Taci, kapiram te jer sam imala slican problem, samo sto je kod mene bio potpuno medicinski. Naime, doslo je do pucanja materice kod prvog porodjaja, pa joj, valjda, trebalo vremena da se zaceli...
A sto rece Helen, kad sam vec digla ruke i opustila se...
Secam se slucaja jednog mog kolege. Zena mu ostala trudna dok su se jos zabavljali i oni, zajednicki, bili resili da tu trudnocu ne zadrzi.
Posle jedno godinu dana oni se vencali, pa se skucili, ali koliko god da su se trudili bebce nikako da stigne.
Ona, ubedjena da je to zbog onog abortusa, potegla kod svih mogucih doktora, isli oboje na ispitivanja - i nista! Zdravi ko dren - nista im ne fali!
Al' bebce nikako!
Konacno mu neka baba kaze da joj donese da cuva i pazi neku malu zivotinju - kucu ili macu.
I on joj donese dva mala maceta koja su, slucajno, pre vremena ostala bez mame...
Zena se toliko angazovala oko njih da je zaboravila na sve drugo, pa nije odmah ni primetila da joj kasni...
Sad je njihova cera vec devojka...