Kontrola emocija

Usput , da li je vama razumeti isto sto i shvatiti?
A razumevati isto sto i razumeti?
A tolerisati isto sto i razumevati?
A prihvatiti isto sto i tolerisati?
A integrisati isto sto i prihvatiti?
A suzivot isto sto i integrisati?
 
Sve i ako mislimo da kontrolisemo emocije, one se ispolje u nekom drugom, mozda i neocekivanom za nas obliku, tako da se od sopstvenih emocija se ne moze pobeci. Mogu da se kamufliraju, pritaje, sakriju duboko u nama, ali vremenom izadju na povrsinu, nekad kad ih uopste ne ocekujemo. Oni iznenadni izlivi emocija, plakanje bez razloga ili onaj prenaglasen osecaj neizmerne radosti koju ne mozemo sasvim da objasnimo, sve su to emocije od kojih smo mozda pokusali da pobegnemo, ali su nas na kraju ipak stigle. Dakle donekle mozemo da ih kontrolisemo,ali samo u smislu odlaganja za kasnije.
 
Sve i ako mislimo da kontrolisemo emocije, one se ispolje u nekom drugom, mozda i neocekivanom za nas obliku, tako da se od sopstvenih emocija se ne moze pobeci. Mogu da se kamufliraju, pritaje, sakriju duboko u nama, ali vremenom izadju na povrsinu, nekad kad ih uopste ne ocekujemo. Oni iznenadni izlivi emocija, plakanje bez razloga ili onaj prenaglasen osecaj neizmerne radosti koju ne mozemo sasvim da objasnimo, sve su to emocije od kojih smo mozda pokusali da pobegnemo, ali su nas na kraju ipak stigle. Dakle donekle mozemo da ih kontrolisemo,ali samo u smislu odlaganja za kasnije.
Nije tacno.Preporucujem vam da procitate knjigu "emocionalna inteligencija" autor Daniel Goleman da bi ste se uvjerili
 
Poslednja izmena:
Sve i ako mislimo da kontrolisemo emocije, one se ispolje u nekom drugom, mozda i neocekivanom za nas obliku, tako da se od sopstvenih emocija se ne moze pobeci. Mogu da se kamufliraju, pritaje, sakriju duboko u nama, ali vremenom izadju na povrsinu, nekad kad ih uopste ne ocekujemo. Oni iznenadni izlivi emocija, plakanje bez razloga ili onaj prenaglasen osecaj neizmerne radosti koju ne mozemo sasvim da objasnimo, sve su to emocije od kojih smo mozda pokusali da pobegnemo, ali su nas na kraju ipak stigle. Dakle donekle mozemo da ih kontrolisemo,ali samo u smislu odlaganja za kasnije.

sta znaju oni da mi radimo kada je mrak svuda oko nas
 
Ljudi razlicito reaguju u razlicitim situacijama. Svako od nas (ne)vlada emocijama na isti nacin.
Emocije su kompleksan skup koji nam oblikuje emocionalnu sferu zivota i njihova najjednostavnija podela bi bila na pozitivne i na negativne emocije.
Dve najcesce pozitivne emocije su radost i ljubav.
Osnovne negativne emocije su bes, bol, strah i uznemirenost.

Emocije nastaju kao odgovor na spoljasnji ili unutrasnji stimulans. Svaka osoba može da manifestuje svoja osecanja na razlicite nacine. Nacin na koji ce osoba da pokazuje emocije je vise ili manje kontrolisan i uci se. Dakle, zavisi pre svega od vaspitanja, kulture u kojoj pojedinac odrasta, drustva u kom se krece i samog karaktera koji je stekao. Za odraslog coveka je karakteristicno da moze kontrolisati emocije, samo je razlika u kojoj meri to može da cini.

Koliko puta vam se desilo da ste ljuti na nekoga i toliko besni da ne mozete da iskontrolisete taj bes ?
Koliko puta ne mozete da se iskontroliste i pocnete da placete od nemoci, besa, ljutnje, od srece, ... ?
Kako kontroliste emocije kada su u pitanju vasa deca?
Koko kontrolisete emocije na poslu? Da li vezbate kontrolu?
Da li razgovarate o vasim emocijama sa nekim ?

