Kafana kod knjiškog moljca

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ova tema polako ali sigurno postaje teren za demontažu ljudskosti. Ne mogu da shvatim motiv mizantropa... A mislila sam da pričamo o ljigavim tekstovima...

Манимо се вечитог кукумавчења над темама. Нека тема дође и прође. Сутра се нико неће ни сећати Ђокице морнара. Скупштина је то, па може понекад да се чује и истина, ништа не смета...

А, ако се приказом истинитих података о Ђорђу, демонтира људскост, чиме се онда, она монтира, постављањем севдалинке или тужбалице...?
 
Манимо се вечитог кукумавчења над темама. Нека тема дође и прође. Сутра се нико неће ни сећати Ђокице морнара. Скупштина је то, па може понекад да се чује и истина, ништа не смета...

А, ако се приказом истинитих података о Ђорђу, демонтира људскост, чиме се онда, она монтира, постављањем севдалинке или тужбалице...?

Ti mu dođeš ko antibiotik: na svakih 8 sati deluješ fugicidno.
 
Meni Balaševićeva "Jedan od onih života" spada u neke od najdražih :)
Baš je poput njegovih pesama, kao da je pisao roman u stihovima, tako mi je nekad delovalo. Priča je baš takva, jednostavna, slatka i pevljiva.
Što se njegovih pesama tiče, prolazio sam kroz čitav opus godinama, u zavisnosti od raspoloženja i doba; i dan-danas slušam neke pesme (Galicija, Mrtvi, Miholjsko leto, Starim, O Vasi Ladačkom, Maliganska itd), i mislim da je dovoljno šarenolik da za svakog ima ponešto, iako mi najmanje prijaju njegove političke, ali ga zbog toga ne osuđujem, jer je i on čovek koji ima pravo da se opredeli za nekoga, kao i svi mi... kao i naši roditelji, prijatelji i deca.
Pritom, Đole pravi odličnu atmosferu na koncertima i uvek sam uživao... vrstan je pripovedač, pa čak iako vrti one njegove pričice između pesama; a najdraže su mi one dve-tri koje priča tokom Provincijalke, razlikuju se i variraju od koncerta do koncerta, ali uvek ću moći da ih slušam.
Odavno je bio najavljen njegov novi album sa Panonskom mornaricom (njegovim bendom skoro sastavljenim, koji odlično zvuči) ali od toga ni traga ni glasa u poslednje vreme. Nije on omatoreo što se toga tiče, verujem da bi i dalje uspeo da zaseni publiku.
Eto moj skromni doprinos ovoj, sad već minuloj diskusiji o Balaševiću xD
 
Dobro jutro!Evo inspiracije i čvrste povezanosti književnosti i muzike.Roman Omon Ra-Viktor Peljevin,najpoznatiji i najzagonetniji ruski pisac svoje generacije (rođen 1962. u Moskvi), kultna je ličnost mladih u Rusiji, preveden je na sve važnije svetske jezike, a časopis „Njujorker" svrstao ga je među šest najboljih savremenih evropskih pisaca. Završio je elektrotehniku, a bio je i urednik časopisa o naučnoj fantastici. Dobitnik je najviših književnih nagrada, ali sistematski izbegava publicitet koji mu nameće status najčitanijeg pisca u Rusiji – retko daje intervjue, a kada to čini, više voli da govori o prirodi ljudskog uma nego o svojim knjigama.
Peljevinova proza je postmoderni spoj masovnog i elitnog, pop-kulture i ezoterije, savremenosti i prošlosti, što je i razlog neverovatnog uspeha njegovih dela, koje, kako kaže jedan ruski kritičar, čitaju i oni koji „već dugo nisu uzeli u ruke nijednu knjigu osim telefonskog imenika".
Tematika Peljevinovih knjiga je raznolika, ali se u njima stvarnost, kao kod Gogolja ili Kafke, uvek prepliće sa svetom sna i fantastike.
Na srpski je prevedeno dosta njegovih dela, među kojima se ističu romani "Omon Ra", „Čapajev i praznina", „Generation P” i „Život insekata".
A priča romana teče poetična, groteskna i surova priča koja baca novo svetlo na sovjetske mitove o velikim i herojskim delima, među kojima je i let na Mesec.
U nizu bizarnih detalja koji dočaravaju atmosferu sveprožimajuće birokratije, prvi je ime glavnog junaka – Omon je skraćenica od „Odeljenje milicije za specijalne namene", dok je njegov stariji brat Ovir dobio ime prema „Odeljenju za vize i prijavu boravka".
Jedva izbegavši da im u školi za pilote amputiraju obe noge kako bi ponovili podvig ruskog pilota Alekseja Maresjeva i tako postali „pravi ljudi", Omon i njegov kolega Mićok upadaju u KGB-ovu supertajnu, ali kako će se uskoro ispostaviti, samoubilačku misiju na Mesec. Konačno probuđen iz dečačkog sna o pozivu astronauta, junak romana uspeva da nadmudri totalitarnu državnu mašineriju i da se, kroz gužvu moskovskog Metroa, otisne u novi život.I tako Pink Floyd i Echos spoj muzike i književnosti,uz lep video za početak dana!
 
