Jesen u meni tuguje .......

4m5nX49hL2-file.jpeg
 
rSbOxrr.jpg


JESENJI KOLAČ koji se još iz detinjstva pamti a posle brze,
jednostavne pripreme, cela kuća će na jesen i cimet da miriše …


BaWFzqd.jpg


SASTOJCI :

1 jaje
1 šolja brašna
1 kesica praška za pecivo
2 šolje rendanih jabuka
1 šolja griza
1 šolja šećera
1 kesica vanilinog šećera
1/2 šolje ulja
1/2 šolje mleka
pola kesice cimeta
šećer u prahu za posipanje

PRIPREMA :

Uključite rernu da se zagreva na 180 °C !

Oljuštite, očistite od semenki i izrendajte jabuke, dodajte šećer i vanilin šećer i ostavite da jabuke puste sok.
U jedn, dubljoj posudi pomešajte suve sastojke : brašno, prašak za pecivo, cimet, griz, šećer i vanilin šećer
pa postepeno, uz mešanje, dodajte ulje, mleko i jaje te sve to dobro sjedinite.
Obložite pleh za pečenje pek-papirom, sipajte pola smese na dno i malo protresite pleh da se u plehu smesa
ravnomerno rasporedi. Zatim,odozgo, poređajte izrendane i (rukama) isceđene jabuke pa preko njih, prelite
preostalusmesu.
Pecite u rer, zagrejanoj na 180 ° dok posle tridesetak minuta (u zavisnosti od neke rerne i više)
čačkalica zabodena u sredinu kolača, ne izađe suva !!!
Pečen kolač ostavite da se prohladi a onda ga, obilno pospite prah šećerom.

P.s.
Po želji, kolač se može preliti i otopljenom čokoladom.​
 

Beše to jedan, polusunčan dan u polupraznom parkiću, sa poluotpijenom Caffee to- go, kada pričah sa Jovanom, Srbinom,
iz nekog nikad čula malog mesta, u okolini Banjaluke i koji,kaže da živi u domu za ljude sa teškim invaliditetom.
Odavno ga viđah u ovom parku posmatrajući ga kako juri sa onim crnim, invalidskim, motornim kolicima... sad' tamo ... sad' amo.
Simpatičan, s' vazda zaposlenim rukama,koje su uvek ili na nekoj od komandi kolica ili mlataraju negde po vazduhu !
Posle dugo vremena, iznenada se osmelio i odlučio da mi priđe i započne razgovor. Rešio valjda, da isprazni onu svoju ionako
praznu dušu i u jednom dahu, ispriča njegovu priču.

Nastradao je, reče uz uzdah, pre osamnaest godina, na građevini.Na jednoj od onih mnogih, na kojima beše kao mučenik sa
završenih par razreda osnovne škole ali vredan i vrstan radnik, sa dušom i srcem mnogo većim, od tih kolosa koje je gradio.
Gazda ga je uvek posebno hvalio pred svima i predviđao mu budućnost u superlativu ali za ovih osamnaest godina, samo ga
je jednom posetio.Ne ljuti se Jovan, sa onim pogledom koji podseća na jelena sa polomljenim rogovima ali sa punim ponosom.
Stari gazda je pet godina posle njegove nesreće umro ... a novi - ni nezna za njega.

Ne ljuti se on ni na svoje četvoro dece, koje osamnest godina nije video a svakog od njih, svojim čvornovatim,ogrubelim i izrađenim
rukama na kojima fale podva prsta sa belosvetskih građevina, izvede na akademski put. Nije Jovan onomad zapuc'o u beli svet,
da mu se deca potucaju po koje - kakvim malim školicama, posle kojih ne bi mogli sebi da nađu dovoljno dobar posao, za hleb!
Ponosan je Jovan za Oskara, na svoga inžinjera, arhitektu,doktora i profesorku.
Beše davno, kada mu poslaše taj mali albumčić, sa sada već odavno požutelim i masnim slikama, koje svakom pokazuje.... kada
nisu imali ništa ... ali su imali sebe i sve.
Najmlađi je bio u pelenama, kada je tog januarskog jutra, u praskozorje, prepešačio put od trideset kilometara i snegom do kukova
do onog rasklimatanog, tamno zelenog autobusa, koji ga je odvezao trbuhom za kruhom da (na)hrani ona petora usta ... što
ostadoše sama u onom bespuću.

