- Poruka
- 336.110
Put do uspeha posut je trnjem i željom da se uspe. Nagrada je aplauz
Pitanje je koliku ste cenu spremni da platite za taj aplauz?
Pitanje je koliku ste cenu spremni da platite za taj aplauz?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Perfektno.Svelo se uglavnom na virtuelno, virtuelni aplauz - lajk, nešto kao pišeš, neko mišljenje ili nešto, i onda ti nagrada dođe u vidu lajka, ta crvena notifikacija, koju mnogi volimo, a u stvari šta je to, iluzorna potvrda, virtuelni ljudi, virtuelna nazovi prijateljstva, krećem se u tome, ali nije mi najjasnije, surogat života, ne zna čovek više ni kako da živi, gde da ide, šta da radi, umorio sam se od tog virtuelnog, volim umetnost, gledam serije, filmove, malo čitam, ali onda se opet vraćam u virtuelni svet, bića smo potvrde, skačemo ko pčele, sa cveta na cvet, mešamo se kroz te interakcije, ali nijedna nije potpuno zadovoljavajuća, i šta je onda rešenje, naći konstantu, možda izolacija i samoća, možda su to konstante, ali tu se može prilično ili sasvim izgubiti razum, i tako, pitaš se šta je bolje, šta koliko možeš izdržati, gde možeš naći više ispunjenosti i sreće, ne znam, podsvesno naginjem toj nekoj samoći, jer deluje istinitije od sveta aplauza, ali i dalje puno pišem, i onda to obično negde prezentujem, sve u svemu, pisanje vidim kao terapiju, virtuelna prijateljstva kao nestabilna, a samoću, i biti i živeti potpuno sam, bez neke veće komunikacije, kao nešto što je možda najčistije, ali možda neostvarivo, i nemoguće.
Efektivnost rada mi nije nikad bio neki sinonim ili ultimatum za aplauz ili pohvalu od bilo koga.Pitanje je koliku ste cenu spremni da platite za taj aplauz?
Hej, pročitala sam ovo i žao mi je što se tako osjećašSvelo se uglavnom na virtuelno, virtuelni aplauz - lajk, nešto kao pišeš, neko mišljenje ili nešto, i onda ti nagrada dođe u vidu lajka, ta crvena notifikacija, koju mnogi volimo, a u stvari šta je to, iluzorna potvrda, virtuelni ljudi, virtuelna nazovi prijateljstva, krećem se u tome, ali nije mi najjasnije, surogat života, ne zna čovek više ni kako da živi, gde da ide, šta da radi, umorio sam se od tog virtuelnog, volim umetnost, gledam serije, filmove, malo čitam, ali onda se opet vraćam u virtuelni svet, bića smo potvrde, skačemo ko pčele, sa cveta na cvet, mešamo se kroz te interakcije, ali nijedna nije potpuno zadovoljavajuća, i šta je onda rešenje, naći konstantu, možda izolacija i samoća, možda su to konstante, ali tu se može prilično ili sasvim izgubiti razum, i tako, pitaš se šta je bolje, šta koliko možeš izdržati, gde možeš naći više ispunjenosti i sreće, ne znam, podsvesno naginjem toj nekoj samoći, jer deluje istinitije od sveta aplauza, ali i dalje puno pišem, i onda to obično negde prezentujem, sve u svemu, pisanje vidim kao terapiju, virtuelna prijateljstva kao nestabilna, a samoću, i biti i živeti potpuno sam, bez neke veće komunikacije, kao nešto što je možda najčistije, ali možda neostvarivo, i nemoguće.
Neki dan sam čitala osnovne ljudske potrebePut do uspeha posut je trnjem i željom da se uspe. Nagrada je aplauz
Pitanje je koliku ste cenu spremni da platite za taj aplauz?
Pogledajte prilog 1505944
Aplauz je samo jedan od mnogih nusproizvoda odredjenog uspjeha.Put do uspeha posut je trnjem i željom da se uspe. Nagrada je aplauz
Pitanje je koliku ste cenu spremni da platite za taj aplauz?