Kako (ne)kontroliste emocije u vasem zivotu uopste ?
Nemam afektivne reakcije. Desavalo mi se samo da od besa i nemoci placem. Uglavnom ne umem da prekrijem sopstvene emocije.
Odaje me ili izraz lica ili suze ili pogled.
Slabost ili hrabrost, ne znam ni sama. ;)
 
mislim da velikim djelom mogu da kontrolisem svoje emocije. kad se naljutim volim da kazem sta mislim, ali nisam agresivna. kod mene nekako vise preovladavaju neke tuzne emocije, hocu da kazem na njih sam osjetljiva i tesko ih kontrolisem, kad zadrzim navalu suza obicno je posledica glavobolja. voljela bih kad bih mogla to da promjenim....
smatram da emocije treba kontrolisati ali ne i gusiti, cesto ugusene emocije znaju da prouzrokuju fizicka ili neka psihicka oboljenja.
 
Ljudi razlicito reaguju u razlicitim situacijama. Svako od nas (ne)vlada emocijama na isti nacin.
Emocije su kompleksan skup koji nam oblikuje emocionalnu sferu zivota i njihova najjednostavnija podela bi bila na pozitivne i na negativne emocije.
Dve najcesce pozitivne emocije su radost i ljubav.
Osnovne negativne emocije su bes, bol, strah i uznemirenost.

Emocije nastaju kao odgovor na spoljasnji ili unutrasnji stimulans. Svaka osoba može da manifestuje svoja osecanja na razlicite nacine. Nacin na koji ce osoba da pokazuje emocije je vise ili manje kontrolisan i uci se. Dakle, zavisi pre svega od vaspitanja, kulture u kojoj pojedinac odrasta, drustva u kom se krece i samog karaktera koji je stekao. Za odraslog coveka je karakteristicno da moze kontrolisati emocije, samo je razlika u kojoj meri to može da cini.

Koliko puta vam se desilo da ste ljuti na nekoga i toliko besni da ne mozete da iskontrolisete taj bes ?
Koliko puta ne mozete da se iskontroliste i pocnete da placete od nemoci, besa, ljutnje, od srece, ... ?
Kako kontroliste emocije kada su u pitanju vasa deca?
Koko kontrolisete emocije na poslu? Da li vezbate kontrolu?
Da li razgovarate o vasim emocijama sa nekim ?

Kako (ne)kontroliste emocije u vasem zivotu uopste ?

Prvo bih rekao da se emocija javlja iskljucivo zbog unutrasnjeg stimulansa a da spoljasnji stimulansi ustvari i ne uticu na emocije. Pretpostavljam da se niko sa time nece sloziti pa cu obrazloziti nekim primerom. Za primer bi mogli da iskoristimo emociju radosti i to u slucaju nailaska na osobu koju volimo tj. sa kojom smo prisni. Kada je osoba A nekada ranije prvi put srela osobu B, ona je logicno nije poznavala. Kada je tada ugledala u osobi A nije postojala nikakva emocija radosti. Medjutim, u medjuvremenu su se te dve osobe upoznale, provele neko zajednicko vreme, doziveli neke stvari i stvorila se je uslovljena veza izmedju njih dvoje u kojoj uglavnom obiluju pozitivna iskustva. Kada ponovo osoba A sretne osobu B, u osobi A se javlja emocija radosti ali zapravo ne zato sto je ugledala osobu B ( i ako na indirektan nacin osoba B izaziva pokretanje lanca kretanja neurona u mozgu) vec zato sto osoba A u trenutku sretanja osobe B iz svoje arhive podataka vadi svu proslost u svest, sve lepe trenutke provedene zajedno, pretpostavlja da ce i tog dana sa tom osobom da provede prijatno popodne i ta pretpostavka izaziva efekat emocije radosti.....koji iskljucivo dolazi iz mozga (posto bi neko rekao iz srca ili nesto slicno tome). Zbog toga se i desava da ako tog popodneva osoba B uradi osobi A nesto negativno (iznervira je na neki nacin), osoba A kaze da je izneverila osoba B i da to nije ocekivala od nje. Na isti nacin taj isti osecaj radosti moze da se izazove u telu osobe A i na samu pomisao o osobi B. Ne moraju cak ni da se sretnu jer stvar dolazi iz mozga. Tada ljudi obicno kazu da imaju leptirice u stomaku.

