadati nekakvom razumevanju ili podršci.

Dakle država, ne samo što je potpuno siledžijski i u potpunosti centralizovala sistem kulturnog obrazovanja već je i u potpunosti uskratila pristup mladima iz manjih sredina u umetničke škole. Verujem da na isti problem mogu da se požale i mladi ljudi iz Bora, Ljiga, Pirota, Prokuplja ili Kuršumljije. Svoji odnosom prema manjim sredinama prestonica umesto da otklanja faktore pasivizacije koja je glavni uzrok provincijalizacije zapravo pospešuje njihovo gušenje.

Osim toga, samo Beograd ima više aktivnih pozorišta, muzičkih scena, muzeja, legata, postavki, zadužbina, galerija i još koječega od celog juga Srbije. Pomenuti kulturni entiteti u Beogradu gutaju tolika budžetska sredstva da za lokalce ili ekipu iz unutrašnjosti ostaje gotovo ništa ili ništa. Dakle i retki koji su na ovaj ili onaj način uspeli da se umetnički obrazuju u lokalu nemaju nikakvu perspektivu. Državu njihovi projekti jednostavno ne zanimaju jer po Beogradu ima mnogo prioritetnijih super talenata pa vremenom, hteli-ne hteli bivaju suočeni sa prozaičnim perspektivama koje proizilaze iz oskudih kulturnih potreba okruženja koje im se zalomilo.

O retkim pokušajima lokalnih umetnika da promovišu svoj rad da i ne govorimo. Oni su tek nevidljivi za prestonicu koja drži sve finansijsko-promotivne poluge.

Osim toga, gradovi poput Leskovca su u potpunosti uklonjeni sa već ionako oskudne kulturne mape Srbije pa ih tako zaobiđu gotovo sva iole zanimljivija umetnička dešavanja i gostovanja.

Sve u svemu, baš me briga kako ko reaguje na moj govor, kada kažem kulturfašizam mislim na mnogo ozbiljnije i pogubnije procese po lokal od gnušanja raznih goveda kada čuju taj seljački akcenat…
 
Prestoničkog kulturfašizma nema? Hm, ne bih se kladio na tu konstataciju…

Jer tema koje smo se dotakli, odnosno negativne reakcije na nečiji dijalekt ili jezik uopšte najbanalniji su simptom pomenutog oblika diskriminacije.

Ako sagledamo širi aspekt tvrdnje da kulturfašizma ima i to u letalnim količinama po lokalne sredine uočićemo sledeće:

Kulturni razvoj manjih sredina je potpuno onemogućen i to je politika koju centar već decenijama vodi, namerno ili usled bahatosti i bezobzirnosti, svejedno.

Da, egocentrični beogradski kulturfašisti sputavaju ogromne potencijale provincije...Ali, čekaj, ko se nalazi na svim glavnim pozicijama u državi? Pogledaj listu najmoćnijih, najbogatijih,u Srbiji, pogledaj odakle su ljudi sa vlasti u poslednjih 100 godina (ne moraš toliko baš, dovoljno je i od 1945., ili čak 90', ništa se nije promenilo), pa će ti biti jasno da iza tog "fašizma", ako on uopšte postoji, stoje upravo ljudi sa tog napaćenog Juga i drugih zaostalih srpskih krajeva. Manjak "kulturnog razvoja" nije im smetao da se probiju do vrha...
Uzmimo na primer obrazovanje mladog čoveka u Leskovcu. Mogu sa punom odgovornošću da tvrdim da visoke umetničke škole u Beogradu ili eventualno Novom Sadu u intervalu od deset godina prime jednog ili niti jednog studenta koji je poreklom iz Leskovca.


Hmmm, Sloboda Mićalović, Bojan Dimitrijevic (Leskovac),
Ljubiša Samardžić (Skoplje, njegovi su valjda iz okoline Niša), Nataša Ninković, Nebojša Glogovac (Trebinje), Dragan Bjelogrlić(Opovo, poreklom Hercegovac), Sergej Trifunović(rođen u Mostaru, inače Kruševljanin), Vojin Ćetković(Kruševac), da ne nabrajam više, ima ih puno, i svi sem Ljubiše su novija ili srednja generacija glumaca. Ne bih rekao da su ne-beograđani nezastupljeni.



Generalno, fakulteti umetnosti u velikim, bilo da se radi o likovnim, muzičkim ili scenskim jednostavno još od svog osnivanja u potpunosti ignorišu mlade ljude iz Leskovca. Osim toga, retki koji upišu tu vrstu škole najčešće su izloženi velikim finansijskim i egzistencijalnim problemima pa studije uglavnom provode u dovijanju čime im je jednako uskraćen normalan razvoj što je u umetničkom obrazovanju veoma bitno.

Kakve veze ima imovinsko stanje tih ljudi sa tzv. kulturfašizmom? Da je provincija siromašna, znaju i vrapci na grani, šta da se radi, svi bi u Beograd, a oni koji ne mogu, psuju prestonicu i "beograđane", njihove dojučerašnje komšije. Bila jedna emisija na TV-u, ne sećam se naziva ali se sećam priče jedne devojke koja je iz nekog kuršumlijskog sela došla u Beograd, naučila odmah isfolirani BG naglasak i počela da visi po beogradskim kafićima dok njeni roditelji maltene skapavaju od gladi. Naravno, ne pada joj na pamet da se vrati kući. Pa naravno da vlada siromaštvo kada mladi ljudi beže od rada i obaveza, kada seljaci (poljoprivrednici) još od SHS beže sa sela i motike da bi obavljali neki bezvezni činovnički poslić, i mogli sebe zvati "Beograđanima", kada je vlast korumpirana i neda ovoj našoj Srbijici da se razvija i napreduje! Inače, u Beogradu nije ništa bolje što se toga tiče, samo preko grane ne može bez rada...Naravno ima puno ljudi koji stvarno dolaze u Beograd "trbuhom za kruhom", i koji poštenim radom uspeju. Sve u svemu, niko ne sputava provinciju, nego je cela zemlja otišla u vražju, bole uvo Cvetkovića da li je neko iz Leskovca ili Pariza...

Razlog niskom procentu prijema mladih ljudi iz Leskovca na visoke umetničke škole ne leži samo u tome što nemaju jednake šanse pri prijemu zbog jezivog nepotizma koji vlada u pomenutim institucijama već i zato što nemaju ni približno jednaku mogućnost da pohađaju kvalitetne pripreme.

Nepotizam?? Stvarno smešno. Pa najveći nepotisti u Srbiji su Crnogorci i Torlaci...


Takva dugoročna politika ignorisanja mladih talentovanih ljudi iz Leskovca a od strane visokih umetničkih škola evidentno je dovelo do manjaka kvalitetno obrazovanih kadrova u oblasti kulture što je opet dovelo do gotovo potpune kulturne pasivizacije Leskovca. To što ja nazivam prestoničkim kulturfašizmom zapravo je decenijski proces uskraćivanja adekvatnog obrazovanja mladima iz Leskovca. Sa jedne strane tim mladim ljudima je put prvenstveno otežan jer u većini slučajeva njihovi roditelji ne mogu da odvoje adekvatna sredstva kako bi finansirali njihovo obrazovanje ili pripreme a sa druge strane te vajne visoke škole ih gotovo apriori odbacuju kao neadekvatne kandidate. Ukratko, ako nisu rođeni u Beogradu, nisu pohađali pripreme u određenim ateljeima i radionicama u prestonici te ukoliko njihovi roditelji nemaju odgovarajuće školske i familijarne burazere u nadležnim ministarstvima i drugim centrima moći pomenuti mladi ljudi se ne mogu nadati nekakvom razumevanju ili podršci.

