Iz kog si ti filma?

ona scena kad ona izlazi iz sanatorijuma i odlazi da ga sretne, posle mnogo vremena, posle SVEGA... i onda, taj pogled, trenutak kad samo stoje jedno naspram drugog bez reci. i ono SVE u ocima..i to cutanje recitije od reci, gde je sve jasno a nista nije, jer nikad nista nije ni bilo, a sve je bilo..taj veciti apsurd, ta promasenost, promasenost za dlaku, za trenutak, za sekund..mrzim to...:(
 
imao sam jednu drugaricu koja me je nervirala tim pitanjima: "iz kog je on/ona filma" i "u kom je on/ona fazonu".. i onda se od mene ocekuje u par recenica da joj ispricam coveka.. aman, zeno, ne znam ni u kom sam ja fazonu
 
Čudesna sudbina Amelije Pulen :D

bug.gif
 

Back
Top