Drugo, kontrola emocija?! Svi bi nesto da kontrolisu. Nema vece gluposti od toga. Zasto bi uopste kontrolisali emocije? Ako nas neko naljuti da ne prsnemo pa da ne napravimo neku glupost? Bezveze :rotf: Svaku emociju koja nam se javi kreiramo u svom mozgu. Emocija se javlja na osnovu nekih nasih pretpostavki, ocekivanja, zelja i slicno tome. Umesto sto pokusavamo da kontrolisemo emocije, zbog cega se one same odlazu na mesto gde dalje izazivaju odredjene negativne posledice po nase zdravlje (jer nisu ispoljene), mnogo je bolje da naucimo da razumemo emocije, zbog cega se one javljaju, kako funkcionisu....i da u daljoj buducnosti ne budemo primorani da potiskujemo i kontrolisemo vec da pocnemo da kroz razumevanje saradjujemo sa emocijama i omogucimo opusteniji, slobodniji i srecniji zivot sami sebi.
 
Mislim da se emocije, u smislu licnog dozivljaja, ne mogu kontrolisati. One su izazvane nasim vidjenjem odredjene zivotne situacije. Ali, po meni, trebalo bi kontrolisati njihovo ispoljavanje.

Kao sto znamo emocije mogu biti pozitivne i negativne. Sta bi bilo kada je neko ljut, zavidan, nezadovoljan isao okolo i ispoljavao svoje emocije. Koliko puta smo culi: sta sam ti ja kriv? Ili: kad dodjes na posao svoje privatne probleme ostavi kod kuce.

Ili ako je neko, nekad cak i bez vidljivog razloga, srecan krenuo da grli sve redom.

Radom na sebi i postizanjem unutrasnjeg mira postize se i da se odredjene zivotne situacije dozivljavaju stabilnije i mirnije pa samim tim su i emocije tise. To se postize razumevanjem, prihvatanjem situacija i ljudi takvim kakvi jesu. U protivnom nase negativne emocije ce nauditi drugima a pogotovo nama.

Postoje ljudi koje sopstvene emocije "guse" i oni moraju da ih ispolje na raznorazne nacine i svakodnevno smo svedoci kako to izgleda kad su te emocije negativne.
 
Ili mozda krace receno....da dopustimo emociji da bude emocija ali da mi ne padnemo pod uticaj te emocije i ne ispoljimo je previse a sa druge strane niti da je gusimo....sto opet dolazi kroz razumevanje i unutrasnji mir:ok:
 
Da li miris belog luka kontrolisete?
Ako to radite tako sto ga uopste ne jedete, to vam je najcesci oblik kontrole emocija...izbegavanje da se ispolji...

Ako ga jedete uvece, to je drugi oblik, izbegavanje da se vidi....

Ako je sa pranjem zuba posle, onda je to treci oblik, srastanje sa emocijom, ispravljanje i kompenzacija emocije.

A kad pored luka jedete i jos nesto sto izaziva da se miris luka ili izgubi ili pretvori u miris kobasica ili neceg sto ljudima uopste nije neprijatno ili toliko neprijatno , to je usaglasavanje emocija sa sopstvenim sistemom....

Ovih poslednjih ima na prste u Srbiji....
I brojnost inace raste na gore.....najvise ima ovih sa izbegavanjem nepodobnih emocija i forsiranjem podobnih...ne samo drustveno nepodobnih , vec i licno ocenjenih kao nepodobnih....koje nisu donele super rezultate ili zadovoljenje....

Kad neko kaze "radom na sebi" to ocigledno ne znaci nista, jer svi ovi oblici obuhvataju "rad na sebi" i svako tumaci to na neki od nacina, a nacini su kao nebo i zemlja u pristupu....
Obicno se misli na drugi oblik, jer je kao prvi oblik sputavanje emocija, a drugi je taj rad na sebi, da oguglas, da bolje krijes i samim tim kontrolises emocije...

Treci oblik vec podrazumeva dobro znanje koje nalikuje metafizici ili emotivnoj inteligenciji kad se metafizika banalizuje....