Ajde, uzmimo da si upravu, da Beograd sputava mlade talente iz Leskovca (koji je, čovek bi po tvojoj priči zaključio, megapolis, a ne grad od 80.000 stanovnika), da prave umetničke mogućnosti Juga ne dolaze do izražaja, usled beogradskih "fašista". A šta je sa drugim oblastima? Državnu upravu sam već pomenuo. Šta je sa npr. sportom? Beograđana skoro i da nema. Šta je sa tzv. estradom (koja je deo kulture)? Isto. E TU mladi talenti ne mogu da dođu do izražaja usled nepotizma. Šta je sa školstvom? Ja u gimaziji i osnovnoj, ako sam imao 10% profesora rođenih u beogradu, ubi me odmah. I svako je štitio onog iz svog sela. Na fakultetima isto. Da ne pričam šta se sve radilo sa privilegijama, npr. stanovima, koje rođeni Beograđani nisu dobijali, dok su se u prestonicu u isto vreme doseljavali raznorazni dođoši i pobegulje od njive i motike. Čak i da su Beograđani privilegovani u kulturnim zbivanjima, pa šta? I ne preostaje im ništa drugo nego da slikaju i glume...

Dakle država, ne samo što je potpuno siledžijski i u potpunosti centralizovala sistem kulturnog obrazovanja već je i u potpunosti uskratila pristup mladima iz manjih sredina u umetničke škole. Verujem da na isti problem mogu da se požale i mladi ljudi iz Bora, Ljiga, Pirota, Prokuplja ili Kuršumljije. Svoji odnosom prema manjim sredinama prestonica umesto da otklanja faktore pasivizacije koja je glavni uzrok provincijalizacije zapravo pospešuje njihovo gušenje.

A kojim to konkretnim merama?
Institucije kulture se gase svuda, u Beogradu si nekada imao 20 bioskopa, sada samo 3-4 koji RADE. Možda kada bilo nekog da ide u te bioskope (pozorišta itd), se oni ne bi zatvarali. Isto tako je i sa knjižarama, bibliotekama...
A valjda je normalno svuda u svetu da se visoke škole nalaze u velikim centrima (izuzev Oksforda i Kemdridza, mada su oni slučaj za sebe, složićeš se). To što je niže obrazovanje lošije van velikih centara, nije kriva država, nego profesori koji neće da rade u provinciji.

Osim toga, samo Beograd ima više aktivnih pozorišta, muzičkih scena, muzeja, legata, postavki, zadužbina, galerija i još koječega od celog juga Srbije. Pomenuti kulturni entiteti u Beogradu gutaju tolika budžetska sredstva da za lokalce ili ekipu iz unutrašnjosti ostaje gotovo ništa ili ništa. Dakle i retki koji su na ovaj ili onaj način uspeli da se umetnički obrazuju u lokalu nemaju nikakvu perspektivu. Državu njihovi projekti jednostavno ne zanimaju jer po Beogradu ima mnogo prioritetnijih super talenata pa vremenom, hteli-ne hteli bivaju suočeni sa prozaičnim perspektivama koje proizilaze iz oskudih kulturnih potreba okruženja koje im se zalomilo.

Beograd je politički, administrativni, poslovni i KULTURNI centar Srbije, kao i svaki glavni grad. Pa normalno je da su u njemu smeštene sve važne kulturne institucije. A Beograd inače ima više stanovnika nego cela Južna Srbija, možda je i to razlog, ne znam. Beograd posećuju turisti, zvaničnici, i bez tog basnoslovnog budzeta i kulturnih institucija je mnogo zanimljiviji od Leskovca, hteo ti to da priznaš ili ne, i samim tim više i zarađuje. A inače, sumnjam da u mestima gde se kupuju cigarete na komad, ljude zanima kultura. Što se zadužbina tiče, ko vam kriv, što ih niste gradili, to su imućni ljudi ostavljali svom narodu. E sad, što je Miša Atanasijević gradio u Beogradu, a ne u Donjem Milonovcu, ne bih znao da ti kažem.

O retkim pokušajima lokalnih umetnika da promovišu svoj rad da i ne govorimo. Oni su tek nevidljivi za prestonicu koja drži sve finansijsko-promotivne poluge.

Osim toga, gradovi poput Leskovca su u potpunosti uklonjeni sa već ionako oskudne kulturne mape Srbije pa ih tako zaobiđu gotovo sva iole zanimljivija umetnička dešavanja i gostovanja.

Sve u svemu, baš me briga kako ko reaguje na moj govor, kada kažem kulturfašizam mislim na mnogo ozbiljnije i pogubnije procese po lokal od gnušanja raznih goveda kada čuju taj seljački akcenat…


Uglavnom izgleda da si ti imao neko loše iskustvo. Ja znam puno Beograđana koji se isto tako kao i ti žale, samo na Crnogorce, Južnjake, Hercegovce, bivše Komuniste, DS-ovce, JUL-ovce i ostale. Neki su upravu (npr. u školama se i tek kako gleda stranačka pripadnost), a drugi su samo nezadovoljni svojim neuspehom, pa Hitlerovskim metodama optužuju neke svoje Jevreje za lične neuspehe.
Znam da je provincija zapuštena, znam da mnoge pare idu u Beograd, ali veruj mi, mi Beograđani nismo videli ni dinar od tih para. To sve ide u "njihov" džep. 15 puta asvaltiraju jednu istu ulicu za mesec dana...sigurno to ne rade zbog nas, već peru pare i mažu oči naivnom narodu.
 
Da, egocentrični beogradski kulturfašisti sputavaju ogromne potencijale provincije...
Bez obzira na ironičan ton, da, oni koji su generacijski zaposeli kulturne institucije upravo to čine. Baci letimičan pogled na univerzitet i videćeš da se katedre prenose s kolena na koleno, Muzej savremene umetnosti, galerije na budžetu, udruženja...

Ali, čekaj, ko se nalazi na svim glavnim pozicijama u državi?
Pa hajde pogledaj, društvo iz kraja...

Pogledaj listu najmoćnijih, najbogatijih,u Srbiji, pogledaj odakle su ljudi sa vlasti u poslednjih 100 godina (ne moraš toliko baš, dovoljno je i od 1945., ili čak 90', ništa se nije promenilo), pa će ti biti jasno da iza tog "fašizma", ako on uopšte postoji, stoje upravo ljudi sa tog napaćenog Juga i drugih zaostalih srpskih krajeva. Manjak "kulturnog razvoja" nije im smetao da se probiju do vrha...

Jug nije dao ili bolje rečeno nije imao prolaz ni u jednu značajniju prestoničku instituciju niti je ikada dobio bilo koji resor tako da je mit o južnjačkim džiberima koji vladaju u Beogradu obična izmišljotina. Vrlo dobro znam da u ovom trenutku u institucijama vlasti i državnom sektoru u glavnog gradu gotovo uopšte nema ljudi sa juga Srbije, bar ne na iole važnijim položajima. Ako mi neavedeš jednog Leskovčanina koji ima bilo kakvu vlast ili iole veće novce u Beogradu povlačim sve što sam rekao. To o južnjačkim laktašima koji su uzurpirali sve običan je mit koji forsiraju prestonički mediokriteti ne bi li stvorili utisak ugroženosti od najezde poludivljih južnjaka.

Ukratko, iznosiš veoma netačne podatke.

Hmmm, Sloboda Mićalović, Bojan Dimitrijevic (Leskovac),
Pa, jel neko od nijh živi u Leskovcu? Da su kojim slučajem ostali u Leskovcu niko nikada ne bi čuo za njih niti bi dobili priliku da se na iole ozbiljan način bave svojim poslom. Pritom ta Sloboda je očajna a Dimitrijeviću svaka čast.


