Evo na B92 film `Partizani`...

Serbo-Croatian Četnik
member of a Serbian nationalist guerrilla force that formed during World War II to resist the Axis invaders and Croatian collaborators but that primarily fought a civil war against the Yugoslav communist guerrillas, the Partisans.

Serbo-Croatian Partizan
member of a guerrilla force led by the Communist Party of Yugoslavia during World War II against the Axis powers, their Yugoslav collaborators, and a rival resistance force, the royalist Chetniks.


Ustasha, plural Ustaše
Croatian fascist movement that nominally ruled the Independent State of Croatia during World War II. In 1929, when King Alexander I tried to suppress the conflict between Croatian and Serbian political parties by imposing a personal dictatorial regime in Yugoslavia, Ante Pavelić, a former delegate to Parliament and an advocate of Croatian separatism, fled to Italy and formed the Ustaša (“Insurgence”) movement. Dedicated to achieving Croatian independence from Yugoslavia, the ustaše modeled themselves on the Italian Fascists and founded terrorist training centres in Italy and Hungary. When Germany invaded Yugoslavia in 1941, Ante Pavelić, the Ustaša’s leader, became head of a German puppet state, the Independent State of Croatia (NDH), and established a one-party regime. The NDH moved against the more than one million Orthodox Serbs in Croatia, forcing some to convert and expelling or killing...


Као што се види из приложеног "Енциклопедија Британика" другачије од комуниста и покатоличених Срба, види ко су били четници у 2. св. рату. Доста избалансиран поглед на историју.

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/109820/Chetnik
 
Nijesam znao da je snimljen film u Holivudu o cetnicima, ali je snimljen prije no sto ih je Cercilova obavjestajna sluzba razotkrila :lol:

Dakle, ovako nešto... :sad2:

:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Italijanski pisac Malaparte u svojoj čuvenoj knjizi "Kaputt", u poglavlju pod naslovom "Kotarica ostriga", piše o kotarici punoj očiju srpske dece, koju je šef hrvatske države Ante Pavelić držao na svom radnom stolu prilikom susreta sa Malaparteom. Zgranutom Malaparteu, koji je pomislio da su u kotarici ostrige, Pavelić je objasnio da su izvađene dečje oči poklon njegovih "hrabrih ustaša".
Italijanski istoričar Marko Aurelio Riveli citira brojna italijanska dokumenta u vezi ovog genocida neverovatnih razmera. Tako je pukovnik ćuzepe Anđelini, komandant jednog puka divizije "Kralj", zapisao:
Na hiljade Srba behu oslepljeni i zverski mučeni, čitave porodice su masakrirane bez ikakvog obzira na pol i dob. Organizatori i izvršioci često su slavili klanje veselo se časteći, kao kad su avgusta 1941. proslavili ubistvo sina direktora srednje škole u Gospiću koji je bio njihova hiljadita žrtva.
Prema Aureliju, nemački, italijanski i britanski izvori slažu se da su do kraja rata Hrvati ubili između 750.000 i milion Srba, kao i praktično sve Jevreje i Rome koje su uhvatili. Aurelio je svojoj knjizi dao naslov "Nadbiskup genocida (monsinjor Stepinac, Vatikan i ustaška diktatura u Hrvatskoj, 1941-1945)", naglašavajući ulogu katoličke crkve u ovom velikom zločinu.


qx493q-1.jpg
mihajlovic_saveznici-1.jpg



:bye:
 
Italijanski pisac Malaparte u svojoj čuvenoj knjizi "Kaputt", u poglavlju pod naslovom "Kotarica ostriga", piše o kotarici punoj očiju srpske dece, koju je šef hrvatske države Ante Pavelić držao na svom radnom stolu prilikom susreta sa Malaparteom. Zgranutom Malaparteu, koji je pomislio da su u kotarici ostrige, Pavelić je objasnio da su izvađene dečje oči poklon njegovih "hrabrih ustaša".
Italijanski istoričar Marko Aurelio Riveli citira brojna italijanska dokumenta u vezi ovog genocida neverovatnih razmera. Tako je pukovnik ćuzepe Anđelini, komandant jednog puka divizije "Kralj", zapisao:
Na hiljade Srba behu oslepljeni i zverski mučeni, čitave porodice su masakrirane bez ikakvog obzira na pol i dob. Organizatori i izvršioci često su slavili klanje veselo se časteći, kao kad su avgusta 1941. proslavili ubistvo sina direktora srednje škole u Gospiću koji je bio njihova hiljadita žrtva.
Prema Aureliju, nemački, italijanski i britanski izvori slažu se da su do kraja rata Hrvati ubili između 750.000 i milion Srba, kao i praktično sve Jevreje i Rome koje su uhvatili. Aurelio je svojoj knjizi dao naslov "Nadbiskup genocida (monsinjor Stepinac, Vatikan i ustaška diktatura u Hrvatskoj, 1941-1945)", naglašavajući ulogu katoličke crkve u ovom velikom zločinu.


