Braco moja napacena, malo price o sportu u Afghanistanu. Najpopularniji sport u Afghanistanu
je odbojka. Iako su visoki metar i zilet ili sto bi Ameri rekli 1,36 Nedelko Nedic - a (jedan Nedeljko Nedic = 0, 76 metara), obozavaju da igraju odbojku verovatno lececi na taj nacin komplekse (bukvalno) nize vrednosti. Koliko su u toku svetskih dogadjaja iz ove oblasti govori cinjenica da su umrli od smeha kad smo im ja i moje kolege pokusali dokazati da su Juga i Italija tata - mate za ovu igru. S druge strane, moj novi telohranitelj ima oko dva metra i za sigurno je najvisi covek u distriktu kojeg su (u to sam 100% siguran) talibani koristili da okace satelitske antene za vreme svog rezima.
Ja zeleci da napravim fazon nazvah ga Kareem Abdul Jabaar, a on zajedno sa ostalima me bledo pogleda kao sto prosecan srpski politicar ume da te pogleda kad ga pitas za ekonomski program svoje partije. Nikad culi!!! Onda sam im pricao o zlatu u Ljubljani, Kici, Moki, Ciboni, Divcu, Sacramentu, Jordanovim bravurama, Djordjevicevim tricama u zadnjim sekundama...ali nista nisu skapirali. Napokon pomenuh kos, rupu gde treba ubaciti loptu, a oni poskocise od srece misleci da pricam o sportu broj dva po popularnosti u Afghanistanu. Nastao je u Nuristanu, zove se Bushkashi a jedina razlika izmedju njega i kosarke je u tome sto je rupa u zemlji, igra se na konjima, a u rupu se (verovali ili ne) ne ubacuje lopta, nego mrtva, sveze obezglavljena ovca. Kako to izgleda: baje se skupe, izaberu dovoljno veliku ovcu, otfikare joj glavu, i... vreme je za malo sportske razonode. Teren je obicna livada u cijem centru se nalazi rupa. Prva ekipa uzme pomenutu obezglavljenu ovcu i krene da galopira oko livade, dok se druga (okupljena u centralnom delu livade, oko rupe) sprema da brani tu istu rupu. U jednom trenutku, ovi sa ovcom krenu prema centru sa zeljom da ubace ovcu u rupu (i postignu... pa valjda gol, ***** li ga) dok se ovi drugi trude da ih odbiju od iste. Posle gola/kosa/hrkljusa, pozicije se menjaju, i napadaci postaju odbrana. I tako se oni guraju na konjima, znojavi, krvavi i (prirodno) ludi, jedno par sati.
Kad se zavrsi "utakmica", ovca, koja je uveliko dobrano izmrcvarena od finti, zakucavanja, dodavanja i capanja, biva pojedena u slast. Meso od takve ovce mora da je strahovito socno i meko. Trudicu se da ga ne probam (lekcija sa skorpijonom me je naucila pameti pa sad prvo pitam pre nego sto dodje do faze konzumiranja).
Trece mesto po popularnosti dele fudbal i kriket. Jos nisam video ni jedan stadion za iste, kao ni bilo koga ko se bavi ovim sportovima. Za istaci je da je za vreme talibana u centru Jalalabada podignut spomenik fudbalskoj lopti koji i dan danas tu stoji, iako je u njihovo vreme bilo zabranjeno bavljenje sportom. Mozda je to bio posmrtni spomenik u cast ne igranju fudbala?
Sto se tice ostalih sportova, na ceni je rvanje, koje se obicno upraznjava po livadama u izbeglickim kampovima (toliko su dokoni i jaki da nekako moraju da se isprazne), dok sve ostalo nije vredno ni pomena. Mozete misliti mene koji dolazim iz grada rukometa, a ne mogu cak ni da se kurcim na racun Metaloplastike. Sto se tice vaterpola na primer, mozda bi ga oni i voleli igrati kad bi: a.) imali bar jedan bazen i b.) znali da plivaju. Zivot je zaista zajeban ponekad!!!
Sto se tice saobracaja, ovo nikad nisam video u zivotu. Na ulicama je totalan haos. Pravilo je da nema pravila. Jedino pravilo koje se postuje (???) je to da moras da upalis cetiri migavca kad si na kruznom ili na raskrsnici a zelis ici pravo. Obilazi se sa svih strana, a umesto pravila desne ruke imaju pravilo jaceg (ili da budem precizniji, pravilo veceg).