Ljubiša Samardžić (Skoplje, njegovi su valjda iz okoline Niša), Nataša Ninković, Nebojša Glogovac (Trebinje), Dragan Bjelogrlić(Opovo, poreklom Hercegovac), Sergej Trifunović(rođen u Mostaru, inače Kruševljanin), Vojin Ćetković(Kruševac), da ne nabrajam više, ima ih puno, i svi sem Ljubiše su novija ili srednja generacija glumaca. Ne bih rekao da su ne-beograđani nezastupljeni.

Važi isto što i u prethodnom slučaju.
Ali bez obzira na sve to je nekih desetak imena. U odnosu na stotine glumaca iz Beograda koji su imali mnogo jednostavniji razvojni put grupa koju si neveo deluje gotovo kao izuzetak.

Simptomatično je i to što si naveo samo ljude iz sveta glume. Šta je sa ostalim umetničkim disciplinama? Jednostavno neproporcijalan odnos. Kao što sam rekao, na 10 ili 20 ljudi iz Beograda primljenih na umetničke škole dođe jedan sa strane, ili na svakih 500 primljenih jedan sa juga Srbije.

Kakve veze ima imovinsko stanje tih ljudi sa tzv. kulturfašizmom? Da je provincija siromašna, znaju i vrapci na grani, šta da se radi, svi bi u Beograd, a oni koji ne mogu, psuju prestonicu i "beograđane", njihove dojučerašnje komšije.
Nisi ti to lepo čitao. Nigde nisam doveo kulturfašizam u vezu sa bilo čijim imovinskim stanjem. Pogledaj šta si citirao pa će ti biti malo jasnije.

Ne, ne žele svi da dođu u Beograd. Svi žele da odu u inostranstvo. Beograd uopšte više nije omiljena destinacija raznih južnjaka već Novi Zeland, Australija, Kanada. U Beograd dolaze oni koji nemaju para za dalje a ne mire se sa životom koji im je zacrtan u lokalu.

Bila jedna emisija na TV-u, ne sećam se naziva ali se sećam priče jedne devojke koja je iz nekog kuršumlijskog sela došla u Beograd, naučila odmah isfolirani BG naglasak i počela da visi po beogradskim kafićima dok njeni roditelji maltene skapavaju od gladi.
I iz tog primera si izvukao zlatno pravilo koje svima treba da posluži za primer? Ajde molim te. Stičem utisak da bi ti bilo draže da je ostala da sa tatom i mamom skapava na isti način.

Ostalo što pišeš vrti se oko iste matrice. Ponavljam još jednom, obrazovne i institucije kulture su uglavnom zatvorene za mlade ljude iz leskovca i to se odražava na karakter i kvalitet života u lokalu.

Kulturfašizam postoji jer sem navedenog para od WW2 do sada nisi uspeo da neđeš iole značajniji primer nekog iz Leskovca (ne uključujući one koji su se iz njega iselili) koji je dobio pravu priliku. Čak ako uzmemo primer pomenutog Dimitrijevića saznaćemo da iako je multitalentovaniji od raznih Kičića, Đurička i sličnih nikada nije dobio pravu priliku van pozorišta i par epizoda jedne TV serije.

Ali zato mogu da potpuno odgovorno iznesem podatak da više hiljada ljudi sa juga čini glavni korpus građevinske radne snage na crnom tržištu koji rintaju po svim mogućim vremenskim uslovima bez ikakve zaštite i osiguranja.
 
Poslednja izmena:
ljack...nije samo da ljudi iz le ne mogu da se probiju, vecina ljudi iz srbije ne moze da se probije...treba ti malo drugacije poreklo i to je javna tajna...al to nije tema nemojte da idemo u dubiozno cavrljanje oko toga jer cemo totalno otici u off
 
Bez obzira na ironičan ton, da, oni koji su generacijski zaposeli kulturne institucije upravo to čine. Baci letimičan pogled na univerzitet i videćeš da se katedre prenose s kolena na koleno, Muzej savremene umetnosti, galerije na budžetu, udruženja...

Koje institucije?Ko ih je zaposeo?Kakvo nasledjivanje katedri, na kojem to univerzitetu?? Neke tvoje tvrdnje su toliko bizarne da ne vredi ni odgovarati na njih. Na pravnom fakultetu dekan je iz Prvoseva, sekretar iz Brusa, profesori i asistenti sa svih strana.

Pa hajde pogledaj, društvo iz kraja...
Reci mi molim te, koliko je predsednika Srbije, od 1945.(od pocetka decenijskog kulturfasizma) pa na ovamo, doslo iz Beograda? Ili npr. predsednika vlada? Ministra trenutno ima vise iz Beograda, ali to nije uvek bio slucaj.


Jug nije dao ili bolje rečeno nije imao prolaz ni u jednu značajniju prestoničku instituciju niti je ikada dobio bilo koji resor tako da je mit o južnjačkim džiberima koji vladaju u Beogradu obična izmišljotina. Vrlo dobro znam da u ovom trenutku u institucijama vlasti i državnom sektoru u glavnog gradu gotovo uopšte nema ljudi sa juga Srbije, bar ne na iole važnijim položajima. Ako mi neavedeš jednog Leskovčanina koji ima bilo kakvu vlast ili iole veće novce u Beogradu povlačim sve što sam rekao. To o južnjačkim laktašima koji su uzurpirali sve običan je mit koji forsiraju prestonički mediokriteti ne bi li stvorili utisak ugroženosti od najezde poludivljih južnjaka.

Ukratko, iznosiš veoma netačne podatke.
To sto ti kazes da je nesto obicna izmisljotina, nije nikakav argument. Zivim u Beogradu, i sigurno bolje znam nego ti, posto se sa raznoraznim "laktasima" susrecem cesce od tebe. Nemam nista protiv njih i laktanja(legalnog) im, neka se laktaju imaju svako pravo. Ako su sposobni, neka i uspeju. Da li je neko sa Juga, Crne Gore ili Uzica ne menja stvar, cinjenica je da nisu Beogradjani. Inace, prvo tvrdis da nema nikoga sa JUGA na vaznijim polozajima, a onda mi trazis da navedem nekoga iz LESKOVCA da bi opovrgnuo tvoju tvrdnju.Pomalo nefer? Dacic je iz Zitoradje. Dinkiceva majka je iz Varvarina, i zamisli, to joj uopste nije smetalo da doktorira na ekonomskom fakultetu i sa 19 godina rodi sina koji ce biti u svakoj vladi od 2000. do danas. Verovatno je nasledio mesto na ekonomskom fakultetu od svoje majke,"rodzene beogradzanke". E da, iz istog mesta je i Miroslav Miskovic.Direktor javnog servisa je iz Djakovice.
To o južnjačkim laktašima koji su uzurpirali sve običan je mit koji forsiraju prestonički mediokriteti ne bi li stvorili utisak ugroženosti od najezde poludivljih južnjaka.
To o beogradskim kulturfasistima koji su uzurpirali kulturu i vlast je obican mit koji forsiraju provincijski mediokriteti ne bi li nasli opravdanje za licni neuspeh.

Pa, jel neko od nijh živi u Leskovcu? Da su kojim slučajem ostali u Leskovcu niko nikada ne bi čuo za njih niti bi dobili priliku da se na iole ozbiljan način bave svojim poslom. Pritom ta Sloboda je očajna a Dimitrijeviću svaka čast.

O cemu ti pricas?? Navedi mi svetske glumce koji su ostali u svojim malim mestima i postali poznati? Bas me zanima gde to ima. I to da li je Sloboda ocajna ili ne, svakako nije na tebi da procenis. A i da jeste losa, kakve veze to ima? Narod je gleda, glumi u najpopularnijim serijama, iz Leskovca je i uspela je.


