Uh, ja sam morala nekoliko puta da šljepim po guzi
Pričaj, pričaj, objašnjavaj, pa diži ton, pa prstom preti... ama ič ne vredi, hoće dete da sruši televizor na sebe, pa to je!
Ne smem ni sekund da je ostavim bez nadzora, s oproštenjem, ni u toalet da odem. I šta ću, morala da šljepim nekoliko puta. Hoću da kažem - nekoliko situacija, a šljepka je bila samo jedna po situaciji. Prvi i drugi put sam šljepila dlanom po guzi. Ne valja, ne mogu, prosto ne umem da odmerim, sve me je strah da ne promašim ( mala je, a spretna i okretna kao vidra, za čas se izvila i promenila položaj ), pa da ne udarim, daleko bilo, po bubrezima.
E, onda smo ubrali prutić. I za ovo priznajem, drpila sam Hellen-inu foru.
Opominjem - jednom oštro, drugi put oštro i za nijansu povisim ton, a treći put počnem da brojim. Zamisao je do 3, ali tako sam brojala samo prva dva puta, s tim što izmedju 2 i 3 naglasim da posle 3 sledi prut po guzi. Dva puta tako, i sada više ne ćuškam. Nema potrebe. Čim opomenem, reaguje. Ako stignemo do brojanja, čim kažem - jedan! iz momenta je vidim kako se odmiče od "zabranjene stvari", trči ka meni i viče - mama, mojeeeeem! I to uz onaj vragolast osmeh koji govori - evo, ja sam dobra i fina i javljam ti se, ne bi me valjda stvarno ćušnula, ne bi valjda stvarno imala srca?
I tako, šljepnula svega nekoliko puta, ali smo pronašli sistem. I malecka sluša.
Hellen, hvala za metodu, nemoj da se pozivaš na zaštitu autorskih prava, važi?