Kakav Rolan Garos, kakav Vimbldon, tenis je ono što se u subotu događalo u Areni. Emocije, fanatična želja za pobedom, neverovatna buka, sve kao da je eksplodiralo u trenucima kada je Srbija osvajala setove.
Na momente se činilo da krov neće izdržati toliki emotivni naboj.
Nije ni čudno što ITF sa velikim oduševljenjem gleda na ovo finale.
U godini u kojoj je bilo nekoliko predloga raznih menadžera da se Dejvis kup reformiše i pretvori u turnir koji bi više ličio na egzibiciju nego na ozbiljno takmičenje, ovakav spektakl je baš ono što treba Međunarodnoj teniskoj federaciji da zadrži svoj dragulj.
Ali ovo je Dejvis kup, ovde se igra za nacionalne boje i juče je dubl bio fantastičan. Pet setova neopisive drame, vrhunskog tenisa, borbe do poslednjeg dana, držalo je publiku bez daha više od četiri časa.
Malo je mečeva u dublu u istoriji tenisa koji su odigrani u ovakvom ambijentu, pred ovoliko ljudi.
Zato će, bez obzira na ishod finala, duel Srba i Francuza sigurno ostati u analima Dejvis kupa kao njegova najbolja promocija.
O beogradskom dvoboju će se godinama govoriti i priželjkivati njegova repriza. Vojin Veličković...