Važi isto što i u prethodnom slučaju.
Ali bez obzira na sve to je nekih desetak imena. U odnosu na stotine glumaca iz Beograda koji su imali mnogo jednostavniji razvojni put grupa koju si neveo deluje gotovo kao izuzetak.

Navedi mi stotone glumaca iz Beograda koji su u rangu ovih desetak? Inace rekao sam da su to samo neki primeri.

Simptomatično je i to što si naveo samo ljude iz sveta glume. Šta je sa ostalim umetničkim disciplinama? Jednostavno neproporcijalan odnos. Kao što sam rekao, na 10 ili 20 ljudi iz Beograda primljenih na umetničke škole dođe jedan sa strane, ili na svakih 500 primljenih jedan sa juga Srbije.
Posto vidim baratas statistickim podacima, reci mi, koliko se ljudi van Beograda prijavilo na takve umetnicke skole? Evo, navedi mi podatke sa FDU-a i FPU-a. A sto se tice proporcionalnog odnosa; oko 4mil ljudi u Srbiji zivi u urbanim sredinama, od toga 1/4 u Beogradu. Ovo navodim zbog toga sto sumnjam da se poljoprivrednici tuku za mesta na umetnickim skolama.

Nisi ti to lepo čitao. Nigde nisam doveo kulturfašizam u vezu sa bilo čijim imovinskim stanjem. Pogledaj šta si citirao pa će ti biti malo jasnije.
Pricao si o kulturfasizmu, i onda si, valjda onako usput, pomenuo nemastinu ljudi sa Juga. Posto to nema nikakve veze sa kulturfasizmom o kome mi ovde raspravljamo, ne znam sto si uopste iznosio to kao argument za bilo sta. Evo pitam te, sto?


Ne, ne žele svi da dođu u Beograd. Svi žele da odu u inostranstvo. Beograd uopšte više nije omiljena destinacija raznih južnjaka već Novi Zeland, Australija, Kanada. U Beograd dolaze oni koji nemaju para za dalje a ne mire se sa životom koji im je zacrtan u lokalu.

A znaci bio je? Bi li bi mi mogao reci kada je to Beograd prestao da bude glavni juznjacki san? I sto bi se iko mucio da ide u inostranstvo, kada u Beogradu ima sve sto mu treba, od pozorista, umetnickih skola, do fantasticne buducnosti njegovog potomstva, kome ce, kao beogradjanima, biti otvorena sva vrata kulturnih institucija i basnoslovnog blaga vekovima pljackanog nemocnim juznjacima i ostalim nebeogradjanima.

I iz tog primera si izvukao zlatno pravilo koje svima treba da posluži za primer? Ajde molim te. Stičem utisak da bi ti bilo draže da je ostala da sa tatom i mamom skapava na isti način.
Ako vec nije mogla da studira, ili da posteno zaradi novac, ili da ostane da pomogne svojim roditeljima, mogla ih je barem povesti sa sobom.

Ostalo što pišeš vrti se oko iste matrice. Ponavljam još jednom, obrazovne i institucije kulture su uglavnom zatvorene za mlade ljude iz leskovca i to se odražava na karakter i kvalitet života u lokalu.
Moje pisanje se vrti oko iste matrice? Pa pogledaj svoje postove. Beogradski kulturfasisti ne daju nikome rodjenom van Beograda da uspe u bilo cemu, i ma koliko primera ti ja navodio da to nije tako, ti opet uporno teras svoju tezu. Nisi mi odgovorio za estradu, sport. Nisi mi odgovorio kakav to kulturfasizam vlada kada je u mojoj gimnaziji(1. bg) manje od 10% pofesora bilo iz Beograda. Koje institucije, i kako su zatvorene za ljude iz Leskovca? Na 90%(ako ne i na vise vise) fakulteta se polaze pismeni prijemni koji je 100% objektivan i ne zna za razlike selo/grad beograd/provincija. U gimnazije i srednje skole, upisuje se svako ko ima dovoljno poena.

Čak ako uzmemo primer pomenutog Dimitrijevića saznaćemo da iako je multitalentovaniji od raznih Kičića, Đurička i sličnih nikada nije dobio pravu priliku van pozorišta i par epizoda jedne TV serije.
To sto on nije dobio priliku, nema veze sa drzavnim aparatom, nego sa reziserima i producentima. Svako bira koga ce u svoj film da stavi. A to da su Kicic i Duricko losi glumci ne stoji. Ajde za Kicica i da te razumem, ali Djuricko je odlican. Opet, tvoje negiranje necijeg talenta nije dokaz. Isto tako ja mogu da kazem da Marlon Brando nije znao da glumi.

Ali zato mogu da potpuno odgovorno iznesem podatak da više hiljada ljudi sa juga čini glavni korpus građevinske radne snage na crnom tržištu koji rintaju po svim mogućim vremenskim uslovima bez ikakve zaštite i osiguranja.
A drugde u Srbiji toga nema? U Beogradu svi rade u pozoristima i institutima i imaju plate po 1000e? Daj molim te...Verujem u tvoj podatak, ali to opet nema veze sa kulturfasizmom.
 
Voleo bih da mi kazes ko to unistava provinciju i zasto? Kome to koristi?
Stalno potenciras neku beogradsku zaveru protiv ostatka Srbije, pa me
zanima od kad to ona postoji? Kojim to merama Beograd unistava sve oko
sebe? Kako objasnjavas pojavu da trenutno ima samo 4-5 operativna bioskopa
u Beogradu, a pre samo 20 godina ih je bilo dvadesetak? Za sport i estradu
mi, isto tako, nisi nista odgovorio. I sta ti uopste smatras da je
Beograd, tj ko su ti zgrtaci srpskih para? Jel to narod, politicari, ko?
Znam rodjene Beogradjane koji sastavljaju kraj sa krajem, kao i puno
ostalih ljudi sirom Srbije. Su kod njih vasi novci? Ko to i kojim metodima
sprecava Leskovcane (koje inace toliko potenciras, da bi, kao sto sam vec
rekao, neko ko ne zna, pomislio da je Leskovac Toronto, a ne grad od
80.000(opstina 150.000) ljudi, ili je Leskovac rasadnik vanserijskih
talenata, jedinstven u Srbiji) i ostale da upisuju fakultete koje zele?
Nepotisti koji su zauzeli beogradske katedre? Kolike li su im te
familije...I kad kazes da primaju prevashodno bg-jane, mislis li na one
koji su samo rodjeni prestonici, ili one "secerovice" sa korenima iz 19.
veka. Jel ima neki certifikat beogradjastva koji se daje na uvid
kulturfasistima po kulturnim institucijama? Sta ima neko od toga sto primi
nekoga iz bg-a, a ne iz Lebana? I kako tumacis to kada se neko upise negde
preko veze a otac mu je, prepun plemenskih i ostalih kontakata,
Crnogorac(kao sto je mnogim mojim drugovima). Jel to beogradski
kulturfasizam, ili laktanje provincije? Jer ako je npr., Dinkic zavrsio
ekonomiju zahvaljujuci svojoj majci, onda ne vidim kako je bilo kakav
bg-kulturfasizam tu mogao da igra ikakvu ulogu. Jedino mozda onaj koji
proizvode oni "dodjosi" koje sam spomenuo jos u prvom postu, a za koje ti
tvrdis da ne postoje. Mora da je 1.5mil beogradjana u njemu jos od 7.
veka, pa su imali vremena da stvore snazni aparat za ugnjetavanje ostalih
Srba i promovisanje svojeg potomstva. Pre ce biti da je BG 1945. imao samo
300k stanovnika. Da se razumemo, ne kazem da nepotizma i protekcije nema u
bg-u. Naravno da ih ima, ali su daleko od opste pojave, a jos dalje je to
da su oni promovisani od strane drzave ili bilo koje zvanicne institucije.
A jos najdalje je to, ako je Beograd i ukrao nesto ostatku Srbije, da su
ljudi koji zive u njemu videli i jedan dinar od toga ukradenog.
 