Cetvrti oblik je vec bulaznjenje nekih i to niko i ne vidi kao dobro ili moguce...
Obicno ga ubrajaju u treci oblik , jer im i ne pada na pamet da postoji taj cetvrti oblik....vide ga kao ispoljavanje treceg oblika...

I tako se sve vrti oko sopstvene pameti...Tj svako zeli bas sopstvenu pamet , zato sto veze pamet sa emotivnim odabirom emotivnog modela kontrole...i sazivi se sa tim...
Ustvari je rob svojih emocija jer misli da bi mu tudja pamet oduzela bas taj njegov sopstveni kvalitet.
Tako se emocija jos jednom potvrdjuje kao antagonizam pameti....ali u paketu ....

Bas kao kod drustva, tj zajednice vise od par ljudi, gde je potrebna osim razumne i emotivna ideja zajednistva , inace nista od razumne motivacije za odrzavanje zajednistva....
 
"Although emotions may sometimes exist without thought, it appears to be almost impossible to sustain an emotional outburst without bolstering it by repeated ideas."

"No, our wills are not completely free, nor are we completely governed by our heredity and environment. We seem to be born and reared with some degree of choice, agency, or self-control but have to work at accepting its limitations and push ourselves to use it adequately."

"If people stopped looking on their emotions as ethereal, almost inhuman processes, and realistically viewed them as being largely composed of perceptions, thoughts, evaluations, and internalized sentences, they would find it quite possible to work calmly and concertedly at changing them."



Dr Albert Elis, utemeljivač racionalno emotivne psihoterapije
 
"Although emotions may sometimes exist without thought, it appears to be almost impossible to sustain an emotional outburst without bolstering it by repeated ideas."

"No, our wills are not completely free, nor are we completely governed by our heredity and environment. We seem to be born and reared with some degree of choice, agency, or self-control but have to work at accepting its limitations and push ourselves to use it adequately."

"If people stopped looking on their emotions as ethereal, almost inhuman processes, and realistically viewed them as being largely composed of perceptions, thoughts, evaluations, and internalized sentences, they would find it quite possible to work calmly and concertedly at changing them."



Dr Albert Elis, utemeljivač racionalno emotivne psihoterapije

a ja sam samo podvukao:D
 
Kontrola emocija je vrlo bitna stavka u životu svakog čoveka, svakog ljudskog bića.
Onaj ko kontroliše emocije, kontroliše i situaciju, stiče nadzor nad njom.
Razumno promisliti, razumno primeniti. Osnova uspeha. Ostati hladne glave i nakon bujice uvreda.
Ostati smiren i nakon najsmešnije scene.
Mogu reći da, što se mene tiče, još uvek moram raditi na kontroli svojih emocija. Ali, mislim da u tom smeru napredujem.
 
Kako bih to formulisala a da ne zvuči kao vlažni san tv-propovednika?

Nikako, valjda.

Genetski sam predodređena za plahovite i agresivne reakcije.

Trebalo mi je dugo da postanem svesna da sledim obrazac kao Pavlovljevo kuče.

Spoznaja je majka svih početaka. :D
 
Ljudi razlicito reaguju u razlicitim situacijama. Svako od nas (ne)vlada emocijama na isti nacin.
Emocije su kompleksan skup koji nam oblikuje emocionalnu sferu zivota i njihova najjednostavnija podela bi bila na pozitivne i na negativne emocije.
Dve najcesce pozitivne emocije su radost i ljubav.
Osnovne negativne emocije su bes, bol, strah i uznemirenost.

Emocije nastaju kao odgovor na spoljasnji ili unutrasnji stimulans. Svaka osoba može da manifestuje svoja osecanja na razlicite nacine. Nacin na koji ce osoba da pokazuje emocije je vise ili manje kontrolisan i uci se. Dakle, zavisi pre svega od vaspitanja, kulture u kojoj pojedinac odrasta, drustva u kom se krece i samog karaktera koji je stekao. Za odraslog coveka je karakteristicno da moze kontrolisati emocije, samo je razlika u kojoj meri to može da cini.

