Koliko porodjaj boli?

dve bebice i dva sasvim različita porođaja.

prvi je bio po principu bogu dušu, bog je neće, toliko je bilo teško, dugotrajno i bolno: zima devedeset treće, neki zastoj u saobraćaju i lekari će kasniti na posao, a noćna smena pizdi i odjebava me na porođajni sto bez puno ambicije da taj posao i završi... ležim tako gologuza na onom stolu, ostavili me da grizem jastuk kad krenu kontrakcije, kažu: gledaj onaj sat na zidu, pa kad ti krenu učestali naponi onda viči al pazi da ne iščupaš tu iglu iz ruke! :D i dok mi indukcija lagano razvaljuje utrobu, iznad mene škripi na decembarskoj ciči zimi poluotvoren prozor (ne može dobro da se zatvori) ..na moj molećiv i očajnički pogled dobijam vrlo ohrabujuće objašnjenje čistačice!! koja se muva okolo: ćuti, neće ti ništa biti, prijaće ti da te malo ohladi kad krene:lol:.i tako, obavih i to nekako uz muku, more krvi i forceps na kraju:( uzgred, posle su svi bili u blagom šoku kada sam ga spomenula (nisam ni znala da je već tada smatran za prevaziđenu i vrlo rizičnu metodu)
neću reći o kojem je porodilištu reč. bilo je to grozno vreme i nesrećne sirotinjske okolnosti. sada to doživljavam kao anegdotu, ali onda sam bila jako mlada, uplašena, ali i nesvesna šta sve može da krene po zlu...

drugi put je bilo kao da sam došla da mi poklone bebicu: ušla, rodila i gotovo:)

danas se na mom telu zaista ne vide "tragovi" tih davnih trudnoća i porođaja ali i da sam drugačije telesne konstitucije, ne bih puno patila zbog toga. meni je to prirodno, normalno a svaka novopečena mama mi izgleda lepa onako buckasta, srećna, pomalo izmučena ali sa nekim novim i posebnim izrazom na licu koje samo majčinstvo može da pruži:)
 
Poslednja izmena:
dve bebice i dva sasvim različita porođaja.

prvi je bio po principu bogu dušu, bog je neće, toliko je bilo teško, dugotrajno i bolno: zima devedeset treće, neki zastoj u saobraćaju i lekari će kasniti na posao, a noćna smena pizdi i odjebava me na porođajni sto bez puno ambicije da taj posao i završi... ležim tako gologuza na onom stolu, ostavili me da grizem jastuk kad krenu kontrakcije, kažu: gledaj onaj sat na zidu, pa kad ti krenu učestali naponi onda viči al pazi da ne iščupaš tu iglu iz ruke! :D i dok mi indukcija lagano razvaljuje utrobu, iznad mene škripi na decembarskoj ciči zimi poluotvoren prozor (ne može dobro da se zatvori) ..na moj molećiv i očajnički pogled dobijam vrlo ohrabujuće objašnjenje čistačice!! koja se muva okolo: ćuti, neće ti ništa biti, prijaće ti da te malo ohladi kad krene:lol:.i tako, obavih i to nekako uz muku, more krvi i forceps na kraju:( uzgred, posle su svi bili u blagom šoku kada sam ga spomenula (nisam ni znala da je već tada smatran za prevaziđenu i vrlo rizičnu metodu)
neću reći o kojem je porodilištu reč. bilo je to grozno vreme i nesrećne sirotinjske okolnosti. sada to doživljavam kao anegdotu, ali onda sam bila jako mlada, uplašena, ali i nesvesna šta sve može da krene po zlu...

drugi put je bilo kao da sam došla da mi poklone bebicu: ušla, rodila i gotovo:)

danas se na mom telu zaista ne vide "tragovi" tih davnih trudnoća i porođaja ali i da sam drugačije telesne konstitucije, ne bih puno patila zbog toga. meni je to prirodno, normalno a svaka novopečena mama mi izgleda lepa onako buckasta, srećna, pomalo izmučena ali sa nekim novim i posebnim izrazom na licu koje samo majčinstvo može da pruži:)

Bog te je nagradio s adrugim ;)
Inace divim se na hrabrosti da posle prvog horora, odlucis se na drugu trudnocu
 
То зна гинеколог при прегледу. ;)
Мада, ни ту нема правила.
Ово моје са сестром је више некако био спој прекогниције и когниције. :lol:

Na pregledu pred sam porodjaj ili npr i sada u 7 mesecu moze da se "vidi"
Meni uvek na izvestaju pise 1,5 cm cvrst/zatvoren
A ja se vala i osecam zabetonirano, mislim da ce im hilti za mene trebati :D, cak ni sekreta vise nemam :eek:
 
Bog te je nagradio s adrugim ;)
Inace divim se na hrabrosti da posle prvog horora, odlucis se na drugu trudnocu

da, bila je to klasična lekarska greška (loša procena, jer je bilo vremena da se pre toga utvrdi neophodnost carskog reza, a oni su to zanemarili) koja je na svu sreću imala dobar ishod i po mene i dete.
drugi put..pa, rizik i strah su postojali, ali malecka je prosto morala da dobije sestricu:D

ps. želim ti sve najbolje :)
 
Mami me ideja o epiduralu jos otkad sam cula da postoji :)
Postoji i radi se odavno! U Mišoviću su sa njim krenuli 1988. dok se mama sa bratom porodila uz epidural 1990. u Kragujevcu. Moja tri porođaja, sva tri drugačija, ali uz epidural... mislim da je to najlepše što sebi možeš priuštiti. I ne mislim to samo finansijski, važno je izboriti se sa predrasudama i onda je... čarobno, ali zaista. Ne boli te, sve osećaš (nije kao kod zubara kad sva utrneš), pošto te ne boli koncentrišeš se na pravilono disanje, mnogo lakše sarađuješ i možeš istinski da se raduješ... Ovo je prosto poređenje pošto su se uz mene porađale i mama se epiduralom i one bez...U svakom slučaju, držim ti palčeve!
 
..epidural ima i loshiju stranu, od neminovne indukcije do mnogo cheshceg zavrshavanja hitnim carskim..
..na moja poslednja dva porodjaja (mishovic, 2010 i 2011) sam bila boks uz boks sa mamama na epiduralu..
..obe su obilazili svaki chas, dodavali anesteziju, dodavali indukciju,
ja sam se porodila jako brzo po dolasku i tokom famoznih dva sata "posmatranja" u samoj porodjanoj sali
pratila uzivo njihov odlazak u salu pored na carski zbog nenapredovanja porodjaja..

..treba se informisati o svemu..
 
Da, samo treba napomenuti da je prvi porođaj gotovo po pravilu najteži. Svaki sledeći je sve lakši i brži jer je telo naviklo na drugo stanje i brže se prilagođava svakoj novoj fazi.
Ja sam na prvom bila na indukciji jer sam ostala bez plodove vode, a uopšte nisam imala trudove. Posle 5 sati indukcije sam se porodila, ali na jedvite jade sam izgurala bebu koja nije imala ni tri kg. Babica se drala na mene da guram, mislila sam da će početi da me šamara.
Sa drugim je od prvog truda koji sam osetila do samog porođaja prošlo 4 i po sata, beba je izletela iz dva napona, a imao je skoro 4kg. Treće bih verovatno rodila kući, ne bih stigla ni sa se obučem da krenem. :lol:
 
..epidural ima i loshiju stranu, od neminovne indukcije do mnogo cheshceg zavrshavanja hitnim carskim..
..na moja poslednja dva porodjaja (mishovic, 2010 i 2011) sam bila boks uz boks sa mamama na epiduralu..
..obe su obilazili svaki chas, dodavali anesteziju, dodavali indukciju,
ja sam se porodila jako brzo po dolasku i tokom famoznih dva sata "posmatranja" u samoj porodjanoj sali
pratila uzivo njihov odlazak u salu pored na carski zbog nenapredovanja porodjaja..

..treba se informisati o svemu..

Pa, koliko porodjajnih sala ima u Mišoviću?
Ja sam se tamo prvi put porodila, bilo je to 2009, tek nakon što je otvoreno porodilište ponovo. Moja ćerkica je bila 199-ta beba tu rodjena. U porodjajnoj sali su bila samo dva stola, nikakve boksove nisam videla. Sala savremena, ogromni monitori ( kao oni najveći LCD televizori ) za praćenje vitalnih funkcija mame i bebe, sve novo, sve super, ali sama sala je bila mala. Dva stola i ništa izmedju njih. Dobro, pretpostvljam da su razvlačili paravan kada su oba stola korišćena, ja sam se te noći jedina porodila, bar koliko znam.
Pa mi sad nije jasno... možda su proširili salu, ili je premestili. Ova je bila na kraju hodnika, preko puta operacionog bloka. Mala baš.
 