Cenjeni prijatelju Neznani Korisniče,

Pre svega ti zahvaljujem na spremnosti da se uopšte pojaviš na prezrenom Jugu ovog foruma.

Kao što i sam vidiš ovde je prilično samotno, no neka. I tišina ima značenje.

Nakon ove tvoje salve poluodgovora i izvitoperenih parafraziranja mojih stavova ostaje mi samo da ti sugerišem da ako je ovo najbolje sa čim si uspeo da izađeš posle polugodišnjeg smišljanja odgovora na moj poslednji post na ovoj temi možda bi prvo trebao da se konsultuješ sa sobom pa tek onda da ulaziš u polemiku sa trećim licima.

Nalazim besmislenim da odgovaram na tvoje spekulacije s jednim izuzetkom a to je tvoje pitanje Zašto?

Pa i ja sm se nakada pitao Zašto? Ali odgovor je vrlo jednostavan, čak i jednostavniji no što ti i ja izgleda možemo da podnesemo. A odgovor glasi; Iza celog projekta oko koga se mi ovde glođemo stoji alava stoka koju bole ***** za neku tamo vukojebinu koja je porušena, opljačkana i repopulizovana ljudima koju zabole za ono što je bila ili što je mogla biti. Njima su obećana brda i doline, poverovali su i sada imamo to što imamo.

Iskoristiću i ovu priliku da ponovim vrlo precizan prikaz koji sadrži dobar deo odgovora na pitanje

Voleo bih da mi kazes ko to unistava provinciju i zasto?

Pljačka, druškane, pljačka je uništila i uništava je i dalje. Državna pljačka.

SVE ŠTO NISTE ZNALI O LESKOVCU, A TREBA,
AKO BISTE DA GA RAZUMETE
Javni okvir i interesi Leskovčana kroz decenije

A) Građanska država (do 1940. god.)


Uoči Drugog svetskog rata Leskovac je, kao grad od 18.000 stanovnika, imao:
- 45 većih i manjih preduzeća iz 7 industrijskih grana;
- 375 trgovačkih radnji i 13 grosističkih firmi, od kojih su 10 poslovale sa inostranstvom;
- 579 registrovanih zanatlijskih firmi i 200 neregistrovanih zanatlija;
- 150 kafana i 2 solidna hotela;
- Potpunu energetsku nezavisnost;
- 7 novčanih zavoda;
- Finansiranje privrede sopstvenim kapitalom i ekspanziju kapitala u zemlji i inostranstvu;
- Oko 5.000 zaposlenih (277 na 1.000 stanovnika).

Podatak za pamćenje:

REČ JE O SAMONIKLOM PREDUZETNIČKOM UPORIŠTU !

Pitanje za razmišljanje:

DA LI SU LESKOVČANI TADA IMALI VIŠE OD ONOGA ŠTO IMAJU DANAS, PA SU POSTALI MODERNIZACIJSKO UPORIŠTE NE SRBIJE, VEĆ BALKANA ?


B) Antigradjanska država (1945-2009)

1) “Ostrašćena država” (1945-1953)

Nakon II Svetskog rata, nova vlast razorila je institucije postojećeg građanskog društva i uspostavila nove, po ugledu na boljševičku Rusiju. Leskovac, kao središte kapitalističke, buržoaske, racionalne Srbije, prvi se našao na udaru nove vlasti. Posledica toga je da je Leskovac postao jedini grad na svetu čije su fabrike ne samo oduzeli, već kojekuda odneli, i to oslobodioci, ne okupatori.

U prvih 8 posleratnih godina iz grada je ODNETO sledeće:

- Fabrika gume “MORAVA” (odneta u Niš, pripojena fabrici “Vulkan”),
- Fabrika gume “REKORD” (preseljena u Beograd),
- Fabrika sapuna “JABLANICA” (odneta u Kruševac i ustupljena Merimi),
- Fabrika sapuna i kozmetike “KUKAR” (odneta u Kruševac, Novi Sad i Osjek),
- Fabrika stonog ulje “DUBOČICA” (preneta u Uroševac),
- Fabrika tekstila “GLIGORIJE PETROVIĆ i komp”, kasnije “Kosta Stamenković” (raskomadana i preneta u Pirot, Podgoricu, Prokuplje, Višegrad, Požarevac, Zemun, Beograd i Tetovo),
- Fabrika kudeljnih i pamučnih proizvoda “KOSTA ILIĆ I SINOVI” (Preneta u Bačku Palanku i Odžake),
- Fabrika vunenih tkanina Laze Teokarevića (preneta “Varteksu” - Varaždin i “Belišću” iz istoimenog grada),
- Fabrika vunenih tkanina Jovanovića i Popovića (raskomadana i odneta neznano kuda),
- Štamparsko preduzeće “POKRET”, kasnije “NAPREDAK” (preneto u Vranje, Vladičin Han i Beograd),
- Grafički zavod “SOKO” (najmodernija štamparija od Beograda do Đevđelije, preneta u Beograd za potrebe “Borbe” i “Politike”),
- Štamparsko preduzeće “MLADI POKRET” (preneto neznano kuda),
- Štamparsko preduzeće “ŽIKA OBRENOVIĆ” (preneto neznano kuda),
- Metalsko preduzeće “MONTAFON” (preneto u Beograd),
- Gradjevinsko preduzeće “TRUDBENIK” (predato Nišu),
- Sekcija za izgradnju i održavanje puteva u Leskovcu (preseljena u Vranje),
- Gradska električna centrala (raskomadana i preneta u Nikšić, parna pivara “Trebjesa”).


Podaci za pamćenje:

U OVOM PERIODU MAŠINE I POSTROJENJA IZ LESKOVCA PRENETI SU U 23 GRADA IZ SVIH REPUBLIKA POSLERATNE JUGOSLAVIJE (izuzev Slovenije). STRADALA SU SVA ZNAČAJNA INDUSTRIJSKA PREDUZEĆA I FABRIKE. BEZ POSLA JE OSTALO 1.470 LJUDI. REALNI DRUŠTVENI PROIZVOD JE PREPOLOVLJEN.


Pitanje za razmišljanje:

ZAŠTO SU ĆUTALI ONI KOJI SU MORALI DA GOVORE ?


2) “Država skakavaca” (1954-1963)


Već tokom 1953. godine u zemlji se otpočelo sa uspostavljanjem novog sistema lokalne vlasti, zasnovanom na komunama. Mada niko nije umeo da objasni šta je to komuna, praktična dešavanja su pokazivala da je reč o primeni tri osnovna pravila:

a) Nije važno čija je livada, važno je da se nešto jede („paradigma skakavaca“);
b) Važno je da isto mislimo, nije važno što različito živimo („paradigma egalitarista“);
c) Vlast vama titulu, vi njoj pare („paradigma skorojevića“).

Na primeru Leskovca, novi sistem lokalne vlasti, zasnovan na komuni, ispoljio se kroz sledeća dešavanja:

- Leskovac je 1955. godine dobio titulu političkog sedišta velike skupine zavađenih sela (Postojeća gradska opština od 25.000 stanovnika pretvorena je u seosku opštinu od 65.000 stanovnika, pripajanjem 50 okolnih sela).

- Istovremeno, Leskovac je dobio i titulu političkog sedišta velike skupine zavađenih opština (3 tadašnja sreza, leskovački, lebanski i vlasotinački spojeni su u jedan, nazvan leskovački srez, sastavljen od 17 opština sa 260.000 stanovnika i 347 naseljenih mesta). Godine 1960. ovaj srez je zvanično proglašen za nerazvijeno područje Republike.