qx493q-1.jpg
mihajlovic_saveznici-1.jpg



:bye:

Da nije gnjusno, ovo bi bilo smiješno. :roll:

Srbijanska propaganda, kao i svaki pamflet gdje navodni "njemački" i "talijanski" izvori pišu o monstruoznosti svojih saveznika.

Da su ustaše bili zločinci, to je neosporno.

Da je navedeni "dokaz" izmišljotina, to je još neospornije.
 
momci, cetnici i ustase ne mogu da se porede ;)
dok su cetnici bili govnari i zlocinci
ustase su bile otjelotvorenje cistog, praiskonskog zla
..
a da su gamad i jedni i drugi...to stoji
(naravno, izuzimajuci one medju njima koji nisu vrsili zlocine, one koji su bili zavedeni i one koji su prisilno mobilisani)
 
Neće gowno na gowno, ne boj se! :per:

Ак је тако....ти си онда миран.... :hahaha: :hahaha: :hahaha:


...............................................

kennedy_bakircioglu

dok su cetnici bili govnari i zlocinci

goxy

Ogavan rečnik komunističkog primitivca

goxy
jel primjecujes mozda koliki si licemjer ?
jedno g.vno ti smeta ,a na drugo g.vno se smijuljis :)
 
Da nije gnjusno, ovo bi bilo smiješno. :roll:

Srbijanska propaganda, kao i svaki pamflet gdje navodni "njemački" i "talijanski" izvori pišu o monstruoznosti svojih saveznika.

Da su ustaše bili zločinci, to je neosporno.

Da je navedeni "dokaz" izmišljotina, to je još neospornije.

Ma nemoj...izmišljotina? Ti bi volio da jeste ali nažalost nije. Pogledaj malo šta su monstruozni umovi radili, svakome je jasno da takvih zlotvora nije dugo bilo i neće dugo biti...

1957. godine u Mostaru su pred Okružnim sudom krivično odgovarali petnaestorica neposrednih učesnika toga zločina, pred sudom, opisivali stravične scene na samoj jami i oko jame na Šurmancima.
Prema izjavama optuženih oni su toga dana ubili oko 470 žena i djece, među kojima oko 30 djece oko godine dana starosti, 233 djevojke, 237 djece ispod 14 godina.
Prvooptuženi Ivan Jovanović, „Crni“, zatim njegov brat Ludvig „Ludan“, potvrdili su činjenicu da su prebilovačka djeca i žene dovezeni u šest vagona iz Čapljine, ali da je vozio vozovođa Cigić Mate, i da je mnogo seljaka uzduž stanice na Šurmancima čuvalo stražu da neko iz voza ne pobjegne. Do jame su ih sprovodili ustaše kojima su komandovali pomenuti Jovanović „Crni“ i Andrija Buljan iz Čapljine. Dolaskom do navedene male zaravni zvane Vranac, narodu je oduziman novac i dragocjenosti, a zatim su po grupama odvođeni na jamu i u nju bacani živi. Kroz jedan prosjek na samoj jami žrtve su izvođene i gurane niz jednu strmu ploču pravo u jamu.
Prema rasporedu koljačkih radnji, koje su ovi razbojnici trebali da izvrše na samoj jami, prvi su na nju otišli Arar-Anković Mirko, Jerković Jozo, Ostojić Ivan i Vasilj Jakov, koji su sačekali dovođenje prve grupe žena i djece da bi ih preuzeli od pratilaca i guranjem kroz onaj prosjek žive bacali u jamu. Njima su se uskoro pridružili i Ivanković Mato, Turudić Božo, Prusac Jozo i Soče Ivan. Svi oni su gurali žene i djecu rukama, motkama i maljevima. Šego Andrija i Vasilj Martin, dovodili su žrtve do samog ždrijela, a ovi su ih gurali u jamu. Mate Vasilj je oko jame skupljao kamenje i bacao ga za žrtvama dok je Ivan Jovanović „Crni“ vršio nadzor nad izvršenjem ovoga zločina i sutradan bacio dvije bombe u jamu.
Okrivljeni Arar-Anković Mirko je na sudu opisivao kako je on bacao žene i djecu u jamu. Naveo je da su se neke žrtve opirale i hvatale za rub jame, ali su takve udarali motkom po rukama sve dok se ne bi otpustili i stropoštali u jamu za ostalima. Pričao je kako je on bacao malu djecu iz kolijevke u jamu, a jedno dijete je bacio tako da se ono okretalo u vazduhu nad ponorom, a zatim pravo padalo u grotlo jame.
Okrivljeni Jerković Jozo i Ostojić Ivan, priznali su na sudu da su svojim rukama gurali žene i djecu u jamu kao i navedeni Arar Mirko. I oni kažu da su bacali sasvim malu djecu , dojenčad koja su na samoj jami oduzimana od majki iz naručja, i bacana uvis iznad jame u koju su zatim padala. Pri tome su govorili jedan drugom, šaleći se, za dijete koje bacaju „Vidi kako se čevrta“, i pri tome bi djetetu opsovali oca.