Samo još nešto da dodam, pa neću više o Balaševiću, časna reč.

Kada kažem da ne slušam Balaševića, mislim na MUZIKU, ne na stihove.
Kada slušam muziku, reči pesme mi nisu prioritet.
A njegova muzika mi ne leži, i imam utisak da stalno slušam istu pesmu.
Stvar ukusa, pa o tome neću i ne mogu da polemišem.

Za dobro jutro i dobar dan:

- - - - - - - - - -

A za "Pink Flojd" - bravo!
 
Samo još nešto da dodam, pa neću više o Balaševiću, časna reč.

Kada kažem da ne slušam Balaševića, mislim na MUZIKU, ne na stihove.
Kada slušam muziku, reči pesme mi nisu prioritet.
A njegova muzika mi ne leži, i imam utisak da stalno slušam istu pesmu.
Stvar ukusa, pa o tome neću i ne mogu da polemišem.

!

To imas utisak i kad slusas Cohena ( Leonarda).

Ljudi koji se razumeju u muziku, a srpski ne znaju niti ih tekst uopste zanima kazu da su Balasevicevi aranzmani fantasticni.

Lorka i kako ga Cohen dozivljava:worth:

 
Sta mislite o ovome?

http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2014&mm=10&dd=03&nav_id=907129

Licno mislim - porazavajuce. Ovaj covek je u najblazu ruku receno - elementarna nepogoda.

Nemam neko loše mišljenje o Ljušiću, ali ako je ovo napravio stvarno je blesav. Mogao je sve da rasproda po 40% od cene, i da ne obnavlja izdavačka prava i gotovo. Ostatak pokloni zabačenim seoskim bibliotekama. Ili jednostavno podeli narodu u npr akciji "Kultura svakom". Ovako je dobio rep koji ga može dugo pratiti.
 
To imas utisak i kad slusas Cohena ( Leonarda).

Ljudi koji se razumeju u muziku, a srpski ne znaju niti ih tekst uopste zanima kazu da su Balasevicevi aranzmani fantasticni.

Lorka i kako ga Cohen dozivljava


Da, postoji izvesna sličnost između njih dvojice, ali opet - ne bi njihova poezija na papiru bila tako zvučna kao što je pri izvođenju. Ja baš nisam uživao čitajući Koenovu zbirku pesama... možda je i do prevoda, naleteo sam na neki hrvatski, i baš mi je bio ogavan. Ima taj njegov hrapavi, tihi glas nekog šmeka :)
 
Како сам схватио, те књиге се враћају писцима по цени папира, разлог је наводно тај што не могу да се продају, а нема довољно простора за чување свих књига. За неке наслове се баш чудим.
 
Sta mislite o ovome?

http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2014&mm=10&dd=03&nav_id=907129

Licno mislim - porazavajuce. Ovaj covek je u najblazu ruku receno - elementarna nepogoda.