Mene neko nezadovoljstvo tera da idem dalje, do krajnosti, iza svega ovog, koje je možda samo koprena, a možda i nije, uglavnom, zanima me zašto sam ja ovakav, zašto je svet ovakav, u poređenju sa drugima, imam puno problema, mada imaju i drugi probleme, tako, to me je negde i gurnulo u svet misli, gde puno toga ispitujem, glorifikujem samoću, a u stvari samo menjam platforme, gde dobijam aplauze, možda je to suština, dati i dobiti aplauz, ali možda i nije, možda je sve s razlogom, ali koji je razlog, i tako neka pitanja...Hej, pročitala sam ovo i žao mi je što se tako osjećaš
Vjerovatno ti ne znači ovo ništa, ali eto hoću da znaš da opet, iako je virtuelno kako kažeš, nisi sam u životu i nije tačno da ovdje na forumu ljudi ne brinu o drugima.
Kada tu boraviš i srećeš nik-nejme redovno, onda se htio-ne htio, vežeš za ljude iza tih nik-nejma
Iako je virtuelno, svi smo mi ljudi iza profila!
I svi mi imamo neke potrebe, i mi ih na forumu zadovoljimo.
Neko potrebu za lajkom, kako ti kažeš, a ustvari je to potvrda da smo prihvaćeni i primjećeni,
neko za povezanošću sa sličnima,
neko traži partnera, neko prijatelja,
Itd
Vidim da gledaš sa negativnije perspektive, i znam da to tebi sada djeluje kao istina, ali vjeruj to je samo trenutna perspektiva koju možeš promijeniti u to da bude perspektiva sa razumijevanjem.
Sako dobro!
Udahni. IzdahniMene neko nezadovoljstvo tera da idem dalje, do krajnosti, iza svega ovog, koje je možda samo koprena, a možda i nije, uglavnom, zanima me zašto sam ja ovakav, zašto je svet ovakav, u poređenju sa drugima, imam puno problema, mada imaju i drugi probleme, tako, to me je negde i gurnulo u svet misli, gde puno toga ispitujem, glorifikujem samoću, a u stvari samo menjam platforme, gde dobijam aplauze, možda je to suština, dati i dobiti aplauz, ali možda i nije, možda je sve s razlogom, ali koji je razlog, i tako neka pitanja...
Ma jasno je to, ni ne vidim to kao kuknjavu, više zapisujem trenutno šta mislim.Udahni. Izdahni
Polako.
Vidi se nemir i haos.
Previše misliš.
Vjerujem da si imao ogromne probleme. Razumijem te. I ja isto. Iako svi imamo problrme, složićemo se da postoje veći i manji problemi.
Postoji razlog što ljude iznutra slomi.
Ali ali
Batali taj mentalitet žrtve! Batali to žaljenje i kukanje. Šta dobijaš time? Šta tražiš time?
Znam ja! Tražiš, nesvjrsno, podršku, prihvatanje, razumijevanje, ljubav, zagrljaj.
Ali to radiš na pogrešnom mjestu i tako sam sebe vjelno ukopavaš, jer niko te ne može zagrliti od 'virturlnih' prijatelja iako ja to želim sada jer ti treba.
Ali pazi, ovo sam trebaš shvatiti. Sve ovo isto. SAM.
Ti ćeš sad ovo pročitati, i možda bude 'Aha' momenat, ali dzaba dok ne kreneš putem rješavanja mentaliteta žrtve.
Čim zo u sebi imaš - vjeruj mi, bio si žrtva. Ali nisi SADA!!!
Ko god je tebe činio bespomoćnim, to je prošlost
A živiš SADA.
Ma jasno je to, ni ne vidim to kao kuknjavu, više zapisujem trenutno šta mislim.