- I najzad, Leskovac je 1963. godine dobio i titulu političkog sedišta zavađenih srezova (spojeni su tadašnji leskovački i vranjanski srez, pri čemu je Vranje dobilo pare, a Leskovac titulu).

- Iako centar jednog od najnerazvijenijih delova zemlje, tadašnja opština Leskovac (51 naseljeno mesto) učestvovala je u narodnom dohotku Republike sa 1,62%, a u javnoj potrošnji Republike sa 0,9%.

Beograd je oteo od onog što je imao i podelio njegovo raznim pasivnim krajevima po Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i dalje ne bi li demonstrirao svoj socijalistički autoritet i stekao kod primalaca donacija veći ugled. Za Leskovac ga je baš bolelo, jer kog uopšte briga za te malobrojne paprikare?
 
Podatak za pamćenje:

LESKOVAC JE I TADA, UPRKOS SVEMU, ODRŽAO NIVO NATPROSEČNE RAZVIJENOSTI U ODNOSU NA REPUBLIKU (1963. godine OPŠTINA LESKOVAC BILA JE ZA 9,2% RAZVIJENIJA U ODNOSU NA PROSEK).

Pitanje za razmišljanje:

KAKO JE MOGUĆE DA CENTRALNA VLAST VEĆ 54 GODINE LESKOVČANIMA USKRAĆUJE PRAVO DA ODLUČUJU O SEBI, A UPORNO IM DODELJUJE ULOGU POKRETAČA RAZVOJA JUGA SRBIJE?

Alternativno pitanje za razmišljanje:

KAKO JE MOGUĆE DA SU LESKOVČANI POD TURCIMA IMALI SVOJ PAŠALUK, A DANAS POD SRBIMA NE MOGU DA IMAJU NI SVOJU OPŠTINU?

3) “Odumiruća država” (1964-1989)

Vlast kojoj se dopao život u državi skakavaca, nastavila je da usavršava taj koncept u formi odumiruće države. Postojeća pravila igre dopunjena su sledećim:
a) Nema posrednika između dželata i žrtve (1966. Godine ukinuti su srezovi),
b) Sva vlast tutorima, i
c) Što veća opština, to veći tutor. Obrnuto nije važilo, zato što je obrnuto pravilo glasilo: Što važniji tutor, to nevažnija opština.

Na primeru Leskovca, primena ovog koncepta donela je sledeće:

- Tadašnja opština, koja je već imala 51 naseljeno mesto, uvećana je 1964. godine za još 90 sela i 3 varoši (Grdelica, Vučje i Brestovac), tako da je stvorena jedna od najvećih teritorijalnih jedinica (po broju naseljenih mesta) na svetu;

- Istovremeno, time je stvorena jedna od najnestabilnijih političkih jedinica na svetu;

- Blokiran je razvoj i grada i sela;

- Sami gradjani nove opštine, po mogućnosti političke participacije, postali su gradjani drugog reda u sopstvenoj državi;

- Godišnje štete od izgubljenog realnog društvenog proizvoda iznose oko 50 miliona dolara;

- Nastavljeno je i intenzivirano fiskalno prelivanje dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje. Na kraju ovog perioda opština je učestvovala u narodnom dohotku Republike sa 1,52% a u javnoj potrošnji Republike sa 1%;
- Razvojni zaostatak u odnosu na prosek povećan je sa 15 na 20%.

Podatak za pamćenje:

PRVI PUT POSLE OSLOBOĐENJA OD TURAKA GRAD LESKOVAC JE POSTAO NERAZVIJENO PODRUČJE (SREDINOM 70-tih GODINA)



Pitanje za razmišljanje:

KAKVA JE TO DRŽAVA KOJA UZIMA OD SIROMAŠNIH, DA BI DAVALA ONIMA KOJI IMAJU VIŠE?


4) “Nacional-socijalistička država” (1989-2000)

Buđenje nacionalizma u Srbiji i posledični raspad države, inflacija, ratovi i sankcije, materijalizovali su se u apsolutizaciji i centralizaciji vlasti. Tokom 1991. Godine donet je, po ugledu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, Zakon o lokalnoj samoupravi. Nasađivanje funkcija lokalne samouprave na teritorijalnu strukturu iz vremena odumiruće države (1964), pretvorilo je lokalnu samoupravu u farsu koja traje do današnjeg dana. To je na građane delovalo oslobađajuće, otprilike kao što je na Jevreje delovao oslobađajuće natpis na ulazu u koncentracioni logor (Arbeit macht frai – rad oslobađa).

Ova forma antigrađanske države donela je Leskovcu sledeće:

- Grad je ostao bez kosovskog tržišta, koje je oduvek predstavljalo izvor njegove egzistencije. Nacionalistički izmanipulisano lokalno stanovništvo stalo je na stranu politike koja je ljudima sekla granu na kojoj su sedeli;

- Nastavljeno je sa politikom fiskalnog prelivanja dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje (2000. godine opština je učestvovala sa 1,31% u narodnom dohotku Republike, a sa 1% u njenoj javnoj potrošnji);

- Centralna vlast je nastavila da uskraćuje pravo gradjanima Leskovca da odlučuju o sebi, dok im je sve vreme dodeljivala ulogu pokretača razvoja juga Srbije;

- Razvojni zaostatak opštine povećan je sa 20 na 36%;

Podatak za pamćenje:

U OVOM PERIODU LESKOVAC JE PRVI PUT U SVOJOJ ISTORIJI IZLOŽEN PROCESU DEPOPULACIJE, tj. STANOVNIŠTVO GRADA POČELO JE DA SE SMANJUJE.

Pitanje za razmišljanje:
DA LI JE U INTERESU SRBIJE DA SE VLAST PREMA LESKOVCU ODNOSI KAO PREMA KOLONIJALNOJ TERITORIJI?


5) “Divlja država” (od 2000. god do danas)

Nakon oktobarskih dešavanja, u zemlji su pokrenuti procesi koji su društvo i državu usmerili u potpuno suprotnom pravcu od dotadašnjeg. Međutim, uprkos tome, lokalni političari nisu učinili ništa da bi se problem Leskovca u zemlji sagledao na način koji je u skladu sa njegovim realnim dimenzijama. Čak, dok se zemlja, naročito poslednjih godina, sve više pretvara u skupinu teritorijalnih grupa, koje se između sebe bore na život i smrt, Leskovac nestaje sa životne scene Srbije, predvođen političarima koje i dalje postavlja i smenjuje najmoćnija od tih grupa, ona beogradska.

U ovom periodu, interes građana Leskovca izložen je daljoj i sve većoj degradaciji:

- Razvojni zaostatak ovog područja povećan je sa 36% na 50%;
- Uprkos sve većem razvojnom zaostajanju nastavljeno je sa fiskalnim prelivanjem dohotka iz grada u selo i iz opštine u druge delove zemlje.

- Bruto naplata javnih prihoda sa ovog područja iznosila je u 2008. godini 88,4 miliona evra. Zajedno sa zahvatanjima po osnovu PDV-a, akciza, taksi i carine taj iznos se uvećava na oko 160 miliona evra;
- Na svaki dinar koji država zahvati sa ovog područja u budžet grada vrati se 14 para;
- Prema podacima iz gornje tabele proizilazi da je svaki zaposleni iz Leskovca finansirao državu godišnje sa 261.865 dinara, odnosno mesečno sa 21.822 dinara;
- Kada se od ukupnih zahvatanja (160 miliona evra) oduzme ono što se finansira u Leskovcu od strane države (budžet, obrazovanje, zdravstvo, policija, penzioneri itd.) proizilazi da gradjani Leskovca finansiraju sa oko 55 miliona evra gradjane iz drugih delova zemlje. To znači, da svaki zaposleni iz Leskovca finansira u proseku ostala područja u Srbiji sa oko 2.000 evra godišnje, ili mesečno sa 167 evra;


- Centralna vlast je pokrenula proces privatizacije koji je, na primeru Leskovca, kompromitovao, a ne uspostavio poverenje građana u vlast, privatnu svojinu i preduzetništvo.
Na primer, jedan isti čovek, koji se izdaje poreklom za Leskovčanina, kao direktor konsultantske kuće„Di Loite  Touch“, procenio je „Zdravlje“ na 120 miliona dolara, a kao direktor Agencije za privatizaciju, prodao ga je za 3,5 miliona evra.