Mada su Nemci već godinama držali koncentracione logore, u kojima su milioni Jevreja ubijani, oni su se ipak zgrozili veličinom hrvatskog zločina nad Srbima. Zato je Hitler 23. septembra 1941. pozvao na raport hrvatskog poglavnika Antu Pavelića. Doduše, teško je proceniti koliko je u ovome ulogu imao sam čin hrvatskog zločina, a koliko srpski ustanci, koji su zabrinjavali Nemce: sudeći po izjavama nemačkih generala, od značaja su bili i zločini i ustanci. Vođenje hrvatskog slučaja Hitler je poverio Hajnrihu Himleru, a ovaj generalu Aleksanderu Leru, nemačkom komandantu Jugoistoka Evrope. Izveštaj za Hitlera bio je spremljen već 1. oktobra, ali je nemački poslanik u Zagrebu, Zigfrid Kaše, uticao da se izbaci Lerov zaključak o stavljanju opstanka "Nezavisne Države Hrvatske" pod znak pitanja. Kaše je ipak "naveo da treba uveriti Pavelića da izmeni svoju odluku o uništenju svih Srba u NDH".
Posle Lerovog izveštaja, najveći deo hrvatske vojske stavljen je pod nemačku komandu. Pavelić ne samo što nije protestovao, već je tražio da svi domobrani postanu deo regularne nemačke vojske. General Ler je i dalje zahtevao uklanjanje Pavelića i postavljanje Mačekovih ljudi na njegovo mesto. Povodom tog Lerovog zahteva, Horstenau šalje izveštaj u kome daje sledeću ocenu NDH:
"Kad general pukovnik Ler, na prvom mestu, insistira na likvidaciji ustaškog ćumeza, on stavlja svoju ruku na inficiranu ranu hrvatskog državnog tela. Od početka rđavo osnovan ustaški režim, sa svojom ludom politikom genocida i svojim kriminalom, postao je simbol ove ružne države." Kada je Hitlerov specijalni opunomoćenik za Balkan, dr Herman Nojbaher, 1943. godine počeo intenzivnije da se bavi srpskim pitanjem, najpre je pokušao da stane na kraj hrvatskim zločinima. U svojim memoarima, za hrvatski pokolj Srba Nojbaher kaže da "spada u najsvirepije akcije masovnog ubistva cele svetske istorije". Doživeo je da mu se ustaške vođe hvale kako su "zaklali milion Srba, uključujući tu i odojčad, decu, žene i starce", ali to je smatrao "samohvalnim preterivanjem". Prema izveštajima kojima je raspolagao, Nojbaher je "broj zaklanih bez odbrane" procenjivao na 750.000.
 
1900. god.

"Sve nagomilane protivurječnosti u Monarhiji i u Hrvatskoj koje su proizilazile iz raznih sukoba i sve teškoće koje su nastajale tumačene su uglavnom krivicom Srba, njihovim prisustvom, njihovim djelovanjem koje ima „negativan“ karakter. U takvim uslovima klerikalci u Hrvatskoj su riješili da sazovu jedan opšti katolički kongres u Zagrebu, na kome bi se odredila neka „generalna linija“ razvoja hrvatskog društva i katoličke crkve u njoj, pod okriljem Austro-Ugarske.

