Alekasandar3
Buduća legenda
- Poruka
- 35.716
Ako bolujete od opstipacije (srpski: zatvor), obavezno ovih dana prebacite na TV B92. Garantujem da će vas „proterati" posle najviše pet minuta gledanja specijalnog programa o hapšenju Radovana Karadžića
Nije smešno, stvar je više nego ozbiljna. Tolika količina mržnje, pristrasnosti i ostrašćenosti odavno nije viđena u srpskim medijima. Televizijski jurišnici Verana Matića već su, mnogo pre Haškog tribunala, osudili Radovana. Oni, vatrenije i tendencioznije od muslimansko-bosanskih i hrvatskih medija, izveštavaju o „nebrojenim srpskim zločinima u BiH", a zločin u Srebrenici, bez ikakve presude, opisuju kao genocid.
Mislim, neću ja ovde da branim Radovana Karadžića. Nisam ja fan njegove ratne politike, ali moram da dignem svoj glas protiv sveopšte mrziteljsko-gebelsističke hajke koja se ovih dana vodi u šifrovanim srpskim medijima. Moram da se usprotivim medijskoj politici koja presuđuje bez presude i koja na oltaru svoje „evropejske ideologije" žrtvuje kolektivnu sudbinu Srba i Srbije.
Ovde je, ljudi moji, na delu čist „građanski nacizam". Ovde se u ime neke imaginarne evropske perspektive prećutkuju ogromne nepravde, ovde se u ime prazne priče o ljudskim pravima pristaje na najstrašnija poniženja. Eto, na primer, naši vajni „građanski nacisti" ne vide ništa čudno u skandaloznoj odluci međunarodne zajednice (čitaj Vašingtona i Brisela) da se porodici Karadžić ne dozvoli da pređe Drinu i vidi Radovana u pritvoru Specijalnog suda (!?!). Naprotiv, šifrovani mediji opravdavaju tu užasavajuću, monstruoznu odluku Miroslava Lajčaka.
Aman, zaman, ljudi moji, pa to ni Hitler i Staljin nisu radili! Pa, i Herman Gering je u zatvoru u Nirnbergu imao pravo da vidi svoju porodicu. Pa, i onaj serijski ubica što je prošlog meseca pogubljen u Teksasu imao je pravo da redovno viđa svoju familiju. Za sve, dakle, može, ali ne i za Radovana Karadžića, ne i za bivšeg predsednika Republike Srpske. Zašto, pobogu? Šta to treba da znači? Šta osim novog poniženja i šta osim još jednog dokaza da su Srbi poslednje parije Novog svetskog poretka, koji su odavno stavljeni izvan zakona?!
Ali, ipak, najstrašnija jeste činjenica da skoro niko od srpskih medija, niko od viđenih intelektualaca još nije podigao svoj glas protiv ove jezive, nezapamćene nepravde. U šta smo se to, ljudi moji, svi zajedno pretvorili? Zar su nas toliko ubili u pojam?!
Dragan J. Vučićević: DOSTA ZLOČINA!
http://www.pressonline.rs/page/column/sr.html?view=story&id=42555§ionId=57&seriesId=34
Nije smešno, stvar je više nego ozbiljna. Tolika količina mržnje, pristrasnosti i ostrašćenosti odavno nije viđena u srpskim medijima. Televizijski jurišnici Verana Matića već su, mnogo pre Haškog tribunala, osudili Radovana. Oni, vatrenije i tendencioznije od muslimansko-bosanskih i hrvatskih medija, izveštavaju o „nebrojenim srpskim zločinima u BiH", a zločin u Srebrenici, bez ikakve presude, opisuju kao genocid.
Mislim, neću ja ovde da branim Radovana Karadžića. Nisam ja fan njegove ratne politike, ali moram da dignem svoj glas protiv sveopšte mrziteljsko-gebelsističke hajke koja se ovih dana vodi u šifrovanim srpskim medijima. Moram da se usprotivim medijskoj politici koja presuđuje bez presude i koja na oltaru svoje „evropejske ideologije" žrtvuje kolektivnu sudbinu Srba i Srbije.
Ovde je, ljudi moji, na delu čist „građanski nacizam". Ovde se u ime neke imaginarne evropske perspektive prećutkuju ogromne nepravde, ovde se u ime prazne priče o ljudskim pravima pristaje na najstrašnija poniženja. Eto, na primer, naši vajni „građanski nacisti" ne vide ništa čudno u skandaloznoj odluci međunarodne zajednice (čitaj Vašingtona i Brisela) da se porodici Karadžić ne dozvoli da pređe Drinu i vidi Radovana u pritvoru Specijalnog suda (!?!). Naprotiv, šifrovani mediji opravdavaju tu užasavajuću, monstruoznu odluku Miroslava Lajčaka.
Aman, zaman, ljudi moji, pa to ni Hitler i Staljin nisu radili! Pa, i Herman Gering je u zatvoru u Nirnbergu imao pravo da vidi svoju porodicu. Pa, i onaj serijski ubica što je prošlog meseca pogubljen u Teksasu imao je pravo da redovno viđa svoju familiju. Za sve, dakle, može, ali ne i za Radovana Karadžića, ne i za bivšeg predsednika Republike Srpske. Zašto, pobogu? Šta to treba da znači? Šta osim novog poniženja i šta osim još jednog dokaza da su Srbi poslednje parije Novog svetskog poretka, koji su odavno stavljeni izvan zakona?!
Ali, ipak, najstrašnija jeste činjenica da skoro niko od srpskih medija, niko od viđenih intelektualaca još nije podigao svoj glas protiv ove jezive, nezapamćene nepravde. U šta smo se to, ljudi moji, svi zajedno pretvorili? Zar su nas toliko ubili u pojam?!
Dragan J. Vučićević: DOSTA ZLOČINA!
http://www.pressonline.rs/page/column/sr.html?view=story&id=42555§ionId=57&seriesId=34