Koliko puta vam se desilo da ste ljuti na nekoga i toliko besni da ne mozete da iskontrolisete taj bes ?
Koliko puta ne mozete da se iskontroliste i pocnete da placete od nemoci, besa, ljutnje, od srece, ... ?
Kako kontroliste emocije kada su u pitanju vasa deca?
Koko kontrolisete emocije na poslu? Da li vezbate kontrolu?
Da li razgovarate o vasim emocijama sa nekim ?

Kako (ne)kontroliste emocije u vasem zivotu uopste ?

Vrlo cesto svoje emocije krijem kao zmija noge. Ne znam zbog cega, ali tako je.
Ne pamtim kad sam bila besna na nekoga toliko da ne mogu da se kontrolisem. Mislim da mi je frustraciona tolerancija dovoljno razvijena, pa zbog toga mogu da se suzdrzim.
Jedino sto ne razumem kod sebe to je skrivanje ili potiskivanje nekih pozitivnih emocija pred drugim ljudima. Zbog toga se kasnije i kajem, ali opet se ne usudjujem da ispravim gresku iz nekog straha.
 
Pa ako je po mom iskustvu , emocije se kriju zato sto se mnogi pozivaju na sablon drustva i prihvatljivog i onda zavisno od licnih namera to okrecu protiv vas ili za vas...
To ne utice na mene, ali utice nesto drugo.
Ali tesko da to ne utice na mnoge, jer ljudima je stalo kako ih drugi vide (tu sam ja nenormalan, ali to nije + nego minus....osim sto ne krijem emocije...zbog ovog o cemu pricam)

Jer se u sasvim malim odstupanjima i individualnim stavovima moze naci demagogija da vas ocrne, ismeju , rugaju vam se i ponize vas, a naravno i da vas povrede emocionalno...
To je ona diktatura mediokriteta....
Malo je ljudi , i nisam siguran da li je to normalno , koji su otporni na to, ali to znaci i da su skloni individualizaciji i izolaciji , zato kazem nisam siguran koliko ljudi mogu da budu takvi a da ne odu od drustva i onda su vise izgubili otkrivanjem emocija nego da su ih krili kao ostali....

Ne valja da vas boli uvo za druge, ili jos gore za sve....
Onda mozete biti koliko god hocete na recima drustveni, vi niste drustveni...vi ste samo licemerno koristoljubivi i koristite modele da iskoristite stereotipne odnose u drustvu...sto nije nista nemoralno ili lose.....ali ipak niste deo drustva....a to je lose za nacin razmisljanja....tj moze da bude lose, ako ne budete u kontaktu i misaono i emotivno...

Obicno ljudi kad nemaju motiva nemaju ni aktivnost ka tome, pa zato kazem da onda odu u svoju stranu....postoje Dobri ljudi, to su neki ljudi koji svet gledaju ne onakvim kakav je, vec onakvim kakvim zele da ga vide da bude....svesni da nije takav....
Malo je Dobrih ljudi, mnogo vise je dobrih ljudi, koji imaju jednostavnu logiku da treba zadrzati poziciju da bi se moglo pomoci i sutra, tj treba imati meru u dobroti...
E jedino kod tih Dobrih mogu da primetim da iako su individualno odseceni od drustva i dalje imaju motiva i aktivnosti koje ih drze u emotivnom i intelektualnom kontaktu sa drustvom , iako po odlukama i posledicama to ne izgleda tako , jer ionako nisu stereotipi....
 
Kada zivite ono o cemu pisete, a ne pisete samo da biste pokazali da ste pametni, onda obicno bude jasno sta znaci "rad na sebi". Onda kad znate da su vasi postupci i dela ispravni u odnosu na vas same i druge ljude tada vam bude sasvim svejedno sta drugi misle o vama.

Oni koji u ovom svetu ludila pokusaju da, zarad sebe i drugih ljudi, spoznaju sustinu zivota i njihove misli i postupci idu u smeru plemenitosti, smirenosti i razumevanja ne znaci da su glupo dobri, vec mudro dobri. Jer takvi postupci su prvenstveno za njihovo dobro. Samim tim ce redje dolaziti u konfliktne situacije. Svakako da takvi ljudi nisu postedjeni ni bola, ni patnje i veoma su svesni situacije.

