- Poruka
- 17.915
Odgledah neki snimak jedne kolegince koji me podstakao da napišem ovaj post. Morala sam da se složim sa njenom izjavom da deca odlično znaju da prepoznaju ko od nas vlada znanjem a ko se pridržava udžbenika i čita iz priprema. Sećam se svog početka i pisanja tih priprema, kojih sam se držala kao pijan plota jer nas na fakultetu uče da je to glavno sredstvo rada. A nije. Glavno sredstvo rada je moja spremnost, moja želja da pronađem milion načina da im približim gradivo na odgovarajući način, bez obzira što to nema veze sa pripremom. Isti slučaj je i sa nastavnicima i sa učiteljima. Neki od nas,koji vladaju materijom, sigurni u svoju spremnost, vrlo lako zasluže poštovanje i steknu autoritet. Ako deca primete i minimum kolebanja ili nesigurnosti, taj nastavnik će teško steći njihovo poštovanje, časovi će biti neuspešni i samim tim aitoritet takvog nastavnika je upitan.Fakulteti koji obrazuju buduće prosvetne radnike ne obraćaju mnogo pažnje na ovu, po mom mišljenju, jako bitnu stavku a to je : bitna je metoda i spremnost nastavnika da se stalno obrazuje.