Jedan komentator ove vesti na portalu b92 rekao je i sustinu cele price:


Ja mislim da, simptomatično za Srbiju, gotovo svi koji kritikuju Ljušića, potpuno omašuju poentu, a ona je da, kada bi taj lik bio direktor ili vlasnik privatne izdavačke kuće i igrao se sa svojim parama, to bi bio samo njegov problem (međutim, naravno, u tom slučaju, teško da bi pravio ovakve budalaštine ili ne bi dugo opstao u poslu). Ne, on je direktor nečega što se zove "Službeni glasnik" i što, na prvom mestu, u vremenu interneta nema nijedan dobar razlog da postoji: objave se odluke na internet-stranici vlade, i zdravo đaci, to je to, a, na drugom mestu, kad već postoji, trebalo bi da ima što manji budžet i bude što skromniji, odnosno da izdaje tu mentalno i tehnološki zaostalu zvaničnu novinu vlade, i ništa drugo, a izdavački zanat da prepusti tržištu. Naravno, u tom slučaju, možda mnogo od ovih dela koja šalje na škartiranje i još više onih koje ne šalje ovaj ostrašćeni nacionalista i trećerazredni stručnjak koji ne bi trebalo da vodi ni seosku školu, a ne izdavačku kuću, ne bi nikada ugledala svetlo dana, ali i to je deo onoga što hoću da kažem, Radoš Ljušić nije problem, već simptom jednog bolesnog sistema u kome se nekakav "Službeni glasnik", dotirano budžetsko preduzeće pretvorilo uz pomoć novca koji je država pokrala od ljudi koji ga nikada dobrovoljno ne bi dali na izdavaštvo i na uštrb normalnog tržišnog izdavaštva u jednu od većih izdavačkih kuća u ovoj ubogoj zemlji, a to što njen direktor izigrava malog Ždanova je samo zakonomerna posledica takve situacije.
(EU Citizen, 3. oktobar 2014 21:04)

 
I evo, ako smo u Amarkordu, neko se mora žrtvovati za javno dobro, kao Gradiška, da ne postanemo groblje ušećerenih ljubičica.

U to ime: Balašević govori iskvarenom verzijom hrvatskog, tj. srpskim u Splitu, krstom se krsti u Šumadiji, maDŽarski divani oko Subotice, osamdesetih se zaklinje pod zvezdom i nudi svesrdni oslonac, devedesetih goni Gedu i odaje počast otporaškim mamama i sve bi to bila dobra uvertira za kosmopolitizam, da se ne sapliće o elementarno neobrazovanje: biti bogat kao knez i nije neki uspeh jer je bilo i posečenih knezova. Krez je poslovično imućan. No, doslednost je za svako poštovanje, makar i u šupljosti.
...Nora:ok:

Da dodamo>:roll:
 
E, bas mi je drago sto se slazem sa njenim misljenjem. Ko je imao te udzbenike u rukama, gde samo fali sta je ko doruckovao tog dana kada se predmetni dogadjao dogodio i da li je mu je tog dana bio dobar krvni pritisak, zna o cemu pricam.

Kada su se 2006. u izdanju Centra za demokratiju i pomirenje pojavile 4 istorijske čitanke balkanskih zemalja, čiji su autori 60 istoričara iz 11 zemalja jugoistočne Evrope, dr Ljušić ih je okarakterisao kao „antisrpske“ i zatražio od prosvetnih vlasti da ih izbace iz nastavnog programa. U televizijskim nastupima često psuje, a u nedostatku argumenata poseže za govorom mržnje.
Pored udžbenika koji se bave temom srpskog identiteta i dinastičkog glamura, dr Ljušić se istakao i kao pisac istorijske metafikcije (Ljubavi srpskih vladara i političara; čak četiri izdanja), postmodernog žanra par excellence.
Kod dr Ljušića, sve se vrti oko Führera. Omiljena reč mu je „vožd“. Ne voli seriju Crni Gruja jer desakralizuje lik Vožda. Kao kandidat DSS-a, pred izbore, predlagao je da prva sednica budućeg parlamenta bude održana u Orašcu na Sretenje, gde bi se izabrao vožd.




http://www.elektrobeton.net/bulevar-zvezda/ljusic-rados/
 
Za te ksenofobićne nemam više ni misli,ali gledam da delujem da se skidaju s važnih pozicija...U čemu sam dosledan...
I mislim da su prošlost,mada stiže još nešto gore...
Ipak,valja pozitivno delovati i biti na visini svog zadatog životnog cilja...
Bane je, naravno,u pravu...
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top