Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.038
@ jelena t
Ti misliš da je, možda, trebalo odmah, čim mi je prvi put pozvonila, dok još nisam shvatila o kome se radi, da joj tresnem vratima ispred nosa? Čisto onako ... da je unaped okvalifikujem kao nepoželjnu? Tako se ne grade međuljudski odnosi, nigde i ni sa kim. Barem ih ja tako ne gradim. I već sam se izjasnila šta je za mene komšija:
Kako vidim, i Zozonče je je dala nekoliko šansi komšiji pre nego što ga je proglasila večerom ... on se prvo "navadio" da dolazi, pa je tek posle izvesnog vremena na njega podviknula itd:
A otkud ti znaš da ljubazni ljudi rade nešto iza tvojih leđa? U startu polaziš od takve pretpostavke?
Po tvojoj logici, svaka diskusija o međuljudskim odnosima spada na Psihologiju. Nije tako.
I pošto na ovoj temi nisam diskutovala dok je bila na Psihologiji, neću više ni ovde.
Ti misliš da je, možda, trebalo odmah, čim mi je prvi put pozvonila, dok još nisam shvatila o kome se radi, da joj tresnem vratima ispred nosa? Čisto onako ... da je unaped okvalifikujem kao nepoželjnu? Tako se ne grade međuljudski odnosi, nigde i ni sa kim. Barem ih ja tako ne gradim. I već sam se izjasnila šta je za mene komšija:
komšija je drugar iz zgrade ili ulice
Kako vidim, i Zozonče je je dala nekoliko šansi komšiji pre nego što ga je proglasila večerom ... on se prvo "navadio" da dolazi, pa je tek posle izvesnog vremena na njega podviknula itd:
Koliko je vremena potrebno da prođe da bismo nekog okarakterisali kao nepoželjnog? Jedan dolazak, tri ... pet, deset? Ja nisam rekla koliko dugo sam trpela komšinicu pre nego što sam je joj saopštila da mi njeni nenajavljeni dolasci smetaju; ni Zozonče nije rekla koliko dugo je trpela komšiju pre nego što ga se rešila ... jer je, verovatno, i njoj bilo potrebno neko vreme da shvati s kim ima posla. I opet kažem: svako ima svoj stil, ili - ako hoćeš - karakter. Taj stil/karakter može da nam se ne dopada, ali nemamo prava da ga osuđujemo.Komsija koji je imao obicaj da mi zvoni na vrata kada god mu padne na pamet, a jednom je dok je majstor radio plocice nepozvan usao u stan. pri tome ja sma imala tada psa (uginuo je), koji je mogao da ga izujeda, da nije bio zatvoren. I tako se on navadio da mi zvoni i da se uvuce u stan, prvo sma mu ljubazno rekla da prestane, posle sam povisila ton, da bi na kraju kada je jednom pozvonio otvorila vrata sa sve nozem u rukama i dobacila mojima: "Stigla vecerica".
Ne razumem ljude koji su ljubazni prema celom svetu, svakoga mogu da saslušaju, shvate i razumeju... a sa druge strane, kada im okreneš leđa... ne dao ti Bog da znaš šta ti misle.
A otkud ti znaš da ljubazni ljudi rade nešto iza tvojih leđa? U startu polaziš od takve pretpostavke?
Po tvojoj logici, svaka diskusija o međuljudskim odnosima spada na Psihologiju. Nije tako.
I pošto na ovoj temi nisam diskutovala dok je bila na Psihologiji, neću više ni ovde.