Kod nas te nece testirati na sargarepu to je sigurno, trazice ti antitela u krvi na uobicajene alergene, o tome se radi ali to treba da radis u dogovoru sa svojim alergologom.
Astma je hronicna bolest i taj sto je prestao da ima astmu zato sto je otkrio alergiju na sargarepu to je u domenu pa necu reci naucne fantastike ali tu je negde.
Osnovna uloga imunog sistema našeg organizma je da nas odbrani od svega što nam je strano i što nas ugrožava, bilo da potiče iz unutrašnje ili spoljne sredine. Na taj način se kod zdravih osoba stvara imunost, otpornost ka ovim činiocima. Alergija predstavlja promenjeno, preosetljivo stanje imunog sistema pojedinih osoba na materije iz našeg okruženja, a na koje većina ne reaguje, jer nas ne ugrožavaju. Reč alergija je grčkog porekla i nastala je spajanjem reči alos = promenjen i ergeia = reakcija. Sklonost ka alergiji je nasledna i oko 30 % populacije je sklono ovim bolestima, a kod oko 20 % se ona i ispolji. Broj obolelih je u stalnom porastu u svetu i kod nas.
Materije koje izazivaju alergije nazivaju se alergenima i podeljeni su u nekoliko velikih grupa u odnosu na način na koji naš organizam dolazi u dodir sa njima:
- kontaktni alergeni (hemikalije, kozmetika, nakit..)
- nutritivni alergeni – hrana (orasi, kikiriki, čokolada, jaja, riba, mleko, konzervansi i aditivi u hrani..)
- respiratorni alergeni – iz unutrašnje sredine, kuće, kao što je prašina i grinje, dlaka domaćih životinja ili iz spoljašnje sredine, kao što su poleni drveća, trava i korova.
Kada organizam preosetljive osobe dođe u kontakt sa alergenom u roku od nekoliko minuta ili sati ispoljiće se simptomi alergije.
U slučaju respiratorne alergije na polene, zrnca polena dospevaju do kože, sluznice oka, nosa, pluća i i zazivaju sledeće simptome:
• Koža – crvenilo, otok, osećaj svraba, osip
• Oči – crvenilo, suzenje, svrab
• Nos – kijanje, zapušenost, obilna vodenasta sekrecija, svrab
• Grlo – osećaj slivanja sekreta, osećaj grebanja, svraba
• Pluća – suvi kašalj, otežano disanje, gušenje.
Svi navedeni simptomi mogu biti ispoljeni u blagom obliku kada ne remete radnu sposobnost, ali i u težim oblicima, pa i dramatičnim kada ugrožavaju život (u slučaju gušenja).
Ukoliko se simptomi alergije ne leče od samog početka imaju sklonost da se tokom godina pojačavaju i javljaju alergije i na druge, nove alergene. Poznato je da pacijenti alergični na polene, često postanu alergični i na kućnu prašinu i obratno. Na našem području više od 50% pacijenata je alergično istovremeno na 2 i više alergena. U slučaju alergije na polene nakon prekida izloženosti polenima (odlazak na mesta gde nema tih biljaka, zatvaranje u prostorije gde postoje klima uređaji koji ne propuštaju polen) ili nakon uzimanja lekova tegobe se povlače u roku od nekoliko sati ili dana.
Danas postoji veliki broj antialergijskih lekova i to u lokalnim ili sistemskim oblicima koji su prilagođeni lečenju navedenih tegoba. Tako se za kožne manifestacije alergije preporučuju kortikosteroidne kreme, kod tegoba vezanih za oči Na – kromoglikat kapi, kod tegoba vezanih za disanje kortikosteroidni (flutikazon) sprej za nos i pluća. Od sistemskih lekova se daju antihistaminici novije generacije (loratidin), lekovi za širenje disajnih puteva u obliku spreja za inhlaciju, tableta ili injekcija (bronhodilatatori). Antihistaminici se uzimaju najmanje dve nedelje pre očekivane polinacije. Najnoviji vid terapije kod alergije na polene je imunoterapija sa odgovarajućim rastućim dozama alergena koji se daju u vidu potkožnih injekcija(supkutana) ili u novije vreme u vidu kapi koje se stavljaju pod jezik.(sublingvalna)
Efikasnost supkutane imunoterapije je dobro dokumentovana, posebno na polene trava, u periodu tretmana 3-5 godina. Terapija počinje niskim koncentracijama alergena i doza se povećava sve dok pacijent ne postigne maksimalnu dozu, tj. dozu održavanja, koja varira za svakog pojedinačnog pacijenta. Doza održavanja se daje na 4 nedelje u intervalu 3-5 godina što rezultira zaštitnim efektom nakon prestanka i do 3 godine. Supkutana imunoterapija se primenjuje kod pacijenata alergičnih na: venome insekata (pčela, osa, stršljen ), različite vrste polena ili kućnu grinju.
Subligvalna primena terapije predstavlja bezbedniji i mnogo prihvatljiviji oblik imunoterapije. Pokazano je od strane grupe eksperata SZO da ovaj oblik imunoterapije znatno smanjuje rizik od pojave neželjenih efekata, kako lokanih tako i sistemskih. Izuzetno široku primenu ova terapija našla je u lečenju dece i hipersenzitivnih pacijenata. Ova vrsta tretmana sprovodi se kod pacijenata alergičnih na različite vrste polena ili kućnu grinju. Terapija počinje niskim koncentracijama alergena, koje se svakodnevno povećavaju tokom 45 dana, što predstavlja inicijalnu fazu terapije. Nakon ovog perioda prelazi se na dozu održavanja koju pascijent uzima 2 puta nedeljno u periodu 3-5 godina. Mehanizmi delovanja sublingalne imunoterapije nisu dovoljno poznati iako su promene nakon terapije potvrđene u nivou antitela u serumu i T-ćelijskom odgovoru u perifernoj krvi.
Na kraju, možemo da konstatujemo da suštinu imunoterapije alergijskih bolesti čini manipulacija imunološkim sistemom čija je svrha indukcija tolerancije, odnosno pokušaj modifikovanja uzroka bolesti imunološkom intervencijom. Prema dosadašnjem iskustvu u primeni ASIT, jasno se pokazala ogromna prednost koju ima sublingvalna primena alergena nad supkutanom zbog izuzetno retke pojave neželjenih efekata koji su isključivo lokalni, blagi i retko zahtevaju prekid terapije. Ovo je čini izuzetno pogodnom za primenu u dečjem uzrastu, za sada samo iznad 5 godina.
http://www.cybermed.hr/index.php/pb...ju/alergije/kako_se_lijece_alergijske_bolesti