III Kako se troše pare Leskovčana?


Građani Leskovca, kao ekonomski najznačajniji deo postojećeg grada, finansiraju oko 80% zajedničke kase. Iz te kase, između ostalog, finansira se:
- 90 osnovnih škola;
- 34 zdravstvene institucije;
- 606 km putne mreže, od čega 397 km čini lokalna putna mreža;

Građani Leskovca, s obzirom na to da dolazi do konstantnog fiskalnog prelivanja dohotka iz opštine u druge delove zemlje, finansiraju i:
- 28.000 zaposlenih u državnoj upravi;
- Izgradnju Kusturičinog filmskog grada (86 miliona dinara);
- Toranj na Avali;
- Obilaznicu oko Beograda;
- Izgradnju mostova u Beogradu;
- Realizaciju ugovora sa FIAT-om u Kragujevcu (sa ulaganjima od 105.000 evra po jednom novootvorenom radnom mestu);
- Sanaciju RTB Bor (130 miliona evra)
- Pripremu za izgradnju metroa u Beogradu

Ne znam ima li smisla ponavljati i činjenicu da je svemu opisanom prethodila pogibija pola življa Leskovca tokom 15 minuta savezničko-engleskog bombardovanja?
 
Smisljanje odgovora na tvoj post stvarno nije nesto cime bih se ja bavio 10 meseci. Hvala Bogu, imam mnogo pametnijih stvari u rasporedu. Cak i da nemam, tvoje pisanije sigurno nije toliko brilijantno da bi zahtevalo skoro godinu dana da se na njega odgovori. Jednostavno, rasprava na Krstarici mi nije bitnija od skole, upisa na fakultet i najduzeg raspusta u zivotu , te sam stoga, prosto, zaboravio na nju. To sto me vredjas, pretpostavljajuci da sam toliko glup da od Bozica pa sve do prekjuce nisam mogao da smislim nista sto bi pariralo tvom geniju, samo pokazuje tvoj nedostatak pravih dokaza. Uzgred, ti i dalje nisi odgovorio na mnoga moja pitanja. Pretpostavljam da nemas sta da kazes, ili?

Time sto me vredjas i diskreditujes moje argumente po sistemu "nisi upravu, veruj mi kad ti kazem" ne jacas svoje teze, naprotiv. Ako smatras da je prekopirani sadrzaj nekog foruma/bloga(iako verujem da je dosta toga iz tvog citata tacno) jaci dokaz od mojih, onda mi se cini da je svaka dalja rasprava suvisna.

Elem, sto se tice teme.
Koliko se ja secam tvog prvog posta:

Ja priznajem i južnjačku verziju bez razlike. Ali ne priznaje je država te paraurbani živalj.
Uostalom, taj južnjački jezik je postao i povod za jednu od najgnusnijih diskriminacija koja se u ovoj zemlji praktikuje i koju takozvani liberalni mediji, nevladin sektor te nadležne institucije kulture nikako da prepoznaju.

A i kako bi kada oni koji čine taj konglomerat i sami dele diskriminatorne stavove.

Tako na primer, najliberalniji, najslobodoumniji i najdemokratskiji od svih medija toleriše to što jedan voditelj jutarnjeg mu programa u šali naziva bolove u predelu krsta i zadnjice južnim bolestima što je duhovitost koja prilično eksplicitno ilustruje njegovu hijerarhiju strana sveta izraženi kroz ljudsku anataomiju. Da ne pričam o famoznom Uđuu koji je pola sata u nekakvoj emisiji posvećenoj navijačkoj ciljnoj grupi objašnjavao antropološke razlike između prestoničkih te provincijskih navijača ili histeričnu komentatorku istog medija koja je kroz niz emisija prosipala žuč po svakom dođošu koji svojom ružnoćom i monopadeštvom kvari urbanu karmu njenog grada.


Ukratko, čuju li van juga vaš južnjački govor automatski bivate okvalifikovani kao nekakvo niže biće čiji je jedina životna misija kopanje rupa, utovar, istovar i slaganje opeke.

Koliko vidim, u tvom prvom postu nema ni jedna recenica koja se tice ekonomske stagnacije Juga. Takodje, nema reci ni o kulturnim institucijama koje su zatvorene za ljude sa juga Srbije i ostale nebeogradjane. Postoji samo gadjenje prema paraurbanom (pretpostavljam da si pod time mislio na prestonicke snobove) zivlju, koji, zadojen svojim kulturfasizmom, gleda na Juznjake kao niza bica, a njihov govor karakterise kao nepismen, ogavan, inferiorniji, uktatko "seljacki".
E na taj post sam ja odgovorio.
Nigde ja ne negiram da se u Beogradu bolje zivi, da se narod pljacka, a provincija siromasi i propada. Sve je to tacno. Politicari kradu gde stignu, baskare se u svojim foteljama i, kao sto si i sam rekao, boli ih uvo i za tebe i mene i narod.
Ali nista ti to nisi spomenuo u tvom prvom postu, vec si svoju poruku sveo na boldovanu recenicu:

Ukratko, čuju li van juga vaš južnjački govor automatski bivate okvalifikovani kao nekakvo niže biće čiji je jedina životna misija kopanje rupa, utovar, istovar i slaganje opeke.

Ona sama po sebi nije netacna za deo nejuznjackog stanovnistva. Da, postoje takvi kreteni, i ima ih svakako vise nego sto je prihvatljivo. Ali, kao sto sam vec rekao, smatram da ta diskriminacija nije ekskluzivno rezervisana za Juznjake, vec moze da se desi svakome ukoliko izadje van svog, kako da ga nazovem, dijalektskog podrucja. Naveo sam i licno iskustvo. Ali ti si sve to preskocio, navodeci na kraju kako ustvari ta jezicka diskriminacija nije toliko ni bitna. Prebacio si pricu na kulturne institucije. Onda si proturio pricu o ekonomskoj situaciji ljudi sa Juga, a na moju opasku kako to nema nikakve veze sa kulturfasizmom rekao si kako nigde ti to nisi dovodio u vezu, i da bolje procitam tvoju poruku. Kasnije, si se potpuno prebacio na ekonomiju, i u potpunosti izbacio pricu o jeziku i institucijama. Da li Beogradjani jednostavno mrze Leskovcane, i ne daju im da pridju njihvim svetim katedrama i institucijama, ili unistavaju Jug iz cistog profita, ostaje nerazjasnjeno, jer se ti prebacujes sa teme na temu, mesas teze i loncice. Po tvojoj teoriji, nepotisticki beograski snobovi se gade Leskovcana i svega njihovog, od jezika do paprika, sprecavaju ih koliko god mogu da se kulturuno i obrazovno uzdignu, ali ujedno ih i teraju u isti Beograd unistavaju ci im rodni kraj? Ili su to dve odvojene grupe Beogradjana, koje objedinjuje jedino mrznja prema Torlacima? A usput si preskocio da mi odgovoris u kojoj to ozbiljnoj drzavi postoje dva potpuno ravnopravna dijalekta jednog jezika? Pod ravnopravnoscu mislim da su priznati za standardnu formu.

