Ja sam bio kod nekog u Brestovcu (kod Pančeva) ....., pa da prepričam svoje iskustvo.
Isteglio sam po treći put (u godinu dana) ligamente kolena na fudbalu i nisam danima mogao da stanem na nogu. Prvi put sam išao kod lekara koji mi je uradio punkciju i stavio longetu, i posle 2 nedelje sam navodno već mogao da nastavim sa normalnim fizičkim aktivnostima.
Međutim povreda se ponovo vratila pa sam posetio tog "Čudotvorca" kojeg mi je svako drugi predlagao.
I krenuo sam sa ćaletom kolima ka Brestovcu. Dan pre toga zakazilo smo pregled u 10:00h ujutru. Stigli smo do Brestovca relativno brzo i vrlo ga lako našli jer su svi meštani znali gde se on nalazi.
Stigli smo tamo oko pola 10 i čekaonica je bila prepuna, odokativno jedno 20-25 ljudi je čekalo što u čekaonici što ispred u dvorištu.
Ispostavilo se da su svi imali zakazano u 10.
Viđao sam razne ljude tamo - sa povredama kolena, zglobova, jednog nepokretnog u kolicima (doživeo saobraćajnu nesreću), sa bolovima u leđima...
Upoznao sam gotovo svakog čoveka tamo i saznao za problem koji ga je naterao da dođe ovde, jer se čekanje odužilo verovali ili ne do 15:00h. Radi se o tome da je kostolomac usput primao ljude preko reda ili pravio pauze kako bi odlazio da se prošeta, ode na ručak i te pauze su bile vrlo česte a vrlo dugo su trajale. Ljudi su postajali isfrustrirani.
Ono što je sve ili teralo na smeh ili zabranjivalo jesu krici koje je ispuštao svako ko je otišao u sobu.
Međutim bližio se red na mene i konačno sam ušao.
Soba je pomalo jeziva, obešen je neki jatagan na sred sobe, neka arapska zastava a dole je ćilim na koji mušterija leže. Sam kostolomac izgleda kao da bi prvo sebi trebao da pomogne- Niži, grbav, sav smešan.
Rekao je da se skinem i ostanem samo u gaćama. Onda me je pregledao i rekao da mora operacija.
Veći bol u životu nisam osetio. Čovek je zario ruku u kvadriceps toliko duboko da su meni nožni prsti pucketali odnosno osetio sam neku kao struju kroz njih.
Urlao sam od bola i kad je stao na trenutak nekako sam sa sabrao i rekao da nemam problema tu nego sa kolenima. Rekao je da sve odatle počinje.
Odradio je još jednom to isto ali ovaj put je još više bolelo, mislio sam da ću se onesvestiti od bola ali bukvalno. Kada je konačno završio (trajalo je možda 2-3minuta sve) ustao sam i bio gola voda od znoja.
Pitao sam ga koliko košta ovo, rekao je "Ne košta ništa, ili koliko daš". Ostavio sam mu 1000 dinara i krenuo kući.
Verovali ili ne, ja sam se potpuno drugačije osećao. On me je čak naterao da trčim u punom sprintu međutim to već nisam smeo. Ne zato što nisam mogao već je verovatno bilo na psihološkoj bazi.
I evo od tada je prošlo godinu dana nikada problema sa tom nogom nisam imao - Oporavio sam se u rekordnom roku, redovno igram fudbal, treniram borilački sport, radim čučnjeve u teretani i sve je u najboljem redu.
Dakle da rezimiram, jedine mane su velika neorganizovanost i nepoštovanje tuđeg vremena, potom neverovatan bol koji ćete osetiti prilikom "operacije" (bol koji je ja mislim u granicama izdržljivosti jer ja sam svakav do sada osestio ali ovako nešto nisam verovao da postoji).
Prednosti su što ćete verovatno odmah nakon operacije osetiti veliko olakšanje.
Ja sam bukvalno šepajući došao do njega da bih otišao kući trčeći.
Nikada nisam verovao u nadri lekarstvo ali ovo mi je zaista promenilo mišljenje, ako se uopšte može nazvati nadri lekarstvom. Tako da, preporuka svakome ko želi da se reši određene tegobe brzo.
Inače lik je vrlo poznat i očigledno poštovan i u profesionalnom svetu sporta.