Kako to izgleda u praksi: ako na raskrsnici stoje kamion, dzip, riksa i kamila, onda prvenstvo ima kamion, zatim dzip a u zavisnosti od velicine kamile, vozac rikse ce da se usudi da krene prvi ili da joj ustupi prednost. Ovo pravilo ne vazi samo u slucaju da u dzipu sedi Haridji (stranac). U tom slucaju, uz duzno postovanje prema istom, kamion ce dati prednost dzipu.
Saobracajke su svakodnevna pojava, i s'obzirom da nisu smrtonosne (kvalitet puta je takav da se ne moze voziti brze od 35 km/h) ja uzivam u njima. Poenta je u policiji koja je smesna kao Muppet Show. Baje imaju stare cojane SMB uniforme, izgledaju gore od srpskih trecepozivaca, a umesto oruzja imaju granu (ne paliju nego bukvalno parce odvaljene grane) sa kojom tuku vozace po glavi (ako ne postuju tzv. pravila), ili (sto je cesce) po kolima. Da stvar bude jos komplikovanija, ovde se voze kola koja su u 99% slucajeva uvezena iz Pakistana, gde se vozi levom stranom (i vise od pola su bez registarskih tablica). Ovo (da se vozi levom stranom) znaci da je volan sa desne strane. Da stvar bude maximalno zakomplikovana, ovde (u Afghanistanu) se vozi desnom stranom, tako da nista ne vidis nego obilazis na "instikt".
Prvi put sam se usudio da sednem za volan pre dva dana. Zajebano do koske, braco. Od silne voznje dobijes iscasenje vrata. By the way, prica se da cu dobiti od UN - a jednu Toyota - u Land Cruiser sa "normalnim volanom". Zivim za taj momenat. Sto se tice kvaliteta puteva, treba reci i to da ceo Afghanistan nije pokriven istim. Kad kazem da nije, to znaci da jedini nacin da dodjes do odredjenih mesta je da uzmes helikopter ili da koristis kamile.
Jos jedna opaska po pitanju saobracaja: najnormalnije je videti prostrt tepih nasred puta. Ja u pocetku mislio da ga je neko tu zaboravio te krenuh da ga zaobilazim, da bih kasnije saznao da ga Afghani namerno prostiru nasred puta kako bi mi, kolima prelazili preko njega i "tresli ga od prasine".
Inace higijena ce biti vise zastupljena u jednom od mojih sledecih pisama, gde cu vas upoznati i sa Afghanskim pogledom na sex (ne znam zasto sam ove dve stvari povezao, mora da postoji dobar razlog za to?).
Mister "Very Good" Branko, US NAVY SEALS (just one kid) - Ser.
p.s.
S' obzirom da smo pricali o saobracaju u Afghanistanu, saljem vam ovaj mali UP DATE po pitanju istog. Elem, danas je moj vozac opet skrljao jednog biciklistu, samo sto je ovog puta nesrecni dobitnik poljupca haube po prilicno velikog dzipa bio ni manje ni vise nego policajac licno. Kad je moj vozac shvatio sta je uradio, preblede od straha, izlete napolje da pomogne panduru, a ovaj kad dodje sebi, izvadi svoju policijsku granu i poce da ga marise po glavi uz salve psovki (bar mi se ucinilo da je psovao, s'obzirom da mu je svaka druga rec koju je izgovorio bila "Harra" sto u prevodu znaci *****)!
Moj vozac, braneci se jednom rukom od grane koja ga je nepogresivo pogadjala u glavu i to uvek u isto mesto, drugom rukom isceprka iz dzepa 100 rupija (1 rupi = 1 dinar) i dade mu u znak odstete, sto ovaj prihvati, smiri se, pogleda ka meni, i videvsi da sam ja Haridji rece mi "Hello", sto me ovog puta ni blizu ne dodirnu kao prvi put.
Spoznaja da sam ovde tri nedelje a vec me ovake stvari pocinju ne dodirivati veoma me zabrinjava. Uklopiti se u ovu ludnicu i funkcionisati "normalno" znaci biti nenormalan. Cim dodjem u domovinu naci cu jednog dobrog psihijatra, ispovediti mu se i dati mu sansu da doktorira na moju temu. Ludilo, rodjaci!
***