Da li je rešenje, budistički, skrenuti fokus sa problema, ka sreći, sa ružnih i tužnih stvari, ka lepim, ili hrišćanski, prepustiti probleme i pokloniti veru višoj sili, uglavnom, možda je za svakog to individualan izbor, lično, više sam naklonjen tom drugom rešenju, ali zanima me da razotkrijem ono što je lažno u meni, čak i neke pojave pseudoempatije, i pseudosavesti, i da probam da otkrijem stvarne aspekte toga, ja se npr. ne vezujem previše za virtuelne profile ljudi, lako se rastajem, pre nije bilo tako, i teže mi je padalo, ali rekao bih da je to bio neki aspekt pseudosavesti, u realnosti sam nešto razumniji u tome, ali uglavnom gledam da odbacim sve što mi nije neophodno, sve što mi je suvišno, volim slobodu... treba sve to razlučiti, a možda se ne treba previše ni baviti time.
U pravu su kada kažu da su religiji skloni slabi, jer u religiji vide utjehu i slamku spasa.Ma jasno je to, ni ne vidim to kao kuknjavu, više zapisujem trenutno šta mislim.
Da li je rešenje, budistički, skrenuti fokus sa problema, ka sreći, sa ružnih i tužnih stvari, ka lepim, ili hrišćanski, prepustiti probleme i pokloniti veru višoj sili, uglavnom, možda je za svakog to individualan izbor, lično, više sam naklonjen tom drugom rešenju, ali zanima me da razotkrijem ono što je lažno u meni, čak i neke pojave pseudoempatije, i pseudosavesti, i da probam da otkrijem stvarne aspekte toga, ja se npr. ne vezujem previše za virtuelne profile ljudi, lako se rastajem, pre nije bilo tako, i teže mi je padalo, ali rekao bih da je to bio neki aspekt pseudosavesti, u realnosti sam nešto razumniji u tome, ali uglavnom gledam da odbacim sve što mi nije neophodno, sve što mi je suvišno, volim slobodu... treba sve to razlučiti, a možda se ne treba previše ni baviti time.
Pitanje je to.A ko nije slab. Oni ljudi, koji misle da nisu slabi, su ili glupi, ili nedovoljno iskusni.
Svašta... kakva izjava.Pitanje je to.
Religiozan misli da je jak, ali ne zna da se odrekao slobode i istine, time je platio tu jačinu, pa je hrabar čak i pred smrću.
Realan, sa stoičkog aspekta, onaj koji voli istinu i slobodu, ako se ne boji sudbine i ima samokontrolu nije slab, ako je slučaj obrnut, slab je.
Stoicizam u jednoj sceni otprilike izgleda ovako,
Odredjena i približna istina, ne apsolutna, nalazi se u našim granicama saznanja, ni u jednoj toj granici ne postoji nikakvo saznanje o bogu ili bogovima.Svašta... kakva izjava.
Ti znaš na kojoj strani je istina i sloboda, pa tako pričaš?
Uveren si da istina nije na strani religioznog?
Šta sve neću pročitati od raznih 'vernika filozofije'...
Sasvim netačno. Bilo bi tačno jedino kad bi izbacili fenomene čuda, sinhroniciteta, i tako neke pojave.u našim granicama saznanja, ni u jednoj toj granici ne postoji nikakvo saznanje o bogu
Čudo nije fenomen, to je inteligencija koja definiše nešto čudom jer nije sposobna da odredjenu pojavu, stvar, šta god, da dekodira i shvati u svom punom obliku i uzroku, dakle tu je u pitanju odsustvo istine, odnosno znanja, te je fenomen zapravo volja uma da se odredjenom nečemu da pun oblik i naziv, tačnije cjelovitost iako to nije tako kako jeste, ovo se uglavnom objašnjava u Geštalt psihologiji.Sasvim netačno. Bilo bi tačno jedino kad bi izbacili fenomene čuda, sinhroniciteta, i tako neke pojave.
Drugo, tu je i logika životnog iskustva. Svako sa nekim, da kažem, ekstremnim životnim iskustvima, shvata, da on ne može biti sam sebi spas, već da spas treba tražiti van sebe.
Zašto baš kurt kombajn¿ Imaš primjer npr. Čole i Brege, ljudi na mjestu, pametni estradni igrači...ranije sam mislila biti slavan je super i uspeh u zivotu, sto i jeste, ali mislim da bi me smorilo jer zamisli da moras da dajes autograme, lazno se smeskas, razvlace te tabloidi..potpuno kapiram K. Cobain-a!