taote
Iskusan
- Poruka
- 5.349
Koliko sam ja shvatila, Kockica je bila trudna do dva dana pred vencanje (a o razlozima necemo jer nisu prijatni).
A ja sam bila trudna i videla sam, da trudnoca nije nikakva bolest (uprkos krvarenju u prva 3 meseca i predpisanom mirovanju u poslednja 3 meseca - da ne nabrajam sve).
Ne mislim ja na tešku trudnoću sa medicinske tačke gledišta, to ne bih nikom poželela, već na nerazumevanje okoline - ja sam imala neverovatno laku trudnoću, odlično sam se osećala, bolje nego pre trudnoće! Da ne poveruješ!
Ali se mojoj trudnoći nije noko obradovao...
Samo moj muž. A bili smo par godina u braku, oboje zaposleni, nije da smo bili neka deca koja su se morala uzeti zbog trudnoće, a npr. još idu u školu, i sl.
Strašno mi je to tešlo palo, jer sam to doživela kao neprihvatanje mene.
I najgora osoba na svetu, kada očekuje bebu, ima prirodno pravo da podeli radost sa svojom okolinom, a sve što eventualno imamo protiv nje, može da sačeka..
Posle su se svi radovali bebi, i vole je i danas, ali...ja nisam zaboravila... i još boli....kao živa rana.
Nismo mi trudne svaki čas, neko je samo jednom u životu, pa kad mu i tu jednu radost upropaste... a detetu ne mogu da kažem, jer ih voli, i bilo bi povređeno...nego gledam kao se vole, a znam....
Trudnicama treba oprostiti, makar privremeno, mnoge stvari...radi humanosti.