O kakvoj mnogo nižoj ceni govoriš?
Ulaz 20 din/ kg a izlaz 1200 din/ kg
Sasvim sam siguran da bi sa opremom koja košta par desetina hiljkada eura prodavao čips po 5 eura kilo upakovan u istu ambalažu u kakvu se pakuje bilo koji današnji čips.
Onda bi sigurno svi investitori skočili na takvu priliku, i uložili daleko više. A vidiš, ne ulažu. Ili još bolje, postoje uglavnom samo veliki proizvođači, malih proizvođača praktično i nema, ni kod nas ni na Zapadu (a bogami ni na Istoku). Zašto je to tako? Jednostavno, što veći proizvodni kapaciteti, što moderniji i automatizovaniji procesi i mašine, to niža cena krajnjeg produkta.
Ono što ti ne vidiš je da automatske linije za proizvodnju čipsa ne koštaju "nekoliko desetina hiljada", već pre nekoliko
stotina hiljada evra (za male, poluautomatske polovne linije) pa naviše. Ako linija nije automatska, onda ti treba puno radne snage da zameni procese koji nisu automatski, i linije troše mnogo više vremena, struje i svega ostalog za isti posao. Naravno, u sve to nije uračunato ništa više sem te osnovne proizvodne linije - a gde je zakup prostora, grejanje, klimatizacija, voda (ogromne količine), struja (isto ogromna stavka), ulje za fritiranje (takođe ogromna stavka), higijenska sredstva, odnos industrijskih otpadaka, odnos i uništavanje upotrebljenog ulja (ne može to da se prospe jednostavno iza fabrike, ma koliko to u Srbiji bilo "normalno"), pa gorivo, pakovanje, kancelarije, kompjuteri, čist i klimatizovan lager, servis za mašine i linije, rezervni delovi, potrošni delovi, još trista drugih troškova. Sve to košta, i ulazi u krajnju cenu.
Inače, male i/ili stare mašine/linije troše i po nekoliko
puta više struje, vode, rezervnih delova po prerađenom kilogramu od novih, velikih, modernih postrojenja. A u nekakvoj maloj prčvarnici naravno nema zaposlenih servisera i inženjera, pa onda budu i tri nedelje dok Mika Električar i Pera Šloser ne dođu da vide "šta je sad opet crklo", pa dok poruče delove iz Nemačke, Amerike (ili Kine
), pa carina, pa opet mito... A za to vreme proizvodnja jednaka nuli, a troškovi idu, rokovi za isporuku pucaju, trgovinski lanci otkazuju ugovore...
A onda još dođe ambalaža, pakovanje i transport (ne skače čips sam u ambalažu i/ili trči sam do kupca), pa poslovni automobili, kombiji, transporteri, kamioni, traktori, viljuškari i dizalice, pa onda dođe još prezentacija i marketing, pa putovanja i poslovni ručkovi, pa prodajna mreža, pa ugovori sa velikim prodajnim lancima koji ti postave sopstvene uslove (umesto 1200/kg, ponude ti 120/kg, a tebe kg košta 500), plus nezaobilazni balkanski specijaliteti: jagnjeće brigade koje treba nahraniti, pet inspektora i 40 raznih budža i službenika koje treba podmititi...
To je ono što ljudi pri osnivanju firmi ne žele da vide,
pravu cenu poslovanja sa
svim pripadajućim troškovima - pa zato onda i padaju ovakve lakonske izjave tipa "kilo krompira košta X, kilo čipsa 24572346253 puta X, uuuuu mLogo dobar posao"
Ja ne tvrdim da tu nema prilike da se zaradi, daleko od toga. Ali odnos ulaz ---> izlaz nije ni slučajno 20 ---> 1200 (dakle, zarada od 60 puta ulaganje, iliti 6000% na svaki kilogram), kao što ti tvrdiš, ali ni u snu. O takvim odnosima uloženo/zarada sanjaju čak i proizvođači crystal meth-a i kokaina u Kolumbiji
Naravno, ti me možeš uvek demantovati na najjednostavniji i najefikasniji način - napravi takvu jednu "čipsaru" po sopstvenom predlogu, i od ulaganja od "par desetina hiljada evra" napravi par miliona evra (35,000e x 60 = 2,100,000e) za godinu ili dve dana. Ja ću se onda javno pokriti ušima