Kongres je sazvan 1900. godine, na njemu je glavni referat imao nadbiskup Štadler, koji je formulisao program rada i djelovanja katoličke crkve u Hrvatskoj za čitav XX vijek. Program je sadržavao i elemente genocida prema srpskom narodu u Hrvatskoj.

Tezu sa elementima genocida nadbiskup Štadler na kongresu plasirao je ovako:

-Ovaj svijet, dakle i mi, mila nam Hrvatska, postoji jedino radi pravednika Kristovih...moramo činiti sve da u našoj domovini bude što više pravednika Kristovih, jer je Gospod Isus mnoge gradove, a i narode i kraljevstva, i prije reda razorio i uništio, upravo stoga razloga što nije našao u nima pravednika...Mi moramo nastojati da u našoj domovini bude što više pravednika Kristovih...“

Ovaj poziv Štadlera da se sve „razori i uništi“ što ne pripada pravednicima Kristovim, tj. katolicima, tj. klerikalcima, je poziv na genocid, poziv na uništenje drugih naroda, posebno Srba-pravoslavnih, koji žive u „hrvatskoj domovini“ jer oni ne samo što nisu „pravednici Kristovi“ tj. katolici, nego su po klerikalnoj teoriji „šizmatici“, otpadnici od katoličke vjere. I što je najopasnije, Štadler se na to ubijanje naroda poziva ne samo na boga, Isusa Krista, koji je uništio sve one koji nisu njegovi „pravednici“.

1914. god.


Stoga je atentat u Sarajevu bio samo dobar povod za antisrpske akcije za zločin genocida nad Srbima, koji se odavno priprema i dugo očekuje, i koji će trajati sve četiri godine rata-od 1914. do 1918. godine.
To je bila politika genocida nad srpskim narodom, njegovo masovno istrebljenje iz pomenutih oblasti i krajeva. U ovom zločinu posebnu negativnu ulogu imao je zagrebački episkopat sa ogromnom većinom katoličkog klera od najvišeg do najnižeg stepena zvanja. U tome su posebno prednjačili crkveni poglavari u Zagrebu i Ljubljani, nadbiskup Bauer i Jeglič, koji su se stavili na čelo te propagande, sprovodeći je svim sredstvima kojima su raspolagali.
Zagrebački nadbiskup Bauer je, na primjer, 30. avgusta 1914, samo dva dana poslije početka napada Austro-Ugarske na Srbiju održao jedan ratnički govor u Črnomercu blizu Zagreba hrvatskim mladićima mobilisanim od strane Austro-Ugarske u vojsku koja polazi u rat protiv Srbije. U tom govoru Bauer, pored ostalog kaže:

-Hrvati, junaci, ljubljeni naš kraj zove vas u boj...U najtežim vremenima stajali su djedovi vaši vjerno uz Presto, pa ćete i vi u staroj vjernosti za kralja dati krv i život svoj. Hrvati i bog vas zove u boj...da budete osvetnici onog nedjela u Sarajevu...pođite junačno i blagoslov božji svuda bio s vama...

Mjesec dana kasnije, Bauer je u Remetinama održao još jedan govor istog karaktera vojnicima koji idu na srpsko ratište, i u kojem je, pored ostaloga rekao i ovo:

-Pošli smo ovamo da kao pravi katolici, skrušenim i poniženim srcem zaprosimo božju pomoć našoj hrabroj vojsci da se što prije pobjedonosno vrati. Bog naš je nad našom vojskom...bog će uslišiti molitve naše za pobjedu naše vojske...

Slično je govorio i ljubljanski biskup dr Anton Bonaventura Jeglič, takođe klerikalac-jezuita, austrofil, fanatično odan papi i još fanatičniji neprijatelj srpskoga naroda. Samo desetak dana poslije početka rata na Srbiju, Jeglič drži govor slovenačkim vojnicima, koji takođe idu na srpsko ratište, i kaže:

-Muževi, vas Car da osvetite oružjem u ruci krajnje nepravedno, već višegodišnje nastojanje komadanja i uništavanja naše divne Austrije...zove vas Car da oružjem branite katoličku Austriju, našu katoličku carsku porodicu od zakletih neprijatelja...u boj protiv neprijatelja katoličke Habzburške kuće...

Ljubljanski dnevni list „Slovenec“ objavio je neposredno poslije atentata u Sarajevu, pjesmu slovenačkog autora dr Marka Natlačena „Bojni grom“ u kojoj je stih:

-
„S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi...”



Bivši šef sarajevske policije, Kosta Herman izjavljuje:

-Sa stotine vješala ne bi se moglo platiti dragocjene ubijene glave...

