Jesen u meni tuguje .......

public
 
Sat kaže da je jesen. A moja soba još uvek miriše na leto i grejpfrut.
I još kada dodajmo jutarnju šoljicu aromatične, sveže skuvane kafe... uh,...
A Znate li zašto je kafa crna?... jer je samo noć kuva za zoru.
Čak i kada je prvi, penušavi oblak probijen nesigurnim zracima, bez težine,
diže se na površinu, ispunjavajući zoru lakoćom.
Polako ispijana jutarnja kafa, omiljena muzika, odlično raspoloženje i osmeh,

više nam ništa ne treba za ceo dan ...

CnImP07.jpg
 
Mi smo putnici kroz snove, dok ne dođemo do svoje karte za put oko sveta.
Oni, što ispod grudnog koša nose polupijane ptice ... koje same biraju streje
za svoje gnezdo često, pod pogrešnim krovom i još pogrešnijom ulicom.
Jer se ne rađaju tek kad naprave sebi gnjezdo, već se prvo rode ... i tek onda
traže mesto za gnezdo. Suludo ! Od rođenja sve naopako rade, čista sreća
da naopako i ne završe.
Mi smo oni, što nose kilometre u džepovima i osmehom šećerimo svaku, svoju
gorku kafu. I pišemo pisma !,,..na salvetama u studentskim menzama, u restoranima,
na klupama Skadarlije kad ujutru mirišu na tursku kafu i vruć hleb.
U pospanom autobusu dok u zoru ostavljamo svoj mali grad u potrazi za prilikama
velikog grada, velikih reka.A često zaboravljamo da uvek nosimo sebe sa sobom.
Čuvamo trag kafe nekog koga volimo, mirise na jastuku i zavidimo svima, što mirno
šetaju ulicama koje smo mi voleli ... dok smo voleli nas.
Kad želim nešto da ti kažem, a nemam te, pišem ti pisma i ne znam da li je tada suton
ili se ušuškala jesen u suton. Ali znam da će ona naći tvoju adresu, kao one polupijane
ptice ulicu ... za svoje gnjezdo.

JJmt0f1.png
 

Back
Top