Dug je proces duhovnog razvoja. Uci se citav zivot. Mi mozemo reci da kontrolisemo svoje emocije, ali kada se suocimo sa odredjenom situacijom, mi reagujemo automatski, uvek. Ukoliko u sebi nemamo smirenosti i onog cuvenog da izbrojimo do deset pre nego odreagujemo, moze doci do konflikta. Ta smirenost se uci. Nazalost mnogi, kao ni ja ranije, ne znaju ili ne zele da znaju, kako. To ipak dolazi spontano u zavinosti od stepena duhovnog razvoja. Neki prozive citav zivot a da ne steknu mudrost, i u njima uvek ostaje zajedljivost, drskost, cangrizavost, svadljivost... Ali, sve je to zivot.
 
Vrlo cesto svoje emocije krijem kao zmija noge. Ne znam zbog cega, ali tako je.
Ne pamtim kad sam bila besna na nekoga toliko da ne mogu da se kontrolisem. Mislim da mi je frustraciona tolerancija dovoljno razvijena, pa zbog toga mogu da se suzdrzim.
Jedino sto ne razumem kod sebe to je skrivanje ili potiskivanje nekih pozitivnih emocija pred drugim ljudima. Zbog toga se kasnije i kajem, ali opet se ne usudjujem da ispravim gresku iz nekog straha.

verovatno krijes emocije jer te je strah da ih pokazes, a da to tvoja okolina iskoristi i povredi te
 
Po mom misljenju emocije se mogu kontrolisati na neki nacin.
Prvo je najvaznije da niste stalno pod stresom, to jest da niste napeti kao zapeta puska, koja u svakom trenutku i za najmanji povod moze da ekspolira.
Drugo treba da izbegavate nepotrebne stresne situacije, konflikte i sve ono sto nije bas potrebno da vas cini nervoznim.
Trece, kada znate unapred da ce te upasti u neku stresnu situaciju ili da ce neko pokusati da vas iznervira, budite spremni na to i pre samom konflikta udjite ledene glave u komunikaciju.
Cetvrto kontrolisite koliko god mozete svoje emocije, vremenom se samokontrola nauci i deluje dobro.
Peto nikada nemojte bespotrebno da potiskujete svoje emocije.
Ako nekada treba da vicete, placete, trcite od muke, slusate glasnu muziku ili bilo sta radite da bi ste izbacili negativnost iz sebe, a da time ne ugrozavate druge, slobodno se onda ispraznite :)
Ako stalno zadrzavate emocije u sebi i gomilate negativnost, to se veoma lose moze odraziti na vas od psihickog i fizickog zdravlja, do gubitka realnosti i realnog razmisljanja.....
 
Ljudi razlicito reaguju u razlicitim situacijama. Svako od nas (ne)vlada emocijama na isti nacin.
Emocije su kompleksan skup koji nam oblikuje emocionalnu sferu zivota i njihova najjednostavnija podela bi bila na pozitivne i na negativne emocije.
Dve najcesce pozitivne emocije su radost i ljubav.
Osnovne negativne emocije su bes, bol, strah i uznemirenost.

Emocije nastaju kao odgovor na spoljasnji ili unutrasnji stimulans. Svaka osoba može da manifestuje svoja osecanja na razlicite nacine. Nacin na koji ce osoba da pokazuje emocije je vise ili manje kontrolisan i uci se. Dakle, zavisi pre svega od vaspitanja, kulture u kojoj pojedinac odrasta, drustva u kom se krece i samog karaktera koji je stekao. Za odraslog coveka je karakteristicno da moze kontrolisati emocije, samo je razlika u kojoj meri to može da cini.

Koliko puta vam se desilo da ste ljuti na nekoga i toliko besni da ne mozete da iskontrolisete taj bes ?
Koliko puta ne mozete da se iskontroliste i pocnete da placete od nemoci, besa, ljutnje, od srece, ... ?
Kako kontroliste emocije kada su u pitanju vasa deca?
Koko kontrolisete emocije na poslu? Da li vezbate kontrolu?
Da li razgovarate o vasim emocijama sa nekim ?

Kako (ne)kontroliste emocije u vasem zivotu uopste ?

ko ne kontrolise emocije je najsrecniji uglavnom. Naravno to moze retko ko.. Da sebi priusti :D
ali tome treba stremiti
 
E sad posle ovoliko price red je da kazem kako ja vidim ljude....

