Putujem ja iz Kragujevca za Beograd, i u tom busu sretnem neke svoje kućne prijatelje, koji se takodje vraćaju za Bg. Njihov klinac je mnogo sladak i mnogo pametan. Da bi razvili kakvu takvu komunikaciju, pitam ja njega
''Neco, jel znaš ti da brojiš?''
''Pa znam'' - kaže on
''Ajde da čujem''
'' 1,2,3,4, 5 ..... 101, 102, 103 ...'' i u to sve ja kažem
''Dosta je dosta, shvatila sam da znaš da brojiš'' medjutim, Neca i dalje nastavlja da broji ''708, 709 ....'' ja ga opet upozorim, sva smorena što sam ga uopšte i pitala, da je sve to u redu, ali on i dalje nastavlja .....dolazi do 999 i malo se zamisli, pogleda u svog tatu .... pa u mene, i ja sva srećna kažem ''Ahaaaa, dalje ne znaš'' a tek će Neca ''Znam ... BEZBROJ JEDAN, BEZBROJ DVA''
Ljudi u autobusu su popadali u nesvest od smeha, i ja sa njima naravno