Pa tako pitaj, brale.
A ne tamo da vazda zavijaš i uvijaš. Daklem, oćeš da znaš kolko su ateisti pokvareni.
Kao dokazani ateista će ti kažem kako to ide. Na primer, prva stvar kad ustanem je da pustim radio. Tako da znam koje banke su orobljene u toku noći, pa da ne idem na prazno.
Radnim danom prvo svratim u crkvu. Obično nema nikoga, a i tasić je prazan. Zato smotam bar jednu ikonu sa pozlaćenim ramom ili jedan od onih svećnjaka i tako to. Popa i crkvenjak više ni ne izlaze iz oltara kad čuju da dolazim, jer znaju kako su prošli oni pre njih.
Na poso obično idem autobusom. Ima one žute trake pa se brže probija kroz saobraćaj, a sem toga u ono jutarnjoj gužvi niko se više ne seća kako je izgledao tip koji je vozaču pretio kalašnjikovim.
Moj poso je da otvaram ljudima vrata od lifta. Nekad prvo pozovem lift, a nekad ne. Zavisi kako kaže šef. Pred pauzu raznesem biblije po WCjima jer smo mi firma koja pazi na higijenu.
Dnevna norma mi je tri-četer silovanja, ali tu mi kao starijoj osobi progledaju kroz prste.
Dok pođem kući, taman vreme za večernje, pa svratim u crkvu i kresnem popa.
Kad prolazim kroz parkić, razdelim dečici bombone, slikam ih, a odeću im bacim u prvi kontejner. Kada se nakupe cigani, kontejner polijem benzinom i zapalim.
Uveče još naštancam koje kilo lažnih para i idem na počinak.
Tako nekako izgleda dan prosečnog ateiste.