- Poruka
- 8.833
Društvo, sastavljeno od više jedinki, da bi bilo u odredjenoj harmoniji koja ide u korist svima, u tom slučaju mora da se pridržava, poštuje, definiše i redefiniše odredjena pravila, zakone na osnovu moralnih i etičkih normi, uzimajući u obzir tumačenja donekle relativnih pojmova dobra i zla koje bi trebalo da su filter kroz koji se iste provlače, pre nego što se usvoje.
Ako smo mi odredjeni elementi i šrafovi neke strukture, ti dijelovi da bi čvrsto držali cjelokupnu strukturu moraju biti kvalitetni i zategnuti.
Šrafovi koji rade samo u svoji korist, biće dobro zategnuti, izglancani, ugledni itd. ali ako ih nije briga za ostale elemente strukture, te ako rade na pak tudju štetu radi lične koristi, oni ipak ne rade u korist cjelokupne strukture koja postaje klimava, a na kraju ni u svoju, jer su deo iste. Potpirivanje ovog problema često ćemo naći u elementima egoizma, odnosno u prioritetu ličnog interesa uz zanemarivanje interesa okoline i cjelokupnog interesa odredjenog društva. Egoizam je plodno tlo za pohlepu i manjak empatije, pohlepa olako prihvata odbacivanje etike, moralnih normi, što ćemo često vezati za sklonost ka nepravednosti i ka zlu. Dakle, korijen egoizma kasnije stvara u društvenom sistemu korupciju, odnosno kriminal u svim svojim oblicima. Egoizam je nešto što nalikuje kancerogenim supstancama koje ponekad prevladaju i osvoje ceo sistem, samim tim unište ga u osnovnoj ideji i idealu harmonije i blagostanja. Kancerogene supstance su prisutne u svakom ljudskom organizmu, tako isto sa društvenog aspekta gledajući, one se nalaze više manje svim zemljama, odnosno u društvenim zajednicama, nažalost po toj logičkoj dijagnozi, možemo vidjeti to i da je Srbija, uz okolne i ostale mnogobrojne zemlje, već decenijama pod uticajem kancerogenog djelovanja nad kojim nema kontrolu, te se nalazi u tom globalnom rangu na dnu piramide.
Čovječanstvo i ljudi koji u većini imaju dubinsku nagonsku potrebu, a koje možda nisu ni svjesni, je to da pripadaju odredjenoj društvenoj skupini ili da imaju pozitivne odnose sa društvom, upravo se truju u velikoj mjeri tom kancerogenom supstancom egoizma te se odaljavaju jedni od drugih, čineći društvenu atmosferu nefunkcionalnom, depresivnom i anksioznom, a nerjetko se i sami osjećaju tako.
Elem, egoizmu, je opozit altruizam, odnosno briga i empatija kako pored sopstvene, tako i za druge jedinke.
Pitanje bi bilo zašto i dalje imamo toliko mnogo egoizma danas, šta ga i zašto u tolikoj mjeri generiše, naspram altruizma, koji su to glavni i vodeći faktori koji doprinose tome, da li je egoizam u ekspanziji danas ili opada, gde je rješenje u koracima, ima li ga?
Ako smo mi odredjeni elementi i šrafovi neke strukture, ti dijelovi da bi čvrsto držali cjelokupnu strukturu moraju biti kvalitetni i zategnuti.
Šrafovi koji rade samo u svoji korist, biće dobro zategnuti, izglancani, ugledni itd. ali ako ih nije briga za ostale elemente strukture, te ako rade na pak tudju štetu radi lične koristi, oni ipak ne rade u korist cjelokupne strukture koja postaje klimava, a na kraju ni u svoju, jer su deo iste. Potpirivanje ovog problema često ćemo naći u elementima egoizma, odnosno u prioritetu ličnog interesa uz zanemarivanje interesa okoline i cjelokupnog interesa odredjenog društva. Egoizam je plodno tlo za pohlepu i manjak empatije, pohlepa olako prihvata odbacivanje etike, moralnih normi, što ćemo često vezati za sklonost ka nepravednosti i ka zlu. Dakle, korijen egoizma kasnije stvara u društvenom sistemu korupciju, odnosno kriminal u svim svojim oblicima. Egoizam je nešto što nalikuje kancerogenim supstancama koje ponekad prevladaju i osvoje ceo sistem, samim tim unište ga u osnovnoj ideji i idealu harmonije i blagostanja. Kancerogene supstance su prisutne u svakom ljudskom organizmu, tako isto sa društvenog aspekta gledajući, one se nalaze više manje svim zemljama, odnosno u društvenim zajednicama, nažalost po toj logičkoj dijagnozi, možemo vidjeti to i da je Srbija, uz okolne i ostale mnogobrojne zemlje, već decenijama pod uticajem kancerogenog djelovanja nad kojim nema kontrolu, te se nalazi u tom globalnom rangu na dnu piramide.
Čovječanstvo i ljudi koji u većini imaju dubinsku nagonsku potrebu, a koje možda nisu ni svjesni, je to da pripadaju odredjenoj društvenoj skupini ili da imaju pozitivne odnose sa društvom, upravo se truju u velikoj mjeri tom kancerogenom supstancom egoizma te se odaljavaju jedni od drugih, čineći društvenu atmosferu nefunkcionalnom, depresivnom i anksioznom, a nerjetko se i sami osjećaju tako.
Elem, egoizmu, je opozit altruizam, odnosno briga i empatija kako pored sopstvene, tako i za druge jedinke.
Pitanje bi bilo zašto i dalje imamo toliko mnogo egoizma danas, šta ga i zašto u tolikoj mjeri generiše, naspram altruizma, koji su to glavni i vodeći faktori koji doprinose tome, da li je egoizam u ekspanziji danas ili opada, gde je rješenje u koracima, ima li ga?
Poslednja izmena: