Genocid podstakla Rimokatolička crkva

[BH. Srbin]

Pismo potpisali:

Hakija Bešlagić, gradonačelnik
Inž. Suljaga Salihagić, grad. i predsj. udruž. veleposjed.
Hasanbeg Ninić, posjednik
Husein Hadžić, priv. činovnik
Hamdija Afgan, posjednik
Dr. Asim Džinić, advokat
Halidbeg Džinić, veleposjednik, predsejdnik Narodne Uzdanice
Avdija Hasić, penzioner
Dr. Seid Buljina, prav. ref. Općine i predsjednik Magfireta
Ćerim Ćejvan, posjednik i predsjednik Musl. zan. udruženja
Ilijas Omerbegović, geometar i predsjednik Banj. Šport Kluba
Muharem Ibrahimbegović, trgovac
Nedžib Biberić, trgovac
Dr. Ali Kjamil beg Džinić, veleposjednik
Hadži Hafiz Mustafa Hurkić, muftija u miru
Hafiz Idriz Skopljak, muderis
Latif Demirović, trgovac
Ago Abazagić, umirovljenik
Derviš Džanić, trgovac
Sejdaga Ćejvan, posjednik
Ćerim Muftić, posjednik
Šaćir Dedić, penz. učitelj
Zaim Ibrahimbegović, trgovac
Ramiz beg Begović, veleposjednik
Alibeg Gradaščević, veleposjednik
Galijašević Bećir, inspektor računovodstva
Alija Genmović, knjižar
Dr. Asim Kulenović, primarijus Državne bolnice
Inž. Ibrahim Suljić, šef tehn. odjela Higijenskog zavoda
Nairn Ćejvan, proefsor i predsjednik Vakuf, mearif. povjer.
Dr. Ihsan O. Zukanović, liječnik Drž. bolnice
Dr. Ibrahimpašić Ibrahim, državni tužilac
Alija Tabaković, činovnik sudbenog stola
Kemal Hadžiomerspahić, profesor
Dorocić Safet, učitelj
Sulejman Hadžidedić, činovnik Prve hrv. štedionice
Hafiz Izet Muftić, glavni imam Ferhat Pašine Džamije
Ahmić Osman, šerijatski sudija
Kapetanović Husein, učitelj u penziji
Hamzaga Husejinović, industrijalac
Derviš beg Kapetamović, posjednik
Hamdija Softić, džematski imam
Ibrahim Karasadimović, trgovac
Mustafa Zuhrić, šerijatski sudija
Alija Kapidžić, vojni imam
Mehmed Ibrahimbegović, posjednik
Inž. Dževad Gluhibegović, čin. Vjer. zavoda
Džodžić Salih, povjerenik Poljoprivredne komore
Šaćir Hafiz Kovačević, posjednik
Inž. Omer Kajtaz, šumarski nadsavjetnik
Hamid Hafiz Muftić, imam i vjeroučitelj
Inž. Muharem Katan, šum. činovinik
Osmam Kulenović, ravnatelj OUZOR-a
Asim Krajišnik, činovnik OUZOR-a
Mehmed Jahić, trgovac
Inž. Agr. Rizo Hadžiomerspahić, pol. činovnik
Halid Buljina, profesor
Inž. Bedrudin Gužić, činovnik
Mujo Gunić, obućar
Smajil Abdulah, činovnik OUZOR-a

 

[Lesandar]

Al' iskreno da nam kazes, jel' si se vakcinisala od svinjskog gripa?

Ako jesi, moraces ponovo, mislim da kod tebe nije delovalo.

Код Милунке је у питању нови Вирус Х2Н2, популарно назван "Мачји кашаљ".

 

[eremita]

Nemačka traži da Ajhmanov dosije


ostane zapečaćen



Tanjug | 13. 03. 2010. - 18:16h |

Nemačka se ovih dana na sudu bori da dosije Adolfa Ajhmana, glavnog organizatora masovnog istrebljenja Jevreja za vreme Drugog svetskog rata, ostane i dalje zapečaćen.

Dosije detaljno prati Ajhmanov život tokom godina koje je proveo u beksvtu dok ga agenti izraelske tajne službe Mosad nisu otkrili i uhapsili u Argentini.
Oni koji se nadaju da će 50-godišnji pečat poverljivosti biti skinut sa ovih dokumenata veruju da se u njima kriju dokazi o umešanosti zvaničnika Nemačke i Vatikana u pomaganju Ajhmanovog bekstva i sakrivanja.
Odluku o tome da li će biti poništena odredba o tajnosti ove arhivske građe, sastavljena od 4.500 stranica dokumenata o nacističkom zločincu, treba da donese sud u Lajpcigu u procesu koji je novinarka Gabrijele Veber pokrenula protiv Nemačke tajne službe (BND).
BND tvrdi da bi otvaranje dosijea "odvratilo" tajne službe drugih zemalja koje u budućnosti ne bi više htele da dele informacije s njom ukoliko bi bile razotkrivene, piše nemački list Špigl.

Kritičari smatraju da je ovaj razlog samo paravan kojim zvaničnici u Berlinu i Vatikanu pokušavaju da zataškaju činjenicu da je nemački biskup Alois Hudal u Rimu uspostavio takozvane "pacovske kanale" kojima su nacisti, uz pasoše koje im je izdavala nemačka vlada, bežali iz Nemačke i Evrope.
Franc Štangl, komandant koncentracionog logora Treblinka priznao je Gitu Sereniju, britanskom stručnjaku za naciste, da mu je Hudal pomogao da pobegne nakon nacističkog sloma 1945.
Veruje se da je Ajhman, koji je bio glavni arhitekta Hitlerovog plana za pogrom Jevreja u Evropi, takođe, pobegao uz pomoć nemačkih vlasti.
Uhvaćen je 1960. godine u Buenos Airesu i odveden u Izrael gde je osuđen na smrt i obešen.
Federalni administrativni sud u Lajpcigu proučava dosije o njegovom bekstvu iz Evrope i 15-godišnjem životu u Argentini kako bi odlučio da li treba da bude dostupan javnosti.

 

[TORQUEMADA]

Srbija je pod masonsko papskom vlascu, ne pada im napamet da istrazuju jasenovac, ista zavera cutanja je pod titovom crvenom i pod tadicevim zutim zvezdicama

 

[ikad]

Pismo grupe Muslimana iz Banja Luke od 22 novembra 1941. god. vladi NDH

Gospodo ministri,

Još od početka uspostavljanja N.D.H. gledamo mi Muslimani s najvećom zabrinutošću kako su neke ustaše i drugi odgovorni i neodgovorni faktori činili najgrublje greške pa i zločine. Najelementarnija prava čovjeka gažena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost života i imetka, sloboda vjere i savjesti prestali su da važe za veliki dio naroda ovih krajeva.
Ubijanje pravoslavnih svećenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanja i mrcvarenje u gomilama često posve nevinih ljudi, žena pa i djece, gonjenje u masama iz kuće i iz postelje čitavih porodica s rokom od jedan do dva časa za spremanje te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve; prisvajanje i pljačkanje njihove imovine, te silenje na prelazak u katoličku vjeru, sve su to činjenice koje su zaprepastile svakoga istinitog čovjeka i koje su i na nas Muslimane ovih krajeva djelovale najnezgodnije.
Mi nismo nikada ni očekivali a kamoli želili ovakve metode rada i upravljanja u našim krajevima. U našoj burnoj prošlosti se nismo ni pod najtežim prilikama služili ovakvim sredstvima i to ne samo zato što nama brani ISLAM nego i zato što smo uvijek vjerovali i što vjerujemo da ovakve metode rada dovode do rušenja javnoga mira i reda u svakoj državi i ugrožavaju njezin opstanak. Mi smatramo, da se ovakva nasilja ne bi smjela vršiti niti nad najgorim neprijateljima, jer ovo što se kod nas radilo sumnjamo da bi mogli naći primjera u povijesti kojeg bilo naroda.
Rezultati ovakve politike (ako se ovakvi postupci mogu uopće nazivati tim imenom) upravo su grozni, što je svaki pametan čovjek mogao i očekivati. Vjerska snošljivost koja je bila na visini u Bosni i Hercegovini pored vjerske podvojenosti srozala se strahovito. Uvrede i izazivanja jednog dijela naših katolika uzimale su često takvoga maha prema nama muslimanima da nas sile na ozbiljno razmišljanje. Rad onih hrvatskih nacionalista i na jednoj i na drugoj strani koji je išao za tim da dovede do bratstva ova djela naroda i koji je ovo urodio dobrim rezultatima na putu je da doživi potpuni slom.
Jedan dio katoličkog svećenstva smatra da je došao njegov čas i on ga bez skrupula iskorišćuje. Propaganda za pokršćavanjem je uzela takav mah da podsjeća na špansku inkviziciju. Pod njenim pritiskom je i uz toleriranje javnih organa izvršena su pokatoličavanja hrišćana u masama. I tako su oni kojima se dotle poricala svaka građanska vrijednost i svaka nacionalna srodnost postali i građanski punopravni i nacionalno Hrvati samo zato što formalno primiše katoličku vjeru. Ravnopravnost islama isticana često pisanim slovima i mnogim izjavama s najviših mjesta dovodi se često u pitanje u životu i praksi. Prelazak na islam koji mi nismo propagirali, nije nikada pružao onu zaštitu kao prelazak na katoliku vjeru. Mnogi intelektualci su takav pokušaj platili i životom kao što je to bio slučaj i u Travniku. Čuju se često i pogrdne pjesme od strane nekih katolika koji vrijeđaju vjerske osjećaje Muslimana i proriče im se ista sudbina kao i Srbima.
Jedan dio ustaške vojnice i to ne samo "divlji" nego i redovni svršio je teške ispade i napadaje ne samo prema Srbima nego i prema Muslimanima pa je izazvao i u našim redovima zaprepašćenje. Slučaj s groznim ubistvom seoskog hodže Edhem-efendije Hodžića ovdje u Banjoj Luci ispred bolničke avlije i u pola dana strašan je primjer razuzdanosti ustaše Josipa Babića. I što je najžalosnije ni danas se ne zna da li je zločinac uopće uhapšen i ako je tražilo i traži sve banjalučko pa i ostalo muslimansko stanovništvo.
Ustanak u našim krajevima koji se sve više širi posljedica je je navedenih postupaka i grešaka. Ovaj ustanak nosi u sebi sve one groozote koje nose ustanci i građanski ratovi i ustanici pale i ubiaju na zvjerski način ljude, žene i djecu da bi se svetili često i onima koji nisu krivi za njihove nevolje. Ustanak je dopro i do kapije našega grada i njegove se posledice sve više osjećaju. Već je tri dana bio grad bez vode, a oskudica ogreva i životnih namirnica pritiskuje nas sve više i više, i mi moramo misliti i na druge još gore posledice.
Komunisti su iskoristili nezadovoljstvo jednog velikog dijela naroda i stavili se često na čelo ustanka. Pri proganjanju komunista se čine nepravde nama Muslimanima. Hapse i proganjaju i oni Muslimani koji nisu bili nikada komunisti, samo ako se izraze nepovoljno protiv raznih nepravilnosti koje se dešavaju. Naprotiv mnogi katolici koji su bili poznati kao komunisti ne samo što se prikrivaju nego se često nagrađuju raznim položajima i sinekurama.
Nas ispunjava naročitim negodovanjem što su oni elementi koji su prouzrokovali ovaj ustanak uvukli u ovu akciju i dio muslimanskog ološa što mi žalimo i osuđujemo. Mi znamo dosta primjera gdje su ustaše pristupile klanju i ubijanju Srba i to sa fesovima na glavi. To je bilo u Bos.Novom gdje su 4 kamiona ustaša došli iz prijeka pod fesovima na glavi i izvršili klanje srpskog stanovništva. Isto se desilo u Bos. Kostajnici kada je na isti način i za jedan dan poklano 862 Srba. I u Kulen Vakufu su to isto uradili i tu se je naročito istakao Miroslav Matijević, ustaša iz Vrtoča. Tu je poklano oko 950 Srba, što je dalo povoda za osvetu četnika od 6 rujna kada je Kulen Vakuf popaljen i gdje je platilo glavom 1.365 muslimanskih ljudi - žena i djece.
Mi znamo slučajeva gdje su neke ustaše katolici udarili na goloruke Srbe s povicima: "udri Mujo, drži Huso, nedaj tamo Meho" i sl. Mi znamo i takvih slučajeva gdje se je šaputalo Srbima kako ih ubijamo i koljemo mi "balije" da ih tako istrijebimo. Da smo mi htjeli trijebiti, ubijati i provjeravati Srbe i druge mi smo to mogli lakše činiti prije nekoliko stotina godina kada smo imali više vlasti nego danas i kada se mogao takav postupak lakše pravdati nego danas.
Izazvavši ovako težak sukob između nas Muslimana i Srba, pozvani smo mi kao vojnici da taj ustanak ugušimo, i da tako ubijamo Srbe i oni nas pa da se tako međusobno satiremo i istrjebljujemo ne znajući kada će to prestati ni kakvim će posljedicama uroditi. I tako je ta borba koju mi nismo izazvali uzela toliko maha da su mnoga naša sela popaljena i opljačkana a njihovi stanovnici, ljudi, žene i djeca lutaju goli i bosi, gladni i žedni tražeći pomoći zaštite od pozvanih i nepozvanih i bježeći u naše gradove koji ih prepuni i gdje im se pomoć teško može ukazati. Zaštita je našega svijeta po selima posve nedovoljna osobito u onim krajevima koji se nalaze pod talijanskom okupacijom. Tamo talijanska vojska često mirno posmatra kako gore muslimanska sela kao što je to bilo ovih dana po selima ključkog, petrovačkog i sanskog kotara gdje im ni naša vojska ne pruža pomoći.
I što je najgore vinovnici ovih nereda se povlače u pozadinu paradiraju u uniformama zabavljeni dobrim dijelom oko pljačke srpske i jevrejske imovine. To najbolje vidimo mi ovdje u Banjoj Luci gdje je sa imovinom iseljenih i izbjeglih Srba i Židova napravljen izvor pljačke i bogaćenja za pojedince, njihove obitelji i prijatelje. Pri tome se nije vodilo računa o poštenju i prošlosti tih osoba ni o interesima države. Stručne su radnje davane nestručnjacima, imetci ogromne vrijednosti su davani često bez ikakve procjene ili uz bagatelne procjene i bez ikakve garancije i to onima koji nemaju nikakvi posebnih zasluga za Državu Hrvatsku. To su naređivali oni, koji nisu imali ovlaštenja za takve odluke, nego su uzurpirali sebi tu vlast. A kad je u interesu države, u interesu javnoga morala i poštenja bila povedena istraga tih neispravnosti, požurio se da je omete baš onaj koji zauzima nažalost najveći položaj u PONOVI i to baš na intervenciju glavnih krivaca za ove radnje. Odbijamo s prezirom podmetanje da se mi želimo dočepati tih radnja. Mi se obraćamo na vas gospodo ministri kao predstavnike u vladi Nez. Države Hrvatske i kao prve savjetnike Poglavnikove s molbom da po ovome svemu izvijestite Poglavnika i uložite sav svoj upliv u ovo ozbiljno doba koje proživljujemo da se ovome strašnome stanju učini što prije kraj.

Mi se ovim priključujemo svakoj akciji našoj koja ide sa istim ciljevima a naročito akciji sarajevskih Muslimana od 12 listopada o.g. pa u tu svrhu tražimo i predlažemo s njima zajedno sledeće:

1) Da se što prije zavede stvarna sigurnost života i imetka, sloboda vjera svima stanovnicima ove države.

2) Da se nevini svijet zaštiti jačom vojnom obranom.

3) Da se ubuduće ne dozvole nikakve akcije koje će izazivati pobune u narodu.

4) Da se pozovu na sudsku odgovornost svi krivci koji su počinili kakvo bilo nasilje ili zlo djelo bez razlike na položaj i na vjeru kao i oni koji su takva djela naređivali ili potsticali te kazne po zakonu.

5) Da zakone primjenjuju samo redovna vlast i redovna vojska.

6) Da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima koji su nevino postradali u neredima.

Banja Luka, 22. studenog 1941.

Nikako ne mogu dovoljno naglasiti koliko poštovanje ovo zaslužuje! I koliki prezir zaslužujemo mi! Bilo je Muslimana koji su sami prilazili među Srbe odvojene za odvođenje u logor jer to nisu mogli gledati!

Sami podaci iz ovog pisma su dovoljna argumentacija za tako mnogo stvari.

 

[ikad]

Одговорни сте сви ви, који сте се тек крајем осамдесетих 20. века сетили да сте Срби, а пре тога сте били комунци, који су и за "с" од српства прогонили људе, или су вам то били родитељи.

А сад изигравате велике Србе и православце, и "српски хероји" су вам Милошевић и Шешељ, јер нити сте у стању, нити желите препознати праве српске вредности.

U zao čas i na pogrešan način se "sjetili", ILI NAS JE NEKO POGREŠNO PODSJEĆAO I UČIO? Taj neko jesu bili "komunci". Nije teško prepoznati prave vrijednosti, ali je izgleda nemoguće formirati institucije koje će omogućiti da se poštuju!

 

[jevropa]

Šta radi naša država?

Ovo nije samo šamar našim medijima, ovo je najpre šamar, bolje reći nokaut, za našu državu. Dok privatna lica i organizacije vode pravnu i političku borbu za zaštitu pravde i istine prema žrtvama našeg naroda, ali i ljudskosti uopšte, naša država ćuti i ne radi ništa. Odnosno da li ne radi ništa? I ovo je retoričko pitanje. Naša država preklinje nezavisnu Republiku Hrvatsku da povuče već podnetu tužbu protiv nas, jer u tom slučaju ni mi nećemo podneti tužbu protiv nje. Ali to nije sve, naša država i aktivno radi na umanjenju i nepoštovanju žrtava Drugog svetskog rata, kao i poslednjih ratova i sukoba na ovim prostorima. Naša država je izdvojila jedan zločin prema muslimanima u Bosni (čitaj Republici Srpskoj) i njega istakla ispred svih ostalih zločina. To bi sve bilo u redu da je naša država prethodno učinila bilo šta na rasvetljavanju i obeležavanju ostalih zločina. Evo ovde ćemo nabrojati samo neke od njih. Jasenovac, Jastrebarsko, Jadovno, Kozara, Sajmište, Kragujevac, Novi Sad, Oluja, Bljesak, Gospić, Tuzla, Skelani, Klečka, Goraždevac, Sarajevo, Lora… Neka mi ne bude uzeto za zlo što ovde nisam nabrojao sve one nebrojene žrtve i sva njihova stratišta.

Zločin u Srebrenici jeste strašan i jeste mrlja na svetlim tradicijama našeg naroda, ali taj zločin ni po jednom pravnom merilu ali ni po bilo kom drugom, koje bi došlo u obzir da se primeni na ovako nezahvalno upoređivanje, nije na prvom mestu i ne zaslužuje da se istakne mimo i pre ostalih. Antiratni profiteri buču da žrtve nemaju ni naciju ni broj. Slažem se ali zašto onda ti isti antiratni profiteri stalno prebrojavaju i utvrđuju nacionalnost žrtava u Srebrenici (na stranu što je metod koji koriste sa naučnog stanovišta sporan). Koji je to metod po kom se naša država rukovodi kada određuje koji će zločin biti posebno istaknut? Da li je to hronološki sled zločina pa onda ide redom da istakne sve zločine? Ne bih rekao. Da li je u pitanju masovnost zločina? Nije ni to. Da li je u pitanju brutalnost i monstruoznost izvršenja zločina? Teško. Da li je u pitanju merilo kakve su posledice zločina? Nije ni to.

Zašto baš Srebrenica?

Odnosna posledica isticanja zločina u Srebrenici mimo ostalih i pre ostalih zločina imala bi nesagledive posledice po interese Srbije i srpskog naroda. Ovde ne mislim da pomenem državni interes, kao ni ekonomski, nije vredan pomena čak ni interes očuvanja ugleda (mada ni jedan od njih nije sporan), ovde je pre svega u pitanju moralni i duhovni interes našeg naroda. Imamo li mi pravo da zaboravimo i zanemarimo žrtve koje su stradale? Sa moralne tačke gledano mi moramo da se sećamo svih žrtava i da osudimo svaki zločin nezavisno od toga ko ga je izvršio. Pri tom ne smemo ni jedan zločin da umanjimo ili da zanemarimo, ili da krivca aboliramo zarad nekih sumnjivih političkih interesa. Ali duhovni interes našeg naroda ogleda se pre svega u našoj duhovnoj vezi sa tim žrtvama. Ako su te žrtve iz redova našeg naroda mi morao da budemo svesni da je cela naša duhovna istorija sazdana na žrtvama. Predavanje zaboravu naših žrtava bilo bi odricanje nas samih, od naše duhovnosti. To je duhovnost pravoslavna koja se svedoči i potvrđuje žrtvovanjem. Ako mi nismo spremni da se lično žrtvujemo za svoj narod to nam ne daje pravo da se olako odričemo žrtava našeg naroda. Jer mi kao narod smo ponajmanje etnička zajednica, a ponajviše duhovna zajednica. Što se tiče tuđih žrtava, pre svega mislim na žrtve koje su stradale od ruke pripadnika našeg naroda, mi smo dužni da prihvatimo svaku moralnu i duhovnu odgovornost. Ni uvećanu ni umanjenu, nego tačno onoliku koliko smo zgrešili, jer ćemo samo tako moći i da se opravdamo pred svojim precima koji postradaše, ali i da damo uzor potomcima koji dolaze.

Evo za kraj nekoliko pitanja za razmišljanje:

· Ko je odgovoran što naša država ne pokreće sudske postupke za utvrđivanje krivične i materijalne odgovornosti zbog izvršenih zločina protiv našeg naroda?
· Ko je odgovoran što se naša država na sve relevantne načine ne uključuje u postupke koji se vode a imaju za cilj utvrđivanje krivične i materijalne odgovornosti zbog izvršenih zločina protiv našeg naroda?
· Ko je ovlastio predstavnike naše država da izjave da će povući tužbu protiv Nezavisne države Hrvatske?
· Ko je odgovoran što se u našem medijskom prostoru selektivno otvaraju teme o ratnim zločinima?
· Da li je pitanje selektivnog prećutkivanja ratnih zločina od strane medija, odnosno onih medijskih poslenika koji se inače bave tom tematikom, kršenje profesionalne etike?
· Da li smo mi kao narod odgovorni što smo navikli da su teme poput „pandemije“, „ptičijeg gripa“, „svinjskog gripa“, „izbornih upala“, i svih ostalih gripčića i gripčina postale teme koje zaokupljaju našu pažnju, dok se o suštinskim temama ćuti?

T. Zečević

LINK

Ko je odgovoran..............Tadic naravno.................skidajte to ***** vec jednom

 

[jevropa]

Одговорни сте сви ви, који сте се тек крајем осамдесетих 20. века сетили да сте Срби, а пре тога сте били комунци, који су и за "с" од српства прогонили људе, или су вам то били родитељи.

А сад изигравате велике Србе и православце, и "српски хероји" су вам Милошевић и Шешељ, јер нити сте у стању, нити желите препознати праве српске вредности.

Kako te nije sramota da branis ove uzurpatore na vlasti...............kakve veze trebaju da imaju nasi roditelji koji su se bez obzira sta bili, svi borili protiv fasizma, sa ovim fasistom Tadicem, koji hoce srpski narod da proglasi genocidnim..............ni cetnici ni partizani nisu bili genocidni, a ovaj tvoj idol hoce to od njih da napravi

 

[tehduduk]

zasto se muslimani ne pise malim slovom ?

 

[BH. Srbin]

Nikako ne mogu dovoljno naglasiti koliko poštovanje ovo zaslužuje! I koliki prezir zaslužujemo mi! Bilo je Muslimana koji su sami prilazili među Srbe odvojene za odvođenje u logor jer to nisu mogli gledati!

Sami podaci iz ovog pisma su dovoljna argumentacija za tako mnogo stvari.

Ovo je samo način da se bar pokuša razbiti stereotip o svim jugoslovenskim narodima i njihovoj prošlosti, pogotovo kada je riječ o Drugom svjetskom ratu.

Prestanak generalizacije i ocjenjivanje pojedinca isključivo po njegovim zaslugama bi jako dobrodošao svakome.

 

[GeorgeV]

Kako te nije sramota da branis ove uzurpatore na vlasti...............kakve veze trebaju da imaju nasi roditelji koji su se bez obzira sta bili, svi borili protiv fasizma, sa ovim fasistom Tadicem, koji hoce srpski narod da proglasi genocidnim..............ni cetnici ni partizani nisu bili genocidni, a ovaj tvoj idol hoce to od njih da napravi

Kako tebe nije sramota da braniš one koji su zaboravili da su Srbi dok im je Tito prodavao bratstvo i jedinstvo i turao američke dolare u guzicu?

Ti isti iz 6. ličke i 7. banijske ( a bogomi i iz 5. crnogorske) su za račun komunističke ideologije ubijali "reakciju" po Srbiji, ćutali ko pi..e kada su crtane AVNOJ-ske granice, i donesen ustav 1974, a danas njihova deca prodaju "Srpstvo"...

I od koga je to, po tebi, Tadić, legitimno izabran (ne mojim glasom) "uzurpirao" vlast?

Pa i taj Tadić, koga ti pljuješ, je izdanak tih "antifašističkih" Srba...zato i nisam glasao za njega, jer mu je otac g..no komunističko...i partizansko...ali je on legalno dobio glasove na izborima...i dok je tako...poštovaću ga kao šefa države...

 

[M-1980]

Ko je odgovoran..............Tadic naravno.................skidajte to ***** vec jednom

ma daj, kao da su i ovi drugi nesto radili po tom pitanju....svi su isti ...