Sto se tice predratnog Leskovca, verujem da je od tog doba Leskovac znatno nazadovao. Svako iole obrazovan zna da je Leskovac bio srpski Mancester. Ali, nazalost, mislim da se Leskovcu, i ostalim bogatimjim srpskim sredinama desilo ono sto se desilo i bogatijem delu stanovnistva; oduzeta im je imovina zarad "ravnopravnosti, bratstva i jedinstva". Ali opet za to nisu krivi Beogradjani, posto, osim Koce Popovica, nisam siguran da je bilo istaknutih Beogradjana u partijskim redovima. Ali opet, ako se baci pogled npr. na preduzeca, i gde su se ona premestala, vidi se da je jako malo broj premesten , ili prikljucen nekim vec postojecim postrojenjima, u Beogradu. Sta vise, znacajan broj tih pogona je premesten u gradove na samom Jugu; Vranju, Pirotu, Nisu, Prokuplju, Vladicinom Hanu, tako da teza o beogradskom kulturfasizmu u ovom slucaju otpada. I koliko vidim, u ovom spisku ima samo jedan hrvatski kraj, koji uopste nije pasivan a takodje pise da su “Masine I postrojenja iz Leskovca preneta u 23 grada iz svih republika posleratne Jugoslavije (IZUZEV SLOVENIJE).” sto se opet kosi sa tvojom konstatacijom da su se bogatstva Leskovca podelila pasivnim slovenackim krajevima (inace, koji su to pasivni slovenacki krajevi?) .

“KAKO JE MOGUĆE DA SU LESKOVČANI POD TURCIMA IMALI SVOJ PAŠALUK, A DANAS POD SRBIMA NE MOGU DA IMAJU NI SVOJU OPŠTINU?”

Koliko ja znam, Leskovac ima opstinu, al ajde. Inace, sama zalba je pomalo kontradiktorna. Sa jedne strane, problem je sto Leskovac nema opstinu, a imao je pasaluk, a sa druge strane problem je sto Leskovac ima opstinu, ali je ona prevelika. Posto pretpostavljam da je pasaluk bio nesto veci od te opstine, nije mi jasno zasto se on predstavlja kao nesto dobro.

Al ajde, uzmimo da je sve tacno sto si rekao, od reci do reci. Sve pare se slivaju u Beograd, i Beogradjani uzivaju u blagodetima potpuno nepoznatim ljudima iz provincije. Grade se mostovi, metro uveliko radi, infrastruktura sredjena, ulice poplocane, stadioni divni, ma milina jedna. A da li je bas tako? U Beogradu je poslednji drumski most sagradjen 1970. i to je Gazela. Inace, ako nisi znao, to nije samo beogradski most, vec deo jedinog autoputa koji povezuje pola Srbije, pa i tu juznu. Poslednji most uopste je sagradjen sredinom 70-ih, i to je Novi Zeleznicki most, koji je opet, kao i Gazela, od nacionalnog znacaja. Uzgred budi receno, Prokop, zbog koje je i gradjen taj most, stoji polusagradjen vec godinama. Gotovo sav vodeni saobracaj se odvija preko savskog pristanista, pa je Karadjordjeva ulica, inace jedna od najlepsih u Beogradu, i ceo taj deo starog jezgra grada, potpuno ruiniran zbog konstantnog kamionskog saobracaja koji nema gde drugde da ide. Most preko Ade se, koliko ja znam, gradi iz budzeta grada, tj od kredita koji je grad uzeo. Ali ne, sve sto se gradi u Beogradu je lose i na stetu svih drugih. Ajde sto je pola projekata u Beogradu od nacionalnog znacaja, i da nije, meni je neverovatno da zivot 2 miliona ljudi u ovoj Srbiji uopste nije bitan, jer su oni, zaboga, Beogradjani, koji imaju sve. Pa i izgradnja metroa je bitna za drzavu, jer znatno poboljsava zivot 2mil ljudi, pogotovo sto je BG odavno presao broj stanovnika potreban za igradnju jednog takvog sistema, i sto bi taj sistem povezivao i druge gradove poput Rume, Zrenjanina, Panceva, Smedereva, Novog Sada... A da ne govorim o obilaznici koje se isto spominje, koja je deo ne nacionalnog, nego medjunarodnog Koridora! Ili mi Beogradjani treba jednostavno da se pogusimo u guzvi i smogu, a ljudi u tranzitu da se guzvaju u gotovo konstantnim guzvama na Brankovom i Gazeli? O Pancevackom da ne pricam. Prigradska naselja su u vecini slucajeva katastrofalna. Urbanisticki nesredjena, gotovo bez osnovne infrastrukture, poput kanalizacije i puteva. Da ne govorim o neasvaltiranim ulicama po celom gradu, i to na najprometnijim saobracajnicama. Evo u mom bloku, koji ima ljudi vise nego vecina sela na svetu, a ne u Srbiji, stoje rupcage jos od prosle zime. Kad ce Tito doci i u nas kraj?
I da, od kada je placanje drzavnih sluzbenika potkradanje?? Pa valjda svi gradjani Srbije treba da ulazu u nju (a moraju i zakonski, da bi se, jelte punio drzavni budzet) a ne samo u svoj kraj. A ovo za FIAT jos nisam cuo. Znam da u jednoj fabrici dobiju 10k evra za svakog zaposlenog, ali i da je tacno, FIAT bas i nema mnogo veze sa Beogradom.

Eto, to je moj poslednji post, tako da ne moras ni da odgovaras na ovo jer ti ja sigurno necu odgovoriti. Previse ignorisanja i izosenja kontradiktornih i pomalo sumnjivih cinjenica navelo me je na taj potez. Ne zelim da izgubim vise ni minut vremena na besmislene i neproduktivne rasprave "gluvih" (mada pre sa gluvim). Ionako bi mi verovatno rekao da iznosim netacne podatke, zbog cega bih ja izgubio zivce, i vratio modem...Bilo kako bilo, ne zelim da ovu raspravu shvatis licno.

Aj uzdravlje, i da jednog dana Mancester zovu engleskim Leskovcem.:ok:
 
A sto se tice gramatike, govoriti sa jednim, ili sa bilo koliko padeza manje od, 7 je nepravilno SVUDA gde je srpski u zvanicnoj upotrebi. Zna se sta su dijalekti, a sta je standardan jezik, i u Nemackoj i Italiji i svim drugim zemljama gde su te razlike cesto mnogo vece...Svako neka prica privatno kako hoce, ali postoji jedan standardni srpski jezik i svako stvaranje duplih(paralelnih) gramatika je neozbiljno. Odlicno je sto postoje recnici, i treba da postoje, dijalekti su deo kulturnog nasledja, i treba da se gaje, ali samo u okvirima kulture....

Nije po pravilima standardnog srpskog ali je pravilno po prizrensko-timockom dijalektu starostokavske grupe koji je takodje deo srpskog jezika (ne govorim da je pravilno u zvanicoj upotrebi da se koristi leskovacki nego da i on ima svoja pravila tj da se Leskovcani "ne frljaju s´s padezi" vec ih koriste po pravilima dijalekta). Ne znam zasto bi bilo ne ozbiljno stvaranje leskovacke tj prizrensko-timocke (zvanican naziv leskovackog govora) gramatike, to ne znaci da ce automatski da se zameni postojeci standard leskovackim vec samo da se zabeleze pravila tog dijalekta, a cak i da jeste cilj dupli standard nesto slicno vec postoji u norveskoj, koriste se dve pisane verzije norveskog Bokmål i Nynorsk a nov standard je radio i Vuk Karadzic u svoje vreme dok se vec koristio slavenoserbski kao knjizevni jezik.
 

Back
Top