U jednom službenom izvještaju austro-ugarskih vlasti o tim demonstracijama piše:

-Narod najavljuje Srbima borbu na život i smrt i progonstvo iz Bosne i Hercegovine...

Zagrebački list „Hrvatska“ od 29. jula 1914. u članku kaže:

-Oba zločinca su Srbi. I jesi Srbin, prokleto ti sjeme i pleme, što ga je vjetar natrunio po našem hrvatskom tlu, da rađa zločin i zlobu, sije neslogu i razbojnički proljeva krv.

1941. god.


Katolička crkva je u svom glasilu “Katolički list” 1941.godine prva objavila “načela ustaškog pokreta” koja je pisao Pavelić 1933.godine, i u kojima se kako kaže “Katolički list” upravlja čitavim životom u NDH.Član 8. glasi:

“Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj na cijelom svom narodnom povijesnom prostoru oživotvoriti, tj svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Hrvatsku Državu opet uspostaviti.Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima pa i silom oružja.

Hrvatski narod ne vežu nikakve međunarodne niti državnopravne obaveze iz sadašnjosti niti iz prošlosti, koji nisu u potpunoj saglasnosti sa ovim načelima, niti će se na takve u svojoj NDH neko obazirati…
Član 11.
U Hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj NDH ne snije odlučivati niko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države nijedan strani narod ni država..”


Župnik Nikola Bošnjak koji je bio “kompletan zlikovac” duhovno je pripremao pokolje nad Srbima u ovome kraju, a na narodnom zboru pred kućom Petra Marića na Pileti javno je rekao i ovo:

-Sve Srbe treba poubijati i istrijebiti i nije nikakav grijeh učestvovati u takvim ubistvima.


Pop Bošnjak lično je ispovijedao ustaške zlikovce u Prenju poslije njihovih zločina nad Srbima-komšijama iz dubravskih sela i javno govorio da lično prima na svoju dušu sve koje su ustaše počinile ubijajući Srbe.
Zločinca katoličkog sveštenika Nikolu Bošnjaka u hercegovačkom selu Prenj, nasledio je drugi zločinac-katolički sveštenik, ubica Srba pop Jure Vrdoljak, a ovoga zločinca u popovskoj mantiji naslijedio treći zločinac, pop-ubica don Ante Buconjić.Sve dakle sveštena lica u svešteničkim “svetim mantijama” kako je govorio Matoš, koji ispod tih mantija kriju “noževe i bodeže”, sve jedan gori od drugoga , sve ubice Srba i srpskog naroda i sve u ime “Krista Gospodina”, kako je govorio biskup đakovački, biskup konvertit, tj pokatoličeni Srbin, dr Šimrak.


1991. god.


Martin Špegelj:

“Armija nema šta da traži, biće posječena do boga…svaki oficir je pokriven sa petoricom u Virovitici i svi će biti posječeni još kod kuće…na ulici vojnik,bilo ko, kurir, džip i šta ja znam, kad se dade signal sve se šiša dole…

Franjo Tudjman:

“Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana.”
“Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobijeda hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd. a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo…
Znači na taj način im dati put, a jamčiti, tobože, građanska prava itd…”


:think:
 
1900. god.
"Sve nagomilane protivurječnosti u Monarhiji i u Hrvatskoj koje su proizilazile iz raznih sukoba i sve teškoće koje su nastajale tumačene su uglavnom krivicom Srba,
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
1914. god.
Stoga je atentat u Sarajevu bio samo dobar povod za antisrpske akcije za zločin genocida nad Srbima,
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::
1941. god.
Katolička crkva je u svom glasilu “Katolički list” 1941.godine prva objavila “načela ustaškog pokreta” koja je pisao Pavelić 1933.godine, i u kojima se kako kaže “Katolički list” upravlja čitavim životom u NDH.Član 8. glasi:

1991. god.
Martin Špegelj:
“Armija nema šta da traži, biće posječena do boga…svaki oficir je pokriven sa petoricom u Virovitici i svi će biti posječeni još kod kuće…na ulici vojnik,bilo ko, kurir, džip i šta ja znam, kad se dade signal sve se šiša dole…

Franjo Tudjman:
“Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana.”
“Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobijeda hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd. a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo…
Znači na taj način im dati put, a jamčiti, tobože, građanska prava itd…”
:think:

Браво!
Добро си овај преглед скоцкао. Има још детаља али би ти детаљи само оптерећивали преглед.
 

Back
Top