Vidi ovako u principu takve promjene se ne dešavaju same od sebe.
Ja sam poodavno bila u jednom takvom periodu života kada sam se osjećala kao da samo vegetiram. Ustanem, posao, kuća, neke dosadne svakodnevne obaveze, svaki dan posve identičan. Smor.
Onda je na tv-u bio neki film, ne mogu da se sjetim naslova. Uglavnom neki lik koji je bio vrlo uspješan izgubio posao, žena mu otišla sa drugim, sve izgubio pao u depresiju i počeo da pije. Tada iz ogorčenosti mu je palo na pamet da prekrši 10 Božijih zapovjesti. Ok to je samo film sa happy endom na kraju, al poruka je jasna.
Tako sam i ja tada. Počela uvoditi i činiti stvari u svoj život koje me ispunjavaju, koje mi nedostaju. Nema toga kome u životu nekada nije zapelo, ali ne možeš očekivati od nečega ili nekog da ti popuni praznine i stvori smisao. Jer život teče i bez nas svakako, a na nama je da li ćemo biti samo posmatrači ili učesnici. Razumiješ?