Kao pijance.
Pijan covek ti pridje i trazi 10 dinara.
Tebi nije u interesu da mu das,
njemu nije u interesu da mu das.
A njegova zelja je da mu das.
Njegova emocija je da mu das.

To mislim o vecini ljudi.
Mislite da pijan covek ne zna da nije dobro za njega da nastavi da pije?
On procenjuje i misli da je za njegovu buducnost najbolje za njega da nastavi da pije.
Zna da je stetno, ali covek mora da zivi.

Ja ne znam ni jednog coveka koji redovno ne ponavlja ovu covek mora da zivi i uporno cini ono sto ne zeli da cini ili misli da je lose.
Manje ili vise.
U poslu,zabavi, ljubavi,gde god da krenes.

A pijan covek iako zna da je stetno, odgovor osim "ne" ili "nemam" moze izazvati cak i tucu.
Sta je ugrozeno?
Sloboda, individualna licnost i postovanje te licnosti?
Raspolozenje, dostojanstvo u drustvu , pred drugima?
Tako i normalni ljudi.
Dirni ih u to i nek samo izgleda da hoces drugacije, eto klecke....

Znate koliko malo sebicnih ljudi ima koji meni ne izgledaju kao pijanci?
Mnogo malo, i to zbog toga sto u Srbiji je sve okrenuto na sebicluk, pa je izbor veci...
Tamo gde se malo ustezu, tu je jasno da iole pametan nece biti priprosto sebican.
A opet emocije bas kao kod pijanca....

Svakog pijanca mozes rasplakati, ali i vecinu mozes navesti da budu agresivni i na tucu.
Tako i svakog coveka koga ja znam,gledajuci ga kako cini ono sto misli da je pametno , u drustvu gde je novac iznad pameti i znanja (znanje totalno menja sliku ko je pijanac i ko tetura, ulica i bandera ili pijan covek...., obicno pijanac ide pravo ,ali ga oci varaju....)
Zakljucak svih je, covek mora da zivi.

Zato se svako ko gvirne iz lonca ustaljenog , a da ne poturi pare , odmah osakati.
Obeshrabruje, ignorise, oznaci kao glup, ili se zapadne u neku svoju izolovanu viziju deformisanih odnosa , pod uticajem zahtevnosti te osobe...nesto nalik pijancu koji tera drugare ili prisutne da pevaju sa njim zato sto tako dobre pevace nece skoro cuti i milina mu je da pevaju sa njim i podele taj trenutak....

Ako vec svi razmisljaju razlicito, ali na kraju sagledavaju i donose isti zakljucak covek mora da zivi , zar onda sve nije upravo na onom na cemu jeste....
Tu prave promene nema.
Nesto nalik velikoj grupi ljudi , npr kasarni....i vodovima unutar nje, podcelinama...
Jedan vod moze oko sebe stvoriti odnose gde jedan drugom ne kradu licne stvari...
Ali od naveka pa do danas "svi znaju"da se u vojsci krade i svi kradu....
Tako ce ceo vod koji zeli da bude u vodu gde se ne krade, sami, bez dodatnog coveka , napraviti vod gde se , kao i u celoj kasarni krade....
Sve preko emocije covek mora da zivi
Tako je kako je...

Medjutim svi mi znamo da itekako postoje i ljudi i vodovi u kojima se ne krade, da li zbog discipline ili zbog izobilja servisa u blizini, ili zbog zanimacije sa drugarima.
E tako i u drustvu i u emocijama....
Kad covek mora da zivi prestane da bude sugestija i norma drustva, covek stvarno pocinje da zivi...
To obicno samo mali broj dece spozna, u posebnim nemaltretiranim i nezahtevnim sredinama a sa puno talenata i pedagoskog rada roditelja, komsija, celog kvarta...naselja....bloka, zaseoka....

Onda vise i nema potrebe imati temu kontrola svojih emocija, jer persona publica postaje istovetna sa personom privata, a i obrnuto, pa emocije postaju integracija , a ne konflikt medju ljudima....

Cak i u ljubavi , seksu, gde su kao emocije zahtev, danas su upravo emocije izvor konflikta....

Ziveli....
 

Back
Top