Sudbina mnogih, nesrećnih gastarbajtera je toliko tužna i neizreciva, da je tu najbolji instrument čulo sluha i saosećajno klimanje glave.
Četvoro dece,sada već odrasle, i žena koja je na kratko vreme bila kod njega, u njegovoj muci i nesreći ali je i ona prestala da dolazi
i da ga neguje, jer nije više imala snage ... ili volje ?!

Na kraju ga smestiše u ovaj dom. A on sretan, jer tu imaše krov nad glavom, čist krevet i redovno je jeo velikom kašikom iz dubokog tanjira.
I uvek bi počinjao isto, o početcima, kada je čemer i jad prešao u normalnost svima onima, koji se kreću ili idu pored ... i oko njega.

Jovan nema prijatelja za svoju priču. Nema nikoga, ko bi ga posetio i poslušao priču - istu, na stotine puta ispričanu. Jovan, nema gotovo
vise ni sebe jer je samoga sebe, ostavio onog kišnog novembra na gradjevini. Onoga dana, kada mu je pukla kičma.

Ova priča je samo jedna od miliona Jovana, koji su nadu života našli u invalidskim kolicima i u njima jurcaju po parkovima tražeći jednu,
makar i malu dušu, koja bi za trenutak stala i pogledala te tužne oči i upila još jednu priču... tugu jednog od Jovana.


***
I tako se napuni životna torba, sa polusunčanim danom i praznom,kafenom čašom uz pitanje :
“ Šta je facit smisla ovog života?”

Biti zdrav ... i nosti svoju torbu na leđima ! ...

Iz zbirke priča > Život <
Oktobar, 2019

NYB40d0.jpg
 
Poslednja izmena:
JESENJI ZAMAK ....

N6iinK7.jpg


Peleš (Peleș)je od same izgradnje bio jedan od najmodernijih dvoraca u Evropi.
Imao je električne instalacije, lift, pokretni krov, pa čak i centralno grejanje, što je
za 18-ti vek bilo potpuno neverovatno.
Neorenesansni dvorac je predivan, smešten u planinama Karpata, blizu grada Sinaia u Rumuniji. Naručio ga je kralj Karol I
Rumunski 1873. godine, a izgradnja je počela iste godine. Kompletno je završen završen tek u jesen, 1914. godine.

Dizajn dvorca je kompleksan spoj različitih arhitektonskih stilova, uključujući nemačke, italijanske i francuske uticaje a služio je
kao letnja rezidencija za rumunsku, kraljevsku porodicu, sve do 1947. godine. Upravo zbog toga je i bio opremljen svim,
najmodernijim sredstvima.
Dvorac je poznat po svom izvanrednom enterijeru, koji obuhvata ukrasne drvene rezbarije, vitraže, prelep nameštaj i veliku
kolekciju vrednih umetničkih dela i istorijskih predmeta. Okolni vrtovi i šumovite površine, doprinose lepoti i šarmu mesta.
Privlačeći veliki broj posetilaca svake godine,dvorac je otvoren za javnost omogućavajući posetiocima da istraže raskošne sobe,
ukrase i pikturestnu okolinu pogotovo u jesenjem periodu.
Peleš i dalje ostaje jedan od najpoznatijih i najlepših obeležja Rumunije, prikazujući jedinstvenu lepotu arhitekture i istorijski
značaj te zemlje.
 

Back
Top