Pa, koliko porodjajnih sala ima u Mišoviću?
Ja sam se tamo prvi put porodila, bilo je to 2009, tek nakon što je otvoreno porodilište ponovo. Moja ćerkica je bila 199-ta beba tu rodjena. U porodjajnoj sali su bila samo dva stola, nikakve boksove nisam videla. Sala savremena, ogromni monitori ( kao oni najveći LCD televizori ) za praćenje vitalnih funkcija mame i bebe, sve novo, sve super, ali sama sala je bila mala. Dva stola i ništa izmedju njih. Dobro, pretpostvljam da su razvlačili paravan kada su oba stola korišćena, ja sam se te noći jedina porodila, bar koliko znam.
Pa mi sad nije jasno... možda su proširili salu, ili je premestili. Ova je bila na kraju hodnika, preko puta operacionog bloka. Mala baš.

..krevet uz krevet, loshe sam napisala.. :)
..jedna sala.. :) ..ja nekako smatram boksom krevet i svu onu pripadajucu skalameriju uz njega :lol:
a paravan postoji ali se bash i ne tangiraju da ga navuku..
 
..krevet uz krevet, loshe sam napisala.. :)
..jedna sala.. :) ..ja nekako smatram boksom krevet i svu onu pripadajucu skalameriju uz njega :lol:
a paravan postoji ali se bash i ne tangiraju da ga navuku..

Aha, pa tako reci :)
U smederevskom porodilištu imaju klasične boksove, zasebne male sobice, sa prozorima izmedju. Pa razmišljam - ništa slično nisam videla u Mišoviću, niš' mi jasno nije :)
Inače, i u Sd-u sam se poradjala jedina te noći. Mir, tišina, samo kucka onaj ctg, babica fina, nasmejana, ljubazna, šali se, dr fina i tiha... ma milina, da nije bolelo pa da odspvam k'o čovek :lol: A ne sutradan, nego dan iza, tj. prekosutra - rodjeno 11 beba za dan i noć :eek: Koju sam sreću imala što sam se baškarila tamo sama i nisam slušala ničiji porodjaj ( oba puta, stvarno luda sreća ) :)
 
Poslednja izmena:
..ja sam se samo sa velikim sinom poradjala sama.. :)
..skoro i bez babice, jedva da je stigla :lol:
..to mi je bio i najbrzi i najbezbolniji porodjaj, btw.. :)

..dodushe, haos je nastao posle svega, kad sam otishla u sobu.. :roll:
..ali to nije tema.. :)
..kad bi mogle sa stola kuci, ja ne bih imala ni jednu rech zamerke na porodilishta u srbiji.. :)
..mada se mnogo toga promenilo na bolje poslednjih godina.. :worth:
 
Porodilišta u Srbiji su sjajna ako je sa porođajem sve ok.
Ali ne daj bože da se nešto iskomplikuje, ispada da je svejedno dal se porađaš na njivi ili u porodilištu. :sad2:

..ja mislim sasvim suprotno,
ako se stvari zakomplikuju sasvim ce ti profesionalno spasiti zivot, tebi i bebi,
a ti cesh im iz zahvalnosti zbog toga oprostiti nocne more i tikove koje steknesh zbog manjka ljudskosti i kulture ophodjenja..

..kad je sve ok, doshla si da se, eto, pred njima porodish, zato shto je red i 21.vek,
onda mnogo smeta mnogo toga..samo shto ti brzo izbiju primedbe iz glave sa "shta se zalish, vazno je da je sve ok".. :neutral:
 
Da, samo treba napomenuti da je prvi porođaj gotovo po pravilu najteži. Svaki sledeći je sve lakši i brži jer je telo naviklo na drugo stanje i brže se prilagođava svakoj novoj fazi.
Ja sam na prvom bila na indukciji jer sam ostala bez plodove vode, a uopšte nisam imala trudove. Posle 5 sati indukcije sam se porodila, ali na jedvite jade sam izgurala bebu koja nije imala ni tri kg. Babica se drala na mene da guram, mislila sam da će početi da me šamara.
Sa drugim je od prvog truda koji sam osetila do samog porođaja prošlo 4 i po sata, beba je izletela iz dva napona, a imao je skoro 4kg. Treće bih verovatno rodila kući, ne bih stigla ni sa se obučem da krenem. :lol:

Тако већина жена каже.
Међутим,код мене је било обрнуто, други порођај много тежи од првог.
Оба порођаја су ми била заказана, јер је моја докторка тада била дежурна и желела је лично да ме породи.
Дакле, и први и други пут сам дошла у болницу одређеног дана, близу термина, без икаквих предзнака порођаја, пробила ми је водењак и ставила ме на идукцију и за три сата сам се породила, уз врло правилан распоред контракција, могла сам секундаром да их пратим...
Други порорђај, само 13 месеци кансије, ми је исто тако започео, само је проценила да нема потребе да ме стави на индукцију, јер је порођај фино кренуо самим пробијањем водењака. Међутим, тада сам се намучила много више него први пут, трајало је 4 сата, али са хаотичним контракцијама, које нисам могла да пратим, са скоро сат времена мешаних напона и контракција током којих сам морала да шетам да би ми се беба спустила...и тако... Жао ми је што ме није и тад ставила на идукцију, мени је та индукција била супер!

И шта је интересантно: после првог порђаја, док сам још лежала на столу пре него што су ме зашили, рекла сам себи: ''Ок, могу ја ово још једном!''
;)
После другог прођаја, требало ми је, богами, месец дана да кажем себи:''Па, могла бих и треће!'';)
...На жалост, до трећег није дошло....:(

Иначе, што се теме тиче. треб размишљти овако: да је прорђај такав баук како га многи представљају - сви бисмо били јединци! Ко би био толики мазохиста да два или више пута прилази кроз то?:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
..epidural ima i loshiju stranu, od neminovne indukcije do mnogo cheshceg zavrshavanja hitnim carskim..
..na moja poslednja dva porodjaja (mishovic, 2010 i 2011) sam bila boks uz boks sa mamama na epiduralu..
..obe su obilazili svaki chas, dodavali anesteziju, dodavali indukciju,
ja sam se porodila jako brzo po dolasku i tokom famoznih dva sata "posmatranja" u samoj porodjanoj sali
pratila uzivo njihov odlazak u salu pored na carski zbog nenapredovanja porodjaja..

..treba se informisati o svemu..
Ne znam, porađala sam se bez indukcije...drugi put u Višegradskoj neviđena gužva, boksovi zauzeti, stave me u onu " izolacionu" sobu, a nisam bila zarazna i jedva su stigli, Danici je već glavica izašla...iz moje perspektive sva sreća što me nije bolelo pa sam mogla da uradim šta je trebalo.... Ne treba moj primer uzimati kao merilo, generalno ja jako loše podnosim kad neko viče na mene tako što odbijam svaku saradnju, a pošto bi to bilo katastrofalno po bebu i mene epidural mi je bio spas. Samo da napomenem, niko ne viče na porodilju da bi se drao, nego da je prene iz nekog čudnog stanja. Tokom prvog porođaja jedna ženica je pobegla sa stola, to je bilo strašno kako se odupirala i nije dala da je vrate na sto... strah i bol nas učine drugačijim nego što smo inače.
 
Poslednja izmena:
Никад у животу ми се није толико спавало као кад сам била у боксу у неуспешном покушају природног порођаја.
Чаршави испод мене су били чисти и мирисали су очаравајуће, душу дало за поподневну дремку. :D
 
Никад у животу ми се није толико спавало као кад сам била у боксу у неуспешном покушају природног порођаја.
Чаршави испод мене су били чисти и мирисали су очаравајуће, душу дало за поподневну дремку. :D

Hahahaha
Već sam negde pisala... kada mi je počeo drugi porodjaj ( iznenada, pucanjem vodenjka, a taman što sam isključila komp i krenula da se skidam za spavanje ), rekla sam - joooooj, pa gde bre baš sad kada mi se spava ovoliko :zcepanje:
 
Postoji i radi se odavno! U Mišoviću su sa njim krenuli 1988. dok se mama sa bratom porodila uz epidural 1990. u Kragujevcu. Moja tri porođaja, sva tri drugačija, ali uz epidural... mislim da je to najlepše što sebi možeš priuštiti. I ne mislim to samo finansijski, važno je izboriti se sa predrasudama i onda je... čarobno, ali zaista. Ne boli te, sve osećaš (nije kao kod zubara kad sva utrneš), pošto te ne boli koncentrišeš se na pravilono disanje, mnogo lakše sarađuješ i možeš istinski da se raduješ... Ovo je prosto poređenje pošto su se uz mene porađale i mama se epiduralom i one bez...U svakom slučaju, držim ti palčeve!

Super zvuci , velko